Izložbu otvara dramski pisac Dušan Kovačević, a učestvuje dramska umetnica Gorica Popović.
Tokom Prvog svetskog rata pozorišta u Srbiji i Vojvodini nisu radila četiri godine. Pozorišni život zamire i prenosi se van granica zamlje, na Krf i Korziku, na Solunski front, u Bugarsku, Mađarsku i Austriju, u Francusku i Afriku. Mnogi srpski glumci, kao vojni obveznici, povukli su se sa srpskom vojskom u izgnanstvo; drugi su, ili kao vojni zarobljenici ili kao građani-internirci, odvedeni u razne zarobljeničke logore. I jedni i drugi, najčešće u saradnji s darovitim amaterima, osnivali su vojnička i zarobljenička pozorišta od kojih su neka radila tokom celog trajanja rata.
O pozorištu kao fenomenu i o potrebi za njegovim postojanjem, kako u miru, tako i u ratu, pokazaće originalna arhivka doumenta iz Prvog svetskog rata, koja se odnose na vojnička pozorišta osnivana na frontu, vojnička zarobljenička pozorišta u logorima, kao i na pozorišta osnivana u rekonvalescentnim odeljenjima pri bolnicama.
Šta su ova pozorišta značila i koju su oulogu odigrala kod ratnika, zarobljenika i bolesnih, u časovima nespokojstva, depresije i nostalgije, može samo da se naslućuje. Ipak, memoari, dnevnici, zapisi, fotografije i pozorišni plakati iz memorijalnih fondova Muzeja pozorišne umetnosti Srbije, dočaraće samo delić atmosfere tih tužnih vremena.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare