Radojević: "Država" je intimistički triler

Scenarista Saša Radojević čiji je film "Država", u režiji Jelene Marković, premijerno prikazan na 38. Sofestu izjavio je da taj film smatra intimističkim trilerom u kombinaciji tekovina andergraunda i Holivuda.

Kultura

Izvor: Tanjug

Četvrtak, 04.07.2013.

12:12

Default images

Film se pojavio kao prilično iznenađenje za širu kulturnu javnost, a Radojević je objasnio da su namerno radili "u dubokoj ilegali".

"Nevolja sa pravljenjem filma u Srbiji je što često ne postoji infrastrukturna podrška, te je sudbina projekta neizvesna. Ako se mnogo najavljuje, pa se film ne pojavi, ova sredina je takva da se to računa kao hendikep", rekao je on.

"Zato smo odlučili da radimo u dubokoj ilegali i kada zaista bude gotovo da se predstavimo publici. Snimali smo bez medijske pompe i samo se trudili da damo sve od sebe", izjavio je filmski kritičar i teoretičar koji kao scenarista potpisuje devet naslova.

Najpoznatiji među njima je nagrađivani film "Zemlja istine, ljubavi i slobode", a Radojević se okušao i kao reditelj ("Poljupci" i "Narcis i Eho").

Na pitanje o sadržaju i stilu "Države", odgovorio je da bi se mogao nazvati intimističkim filmom jer ima delove koji su neka vrsta putovanja po gradu, po zanimljivim i manje poznatim lokacijama u Beogradu.

"Glavna junakinja na samim lokacijama osmišljava priču, povremeno se uključuje i kao akter u tu fikciju, a promenom lokacije priča ide u drugom smeru. Tako film ima dva nivoa - jedan je intimistička ispovest obilaska grada, a drugi je fikciona priča sa trilerskom strukturom", kazao je Radojević.

U fikcionom delu devojka traži tajna dokumenta o medicinskim eksperimentima koja joj je ostavio pokojni otac, a za koja se interesuju strane obaveštajne službe.

U žanrovskom smislu, dodao je autor, "to je specifična varijanta 'filma o filmu', ali ne o klasičnom snimanju konkretnog filma, nego o osmišljavanju filmske priče samim boravkom na različitim lokacijama".

Radojević je istakao da ga "privatno na filmu najviše zanima kombinacija dve oprečne stvari - tekovina andergraund filma i Holivuda u kojem postoji žanrovska preciznost. Uz ocenu da je andergraund važna tradicija u srpskom filmu naveo Šijana, Žilnika, Lazara Stojanovića, Toma Gotovca...

"To je linija domaće kinematogafije koju smo pokušali da sledimo", istakao je on.

Što se tiče naslova, priznao je da su rediteljka i on "želeli tako pompezan naziv", dodavši da "naslov 'Država' sam po sebi zvuči moćno".

"Za filmsku umetnost kod nas vezuje se to da je uvek pod uticajem politike, da je politika nadmoćna u odnosu na nju i da postoji proces politizacije umetnosti, a mi smo želeli da estetizujemo politiku.

Krenuli smo odozdo i pokušali da iz te podzemne vizure degradiranog pojedinca svedočimo o marginalizaciji, pogubnoj nevidljivoj sistemskoj kontroli i krhkosti identiteta", izjavio je on.

Proces rada nije bio klasičan, na početku nije bilo gotovog scenarija, već je on nastajao u sadejstvu i na terenu.

"Imali smo ideju i želju da pravimo film, a dilema je bila šta možemo da uradimo sa sredstvima kojima raspolažemo. Kao što kaže Roberto Rodrigez: Šta ja posedujem? Imam psa, imam kolibu i imam kamionet, pa ću to iskoristiti. Tako smo i mi na osnovu lokacija gde možemo da snimamo formirali priču".

I glumce su birali zajedno, a rediteljka i igra jednu od uloga.

"Ima nekoliko profesionalnih glumaca, ali i aktera koji su nama bili interesantni kao fizionomije. Volim da se kombinuju profesionalni glumci i ljudi koji imaju iskustvo scene, ali nisu glumci, a nisu ni kompletni naturščici", dodao je on.

U ekipi su Ana Stefanović Bilić, Vlasta Velisavljević, Aleks Tsimerlis, Amra Latifić i Ljuma Penov, reditelji Milutin Petrović i Stefan Arsenijević, bivši narodni poslanik Miroslav Hristodulo (u ulozi državnog činovnika)...

Film je snimljen bez ikakve finansijske pomoći države.

"Konkretan novac koji smo imali je minoran, ali ako se računaju usluge i koliko bi koštao doprinos svih tih ljudi, budžet bi bio nekoliko desetina hiljada evra. To jeste jeftinije od prosečnog domaćeg fima, ali ipak imamo dosta lokacija i kadrova i film produkcijski nije kameran, nego vrlo otvoren u prostoru".

"Ovo je apsolutno netipičan način za pravljenje filma i ne preporučujem ga bilo kome, ali se ispostavilo da je moguće i tako. Tehnologija nam je omogućila da ga završimo i postanemo deo godišnje produkcije u Srbiji", istakao je Radojević.

Film se nalazi na blu rej nosaču, a ideja je da bude prikazan što široj publici.

"Naravno, standardni sistemi kod nas ne važe. Plan je da obiđe što više festivala i da ima minimalnu distribuciju, a onda ćemo naći alternativni način prikazivanja, može i po stanovima, terasama, uličnim ćoškovima", rekao je on napominjući da su "svi koji se bave umetnošću u ovoj zemlji suočeni sa problemima vezanim za finansiranje pa se mora tragati za novim rešenjima".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: