Tragom uspomena Džonija Keša

Druga polovina avgusta u malenom Dajesu protiče u znaku velikog otvaranja kuće u kojoj je detinjstvo proveo jedini, pravi Čovek u crnom, dok mu njegove kolege muzičari istovremeno odaju počast na sebi svojstven način.

Kultura

Izvor: Izvor: B92

Utorak, 19.08.2014.

19:18

Default images

Te 1935. godine, u okviru nacionalnog “Nju dil” (Novi dogovor) programa kojim je vlada američkog predsednika Frenklin Ruzvelta pokušala da izvuče SAD iz Velike depresije, 500 porodica bilo je odabrano za preseljenje u Dajes, gradić u saveznoj državi Arkanzas, osamdesetak kilometara severno od Memfisa.

Svaka od tih porodica dobila je malu kuću, jednu mazgu i nešto zemlje za obradu, kako bi stali na noge i obnovili nenaseljeni kraj. Među njima je bila i porodica tada trogodišnjeg Džonija Keša, muzičke legende po kojoj će Dajes zauvek biti upisan u muzičku istoriju.
Beta/AP
Keš je ponovo, skoro jedanaest godina nakon smrti, dobio priliku da oživi Dajes. Naime, kuća u kojoj je čuveni “Čovek u crnom” odrastao, ovog meseca najzad je ponovo otvorena za posetioce, zahvaljujući programu lokalnih vlasti koje žele da sačuvaju uspomenu na Keša, ali i da privuku veći broj turista u Dajes.

“Sve smo podesili baš onako kako je nekada bilo. Bilo je potrebno mnogo napornog posla”, tvrdi Džonijeva rođaka Džoan Keš (76) u razgovoru za “NewYork Times”. Drvena, montažna kuća sa pet prostorija sada ima novo ruho, sačinjeno od najrazličitijih uspomena na Keša.

“Za mene je to bilo i veoma emotivno iskustvo”, objašnjava ona. “U to vreme smo se noću okupljali baš ovde, oko klavira, pevajući crkvene pesme satima. To je bila naša zabava.”
Beta/AP
Leri Sims, gradonačelnik Dajesa, na otvaranju kuće proteklog vikenda izjavio je da se nada da će svake godine Kešov kutak pun uspomena privući oko 20.000 posetilaca. Međutim, osim Kešove kuće, gradske vlasti takođe planiraju da obnove i maleno pozorište u Dajesu, kao i još jedno zdanje na zemlji Kešovih i kuću njihovih prvih komšija, ne bi li napravili ceo kompleks.

Kešove ćerka Rozana kazala je u razgovoru za AP da bi bez ovog projekta, koji sprovodi Državni univerzitet iz Arkanzasa (ASU), Dajes bi u opasnosti od nestanka.

“Izgubili smo brojna mesta od istorijskog značaja, prvenstveno zbog nedostatka novca, interesa i pažnje”, izjavila je ona. “Veoma sam srećna što se ASU priključio projektu i zadovoljna sam onim što je učinjeno. Ovde je ostalo svega 35 kuća i ona u kojoj je živeo moj otac, premda ruinirana, bila je jedan od sačuvanih.”
Istovremeno sa ovim, s one strane Atlantika priređen je još jedan podsetnik na Kešovu zaostavštinu, ovoga puta sa akcentom na njegovu muziku.

Naime, ovog oktobra navršiće se tačno pola veka od objavljivanja, po mnogo čemu revolucionarnog Kešovog konceptualnog albuma “Bitter Tears: Ballads of the American Indian”. Tim povodom 19. avgusta objavljen je album “Look Again to the Wind: Johnny Cash's Bitter Tears Revisited” na kojem muzičari različitih generacija obrađuju Kešove pesme (Emilou Haris, Kris Kristoferson, Džilijan Velč, Dejv Rolings, Stivi Erl, Norman i Nensi Blejk…).
Beta/AP
Velč, koja je učestvovala na snimanju šest pesama sa albuma, u razgovoru za “Rolling Stone”objašnjava kako je tekao process rada na albumu, tokom kojeg su svi muzičari neplanirano postali jedan veliki bend vođen producentom Džoijem Henrijem.

“Mi nikada ranije nismo svirali svi zajedno, ali čim smo ušli u studio osetilo se da smo bend. Zamislite sad ovo: tu smo svi, Nensi snima svoju pesmu i hoće malo onog ‘ooohs’ u pozadini. Emi i ja smo tu, takođe, pa smo pretpostavile da treba da uskočimo i snimimo sa njom ‘The Talking Leaves!’. Bilo je toliko pitanja o tome kako ova ploča treba da zvuči, ali kada jednom stavite sve ove ljude u istu prostoriju, znate da će sve biti u redu”, izjavila je Velč. Ona dodaje kako je za brojne generacije muzičara Džoni bio kao zvezda vodilja, koja je imala neverovatan uticaj na njih:

“Nastupala sam pre njega nekoliko puta u Nešvilu. On je, za mene, bio sve što ste mogli da poželite. Bio je tako drag. Prvi put smo se upoznali u parku na jugu Nešvila, na jednoj svirci na otvorenom. Dejv i ja smo zajedno svirali i Džoni nas je pažljivo slušao dok je išao okolo i rukovao se i ćaskao sa svakom osobom koja je poželela da ga upozna. Organizatori su morali da ga zovu da izađe na binu, a on ih je prekinuo i kazao jednom obožavaocu: ‘Izvini, sada moram da se popnem na binu, ali ću se vratiti kad završim.’ I zaista se vratio. Vratio se i rukovao se sa svima sa kojima je mogao. Nadam se da sam naučila nešto od njega. Mislim da jesam.”

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: