Šajtinac: Učestvujem u promenama kroz literaturu

Gost Kažiprsta B92 i Tatjane Aleksić ovog petka bio je pisac Uglješa Šajtinac koji je nedavno dobio Evropsku nagradu za književnost

.

Kultura

Izvor: B92

Petak, 24.10.2014.

09:28

Default images

Nagradu, koja će mu biti uručena 18. novembra u Briselu, osvojio je za delo “Sasvim skromni darovi”, a tim povodom je prisustvovao i nedavno održanom Franfurtskom sajmu knjiga.

“Frankfurtski sajam izgleda ogromno. Tamo se stiče utisak da knjiga ima budućnost, da ne postoji kriza i da ima smisla baviti se produkcijom knjiga. Kapitalizam ume da bude interesantan. On dozvoli svakom ko ima novac da uplati zakupi prostor, izlaže šta god hoće“, kaže Šajtinac.

Nagrađena knjiga “Sasvim skromni darovi” dobila je ne samo evropsko priznanje, nego i mnoštvo domaćih (Nagrada “Bora Stanković”, Vitalova nagrada “Zlatni suncokret”...). Bavi se prepiskom između dva brata koja žive na različitim kontinentima i među kojima nije samo prostorni, nego i generacijski jaz. Dijalog koji oni vode, istovremeno je dijalog između Istoka i Zapada, starog i novog. Kroz fizički ogromnu razdaljinu između braće, Šajtinac simbolički govori o ogromnim, ali premostivim razlikama.

-- Pročitajte i Uglješa Šajtinac: Sasvim skromni darovi --

On priznaje da se pomalo udaljio od tog dela, jer je u međuvremenu pisao još mnogo toga.

„Knjiga je objavljena 2011. a od tada sam mnogo toga napisao. Osim toga, nastavnik sam na akademiji i radim sa studentima, zbog čega sam stalno u kreativnom procesu. To je za mene bilo prošlo poglavlje“, kaže on.

Nedavno je i objavio knjigu proze pod nazivom "Banatorijum" za izdavačku kuću „Arhipelag“ koja je nazvana po jednoj od pripovedaka.

„Priča govori o tri brata i smeštena je u Banat. Pokušao sam da na duhovit način ispitam kako sada u tim poluživim mestima, kao što su sva manja mesta u Banatu, ljudi obitavaju na gotovo budističkom principu – Bog, oni i neka njihova volja da žive. S druge strane su samo oni koji bi da ih ugase i proglase nebitnima. Možda je to civilizacijski tok i s te strane, meni je Banatorijum prostor koji je ceo svet. Ne morate biti iz Banata da to razumete. Svaki drugi lokalizam koji dostigne nivo hermetičnog mene odbija“, kaže Šajtinac.
Iako mu je ponuđeno da učestvuje u jednoj od mnogobrojnih debata sa drugim piscima o političkim problemima Evrope i sveta, on sebe nije video u tome.

„To nije bilo nikad mesto za pisca; ako hoćeš da ga upoznaš, čitaj njegove knjige. Ja učestvujem u promenama kroz literaturu, kroz to što pišem. Meni je u planu da možda nekog individualno zainteresujem i podstaknem da razmišlja o onome što ga i inače muči. Možda će neko reći da je to reakcionarno, ali ne mislim da literatura treba da podstiče ljude da budu na još neki način buntovni protiv nečega. Ako sve što se u civilizaciji dogodilo nije dovoljno za bunt, onda to neće nikakva literatura promeniti“, kaže Šajtinac.

On menja stvari i u kontaktu sa studentima.

„Dolaze novi ljudi i to u kontekstu događanja koja se mogu smatrati globalnim. Meni je važno da ako kritikujem, to činim u neposrednom okruženju. Treba njima da kažem ako mislim da nešto nije u redu i uvek bih im dao za pravo da me zbog toga ismeju. Treba onoliko koliko možemo da na tom polju pružimo maksimum. U državi u kojoj je kultura jedan oblik incidenta, treba razmišljati o tome kako će se oni sutra snaći. To je jedan oblik strepnje. Njihova sudbina sutra, biće slika toga ko smo i šta smo“, kaže on.

Šajtinac smatra da i priznanja poput Evropske nagrade za književnost mogu u tom smislu biti od koristi.

„Ovde ima još dobrih pisaca i želim da svake godine daju nagradu nekome iz Srbije, kako bi dobio mogućnost da se za njegova dela zainteresuje i neko „preko“, kao i da se prevedu. To je praktična pomoć, a posle ćemo da govorimo o tome ko je Evropljanin, a ko nije“, kaže on.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: