Nacrtao sam Orlija, i Martija kraj njega, na zidnom tapetu u hodniku obiteljskog stana u kojem sam odrastao, na Splitu 3. To je bio Lunov Magnus Strip, vanredni broj dva iz 1983. godine, jedan od mnogih stripova koji su definirali moje djetinjstvo, a i mene samoga.
Taj dobri stari Marti bio je srpsko izdanje, tiskao ga je novosadski Dnevnik. Nisam nešto posebno obraćao pažnju na to da je Marti Misterija bio na srpskom, na ekavici, nekako sam s vremenom u svojoj glavi tekstove čitao na ijekavici, a tek u odrasloj dobi sam počeo obraćati pažnju na to. Uzimao sam jezik na kojem je strip napisan zdravo za gotovo, a taj jezik postao je dio stila i atmosfere tog stripa i njegove priče.
Marti je bio na srpskom, Mikijev Almanah također, sva ona Biser Strip izdanja poput Asterixa, Hogara, Štrumpfova i Lucky Lukea koji je preveden kao Talični Tom, a bili su tu i Stripoteka, Politikin Zabavnik i bezbroj drugih. Conan je bio Konan, Silver Surfer je bio Srebrni Letač, izdanja poput Giganta i Stripoteke bile su dom detektiva Ripa Kirbyja, mađioničara Mandraka, tajne agentice Modesty Blasie (Modesti Blejz, naravno), 'Duha kojeg hoda' Fantoma, a bili su tu i drugi klasici poput Flasha Gordona i Princa Valianta.
Rijetki su bili trenuci kada bi primjećivao to pisanje 'po Vuku' (ironija jer se tako sam zovem), kao u slučaju Džemsa Bonda, na primjer, ili Panišera – ili ga prevedi kao Kažnjavatelja, da bude skroz glupo, ili ostavi da piše 'Punisher'.
Ostatak teksta pročitajte na Vice.com/rs
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 14
Pogledaj komentare