Strastveni Španci otvorili BFI

Plesači Nacionalne plesne kompanije iz Madrida otvorili su 31. marta svojim odličnim nastupom u Sava centru deveti Beogradski festival plesa.

Kultura

Izvor: B92

Nedelja, 01.04.2012.

01:55

Default images

Trenutno najznačajnija plesna kompanija iz Španije došla je u Beograd pod vođstvom plesača Hosea Karlosa Martinesa. Za razliku od 2005. godine, kada je kao plesač otvorio Beogradski festival plesa, Martines se ovoga puta obratio publici u ulozi direktora plesne trupe izgovarajući na srpskom: „Proglašavam festival otvorenim.“

Nekoliko hiljada posetilaca pozdravila je direktorka festivala Aja Jung, objašnjavajući ovogodišnji slogan festivala „Krug se piše beskonačno“. „Krug je preduslov za vrhunsku umetnost jer se nove legende uvek pozivaju na prethodne autoritete, deveti BFI predstavlja igrače i koreografe o kojima se govori i koji upravo ispisuju novo poglavlje u istoriji ove umetnosti

Publici se obratio i ministar kulture, informisanja i informacionog društva Predrag Marković. „U trenutku kada ceo svet polako gasi svetla ona će i u ovoj sali biti ugašena. Ali počinje da sija ovaj sjajni festival po deveti put, zahvaljujući svima koji su pomogli prethodnih godina, kazao je on.

A festival je zaista sijao, počev od prvog od tri izvedena komada. Delo „Suviše blizu“ koreografa Alehandra Seruda blistalo je u svojoj svedenosti, emotivnosti i strastvenosti. Četiri plesača i isto toliko plesačica delili su scenu sa muzikom Filipa Glasa i Dastina Ohalorena , savršeno dopunjujući odlično uvežbane korake zvucima klavira. Priča o ljudskim odnosima i nemogućstvu ostvarivanja istih, lebdela je u u oblacima perja, pod savršenim osvetljenjem Tanje Ruhl.

Potom je Sava centrom protutnjala oluja od sedamnaest plesača i plesačica vođenih idejama koreografkinje Anabele Lopes Oćoe. Uz šarenolike kostime i odlično osmišljenu scenografiju umetnici su komadom „U tranzitu“ dočarali haotična osećanja koja se javljaju u pojedincu kada boravi u javnom tranzitnom prostoru. Baš takva je bila i koreografija, brza, bučna, na trenutke tiha i usamljena,a potom ponovo glasna nalik roju mušica.

Poslednji komad doneo je sudar Zubina Mehte i Morisa Ravela u koreografiji Johana Ingera. Priča „Ludak koji hoda“ inspirisana je Mehtinim energičnim dirigovanjem u koje je i naša publika mogla da se uveri. Njegovu strast i energiju odlično su naglašavali izlomljeni pokreti plesača praćeni marširajućim ritmom Ravelovog „Bolera“. Crveni detalji na kostimima i strastveni ples začinjen komičnim scenama u maniru holivudskih klasika, odslikali su dramatičnu priču o tri žene i njihovim odnosima prema muškarcima.

Iako je dolazak Hosea Karlosa Martinesa na mesto direktora doveo u pitanje dalji pravac razvijanja Nacionalne plesne kompanije iz Madrida, beogradska publika mogla je da se uveri da će akcenat njegovog umetničkog mandata biti na smeloj i emotivnoj igri, kako u savremenim tako i u klasičnim komadima.

Kako je na konferenciji za novinare povodom otvaranja festivala kazala Aja Jung, prvo gostovanje Nacionalne plesne kompanije pre nekoliko godina označilo je prekretnicu za Beogradski festival igre. Nakon večerašnjeg otvaranja nema sumnje da su standari podignuti i da festival piše novi plesni krug.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: