Umrla Svetlana Velmar Janković

Akademik Svetlana Velmar Janković dala je izuzetni doprinos srpskoj i svetskoj književnosti i svojim delima obogatila je opus naše savremene književnosi i književne kritike. Dopisni član Odeljenja jezika i književnosti postala je 2. novembra 2006. godine, a redovni član je od 5. novembra 2009. godine. Oblast rada akademika Svetlane Velmar Janković bila je književnost.

Svetlana Velmar Janković rođena je u Beogradu, 1. februara 1933. godine. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu francuski jezik i književnost. Kao sekretar i urednik časopisa "Književnost" bila je i u uredništvu koje je vodio Eli Finci i u uredništvu koje je vodio Zoran Mišić. Dugo je godina uređivala, u Izdavačkom preduzeću Prosveta, edicije savremene jugoslovenske proze i esejistike. Osnovala je biblioteku Baština.

Objavila je romane: Ožiljak (1956, drugo, prerađeno izdanje 1999), Lagum (1990), Bezdno (1995), Nigdina (2000) i Vostanije (2004); eseje: Savremenici (1967), Ukletnici (1993), Izabranici (2005) i Srodnici (2013); sećanja: Prozraci (2003); zbirke pripovedaka: Dorćol (1981), Vračar (1994), Glasovi (1997), Knjiga za Marka (1998) i Očarane naočare: priče o Beogradu (2006); molitve: Svetilnik (1998); dramu Knez Mihailo (1994) i knjigu drama Žezlo (2001); monografiju Kapija Balkana: brzi vodič kroz prošlost Beograda (2011).

Dobitnica je nagrada: "Isidora Sekulić", "Ivo Andrić", "Meša Selimović", "Đorđe Jovanović", "Bora Stanković", Nagrade Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu u 1992. god, NIN-ove nagrada za roman godine (1995), "Neven", " Politikinog zabavnika", "6. april" za životno delo o Beogradu i dr. Njena dela su prevođena na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski, grčki, bugarski i mađarski jezik.