Lazar Ristovski: Mnogo je težak posao gaziti ljude

Svaki mašinovođa, tokom svoje profesionalne karijere, nenamerno ubije 20 - 30 ljudi. Žrtve su obično samoubice, nepažljivi, pijani, ili samo odsutni ljudi.

Kultura

Izvor: B92

Subota, 08.10.2016.

18:50

Lazar Ristovski: Mnogo je težak posao gaziti ljude
Foto: Screenshot

Piše: Snežana Milanović

Izvor:
dnevnik.rs

Činjenica da voz ne može da se zaustavi najmanje 700 metara nakon što je kočnica aktivirana, oslobađa mašinovođe svake odgovornosti. Nevinost za nebrojene žrtve - čini ove masovne ubice grupom ljudi sa posebnim mentalnim i psihološkim profilom. Ovo je tragična komedija o nevinim ubicama i njihovim životima, siže je filma Miloša Radovića „Dnevnik mašinovođe“, koji je srpski kandidat za Oskara, a publika je nedavno imala priliku da ga premijerno gleda u Novom Sadu.

Glavnu ulogu u filmu, Iliju, igra srpski poznati glumac Lazar Ristovski. Ilija je šezdesetogodišnji mašinovođa, na korak do penzije, koji drži neslavan rekord od 28 gaženja tokom karijere. Njegov devetnaestogodišnji usvojeni sin Sima priprema se da nastavi porodičnu tradiciju. Ilija ga upoznaje sa poslom i činjenicom da su nesreće neizbežne. Sima se plaši, on ne želi da postane ubica. Najviše ga zanima koliko će vremena proći dok mu se ne desi prvo gaženje.

- Kao mašinovođa u filmu zgazio sam šest Cigana. Nisam bio kriv i žao mi je što je scenarista to napisao. Ja volim Rome. Sad sam igrao mašnovođu i nikad više. Mnogo je težak posao gaziti ljude, makar i na filmu - našalio se Ristovski.

Ova uloga je pisana za vas, koliko se to oseti u liku, da li vam olakšava posao?

- Ujedno je to i lakše i teže. Lakše jer naočigled ne morate mnogo da „glumite”, a teže je jer je teško sebi priznati da si baš takav kakvim te je scenarista opisao u tom liku koji je rašen prema tebi. Ja nisam verovao da je moj Ilija u filmu tako mrzovoljan, to jest da sam ja takav. Miloš kaže da sam još i gori... Miloš je pisao ovu ulogu za mene. Ja sam je odigrao za njega. Obojica smo to radili zbog publike. Dođite da pogledate koliko vas cenimo.

Prate vas uloge radničke klase, od Lea u „Tako se kalio čelik”, preko Dileta u „Belim Lavovima”, i sada uloga mašinovođe. Šta vas toliko veže za radničku klasu?

- Ja sam radničko dete. Moji su bili radnici. Otac mi je radio na železnici. To su samo neke od uloga. Drago mi je kada se publika poistoveti sa mojim ulogama jer onda imam utisak da ovo što radim ima smisla. Kada se neko ko prolazi ulicom oseti prozvanim da mi priđe i kaže da je baš njegov otac bio takav. Kada mi neko kaže, da je poznavao baš takvog čoveka kakv je bio moj Dile u Belim lavoima, ili sada Ilija u Dnevniku mašinovođe. Ipak, mi ovo što radimo radimo zbog publik. Objavili ste knjigu Jednostavne priče o sudbinama trinaestoro „običnih” ljudi koji žive svuda oko nas. Da li je to deo glumačkog zanata, posmatranje ljudi i beleženje njihove suštine?

- Posmatram svet kao neko ko je i sam deo tog sveta i koga taj svet zanima. Da bih znao u kakvom svetu živim, moram i da ga upoznam. Intenzivnije posmatraju svet umetnici i književnici jer oni imaju obavezu da o njemu nešto i kažu. Nešto što će im se verovati. Oni imaju obavezu da otkriju tajne sveta koje obični ljudi ne mogu. Ja posmatram svet iz usamljeničke lože, jer mislim da se odatle svet najbolje vidi.

Često igrate u filmovi u kojima se na život pun tragedije posmatra kroz neku vrstu humora što svakako pomaže čoveku da prebrodi najteže trenutke, ali i produžava to trpljenje. Da li zato naši ljudi pre pucaju iznutra nego spolja?

- Lepo ste to rekli. Nama ponos često ne dozvoljav da priznamo slabost. Da zaplačemo ako treba. Ali, da se malo našalim, kada je Nole mogao da zaplače sada na Olimpijadi, valjda i naši muškarci mogu. Nama fale ti ventili koji su potrebni da bi se sačuvalo mentalno zdravlje. Muškarci su danas opterećeniji nego ikada. Oni su i dalje po vaspitanju i tradiciji gazde kuće i na njima je obaveza da izdržavaju familiju. Da je čuvaju i brane. Zato muškarci češće danas pucaju.

Kao neko ko je napravio veliki uspeh i ostavio značajna uticaj na domaću filmsku industriju i ozbiljno zaplovio u spisateljstvo, da li verujete da umetnost danas može da menja svet?

- Globalno i u velikoj meri verovatno ne, ali pojedničano da. Pa zar se i vi ne promenite posle dobrog filma ili pročitane knjige? Zar na vas ne utiče lepa slika, ili dobar koncert? Zar, kada u vama neko probudi osećanje lepog, niste srećniji? To je umetnost. To je nečiji talenat prešao na vas. I zbog toga bi trebalo da ste srećni.

„Dnevnik mašinovođe” je i naš kandidat za Oskara, kao što je svojevremeno bilo i „Belo odelo”. Da li imate taj osecaj tokom snimanja filma da će biti gledan ili osvajati nagrade?

- Pravljenje filma je borba na život i smrt i za vreme snimanja i ja i reditelj i svi, gledamo kako da preživimo. Da dođemo do kraja. Teško je danas snimiti film u Srbiji. Nije lako ni na drugim mestima. A još teže je snimiti dobar film kakav je evo naš „Dnevnik mašinovođe”. Dođite da vidite kako se u jednom filmu i plače i smeje, kako se i voli i pati... Dođite da upoznate jedan nepoznat svet mašinovođa.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

44 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Ukrajinci saopštili: Obustavljamo

Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.

21:57

23.4.2024.

1 d

Podeli: