Mehta i ja – Dnevnik jednog filharmoničara #3

Oboistkinja Sanja Romić nastavlja Dnevnik filharmoničara povodom koncerta sa Zubinom Mehtom. Sanja je kamerton Beogradske filharmonije. Prema tonu njenog a1 štimuje se ceo orkestar. Tako će biti i u nedelju, pred prve taktove Malerove simfonije.

Kultura

Izvor: B92

Subota, 19.09.2015.

20:05

Default images
Foto: Marko Ðokoviæ

Sećam se svog prvog susreta sa velikim maestrom… Bilo je to ubrzo nakon što sam došla u Beogradsku filharmoniju. Dubrovnik, 2011. Kako sam se tada osećala? Upravo kao što se oseća naš novi član Nikola pred ovaj koncert. Bilo je tu dosta uzbuđenja, ushićenosti i treme. A onda, ulazak maestra u dvoranu... Unosi neverovatan osećaj topline i dostojanstva, a u isto vreme opuštenosti i jednostavnosti. To je karakteristika velikih ljudi koji znaju šta rade i drže sve pod kontrolom.

Trenutak koji nikada u životu neću zaboraviti jeste taj Brams i dolazak prvog sola u koji me je uveo mirnim i sigurnim pogledom. Otvorio je prostor u kom sam se izrazila u potpunosti kao ja. Bio je tu, pratio me do kraja, a u isto vreme puštao da budem slobodna u izrazu. I to je momenat u kom se prepustite i pretačete iz sebe ono najdublje i najintimnije u muziku.
Foto: Marko Ðokoviæ
Mehta je sada ponovo tu. On je apsolutni superstar klasične muzike oko čijeg imena vlada velika fama. Ali kada uđe u prostoriju, on unese takav mir. Nikoga ne omalovažava, gleda svakog od nas i unosi potpunu prirodnost koju prenosi dalje. On stane ispred nas i sve se promeni. To je njegova jedinstvenost. Ima puno dobrih dirigenata ali nema svako taj dijapazon koji odobrava toliki broj ljudi. On jednostavno sve zna!
Foto: Marko Ðokoviæ
Postoji trema pred svaki koncert, ali meni je, kad sviram sa takvim ljudima, mnogo lakše. Početak Malerove simfonije je jako pipav jer treba da dočaramo jutro i buđenje prirode. Pa onda dođe taj treći takt gde je potrebna puna koncentracija, fokus, bukvalno zen. A ja ne brinem, zato što znam da ću moći da se oslonim na njegov siguran pogled.
Foto: Marko Ðokoviæ
Maestro stoji kao deo nas, a mi postajemo refleksija njegovog znanja i umeća. Zajedno ulazimo u sasvim drugu dimenziju postojanja u koju uvlačimo i publiku. Vreme prestaje da postoji, ne razmišljate ko ste, gde ste i odakle ste, svi smo jedno, prožeto zajedničkim osećajem bestežinskog stanja. To je smisao muzike. Smisao koji nam Mehta nesebično deli. Foto: Marko Đoković

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: