"Nemamo para za građevine, ali ovo je za pokolenja"

Već 35 godina Dobrivoje i Dobrila Pantelić iz sela Donje Brezovice kod Zavlake svojom kamerom beleže običaje, jezik, verovanja, priče iz Rađevine i sa više od 140 dokumentarnih i igranih filmova čuvaju kulturni identitet ovog kraja.

Kultura

Izvor: Izvor: Tanjug

Nedelja, 01.03.2015.

11:39

Default images
Foto: Tanjug / Miloš Jelesijeviæ

Pantelići i 11 godina organizuju i Putujući festival dokumentarnog filma koji se svake godine na Mladence organizuje u Loznici, Osečini, Ljuboviji, Malom Zvorniku i Krupnju i koji, kao najznačaniji kulturni događaj u zapadnoj Srbiji, privuče na hiljade ljudi.

Vrednost i značaj rada bračnog para Pantelić prepoznala je i Jugoslovenska kinoteka i njen direktor Radoslav Zelenović dodelivši im Plaketu Jugoslovenske kinoteke čime su oni jedini amateri filmadžije sa prostora bivše Jugoslavije koji su "vlasnici" ovog značajnog priznanja.
Foto: Tanjug / Miloš Jelesijeviæ
Dobitnici su i brojnih drugih priznanja uključujući i nagrade festivala u Pragu, Monpeljeu, Kučevu, Omoljici, Velikoj Plani...

Pantelići rade u nezavidnim uslovima, u jednoj od siromašnijih oblasti Srbije, sada teško pogođene i poplavama i klizištima, bez podrške države ali sa mnogo žara i ljubavi prema svom kraju, stanovnicima i lepotama Rađevine.

"Mi smo deca sela, deca seljaka. Volimo selo, njegove boje, zalaske i izlaske sunca. Snimamo filmove o ovom kraju jer njega znamo najbolje. Ne bismo znali šta da radimo da odemo u drugi kraj. Ovde smo rasli, ovde smo se rodili, zavoleli, decu izrodili, ovde su grobovi naših predaka. Druge zemlje nemamo", rekao je Tanjugu Dobrivoje Pantelić dok stoji ispred svoje porodične kuće u Donjoj Zavlaci koja gleda na Cer.
Foto: Tanjug / Miloš Jelesijeviæ
"Mi druge zemlje nemamo. Ivo Andrić je rekao da je čovek uvek dužan svom rodnom kraju. Mi nemamo para za neke građevine ali ćemo ostaviti ove zapise da pokolenja znaju kako su živeli njihovi preci", dodao je Dobrivoje.

Sa beleženjem priča iz svog rodnog kraja, Dobrivoje je krenuo još kao sedamnaestogodišnji mladić kada je, umesto farmerki i patika koje je trebalo da kupi od para koje je zaradio berbom pečuraka, kupio prvi fotoaparat.

“Taj aparat sakrio sam u štali i kada su otac i majka otkrili da sam umesto pantalona kupio aparat dobio sam batine kojih se i danas sećam”, kaže Dobrivoje (1955).
Foto: Tanjug / Miloš Jelesijeviæ
Tim aparatom snimio je očevu majku sa kojom je čuvao stoku a potom i njenu generaciju i zahvaljujući tim crno belim snimcima, sada mnogi u Rađevini imaju fotografije na nadgrobnim spomenicima.

“Prvi filmovi nisu bili najbolji”, kaže. Nisu znali za montažu, koristili su kamere koje su uspeli da nađu, ali su im pomogli mnogo u Televiziji Beograd, objasnivši im principe montaže koju sada radi njihov sin.

Igrani filmovi sa glumcima naturščicima priče su o ljudima iz njihovog kraja, predanjima i verovanjima, puni neiskvarenog "seoskog" humora, narodnih mudrosti i govora koji polako nestaje.
Foto: Tanjug / Miloš Jelesijeviæ
Sada, kažu, nigde ne idu bez dve kamere iz straha da im jedna ne zakaže i često zaustavljaju ljude na putevima i traže im da im ispričaju njihove priče. Jedina su televizijska ekipa koja je nedavno otišla do Sokograda i zaseoka Laze koji je "odvojen i od Boga i od naroda" gde ljudi žive kao nekad, gde uspevaju smokve, nar i limun i gde su prvi i jedini put televizijske kamere došle pre 40 godina, sa RTS-om i emisijom "Trezor".

Nemaju dublove jer, kaže Dobrivoje, prvi put je uvek najbolje.

Anegdota je mnogo i zahvaljujući njima se zaboravi na umor, tehničke probleme, nedostatak opreme jer sve što rade, rade za svoju zemlju koju vole.
Foto: Tanjug / Miloš Jelesijeviæ
U želji da se oduže komšijama, prijateljima, ljudima čiji život slikaju, pre desetak godina pokrenuli su putujući festival koji i ove, kao i svake godine kreće na Mladence i gde projekcijama njihovih fimova u domovima kulture i bibliotekama prisustvuje toliko ljudi da sale nisu dovoljno velike da ih sve prime.

“Sale su uvek pune i nama je puno srce”, kaže Dobrila (1956). “I ove godine krećemo 22. marta iz Loznice, nadamo se punoj sali Sportskog centra u Osečini, a potom i u Ljuboviji, Malom Zvorniku i našem rodnom gradu Krupnju.”

“Ljudi su se navikli i očekuju da svake godine izbacimo jedan novi film, da ih obradujemo”, kaže ona.
Foto: Tanjug / Miloš Jelesijeviæ
Ove godine, publika će biti u prilici da pogleda igrani film "Kletva" rađen prema istinitoj priči iz Donjih Brezovica i dokumentarni film "Prokletstvo" koji je rađen prošle godine i pre 20 godina.

Za sledeći festival već imaju planove, ali ne žele da ih otkriju.

"Kada bi živeli još 200 godina samo sa ovog područja ne bi stigli da snimimo sve", kažu Pantelići koji imaju više od 10.000 sati sirovog materijala.
Foto: Tanjug / Miloš Jelesijeviæ
Svoje filmove poklanjanju školama, bibliotekama i svim zainteresovanim institucijama.

Projekcije na festivalu su besplatne a veći deo materijala može se videti i na sajtu Običaji Rađevine.

Iako sa tugom konstatuju da će njihovo selo nestati za 35 godina jer nema dece pa samim tim ni škole, lekara, prodavnice, infrastrukture, Pantelići nikada ne bi napustili svoj rodni kraj, a najponosniji su na dve unuke od kojih će jedna, kaže ponosni deda, studirati režiju u Pragu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

13 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: