Ana Belen u Beogradu: Gluma mi je uzela sve vreme

Piše: Marija Krtinić

Izvor: Danas.rs

Ciklus je posvećen španskoj filmskoj i muzičkoj zvezdi Ani Belen, kojoj je priznanje za životno delo Španska akademija za film dodelila početkom ove godine. Selekcija je počela adaptacijom Lorkine drame "Dom Bernarda Albe" u kome Belen igra glavnu ulogu, a publika će narednih dana moći da pogleda i ostvarenja: "Patnja", "Peticija", "Demoni u bašti" i "Ljubav ozbiljno šteti zdravlju". Slavna glumica biće i gošća festivala Španski metar, a njoj će u sredu, 24. maja, biti uručen i Zlatni pečat, najvažnije priznanje koje dodeljuje Jugoslovenska kinoteka.

Ana Belen, rođena 1951. godine u Madridu kao Marija del Pilar Kuesta Akosta, karijeru je započela kao trinaestogodišnjakinja u filmu "Zampo y yo". Iako ovo ostvarenje nakon premijere nije doživelo uspeh, tokom kasnijih godina zahvaljujući televizijskom životu postalo je jedno od kultnih ostvarenja španske kinematografije, a glumica je uzela ime junakinje koju je igrala. Kao Ana Belen godinama je gradila uspešnu filmsku, pozorišnu ali i muzičku karijeru.

"I muzika i film, kao i pozorište, u suštini predstavljaju potrebu da se izrazite i uspostavite razgovor sa publikom", kaže u razgovoru za Danas Ana Belen, objašnjavajući šta za nju znače ove tri umetnosti.

U Beograd ona pre svega dolazi kao filmska glumica. Iako je imala uspešnu karijeru za koju je nedavno i nagrađena takozvanim počasnim španskim Oskarom, poslednjih 12 godina nije je bilo na velikom platnu. Sve do filma "Kraljica Španije" Fernanda Truebe, koji je kod nas prikazan na ovogodišnjem Festu.

"Nije bilo dovoljno zanimljivih ponuda za mene. Zato sam se posvetila pozorištu i muzici", odgovara Ana Belen na pitanje kako je došlo do toga da je toliko dugo ne bude na filmu.

Jedan od razloga za to je i činjenica da se glumicama kada pređu 40. godinu nudi sve manje uloga.

"Glumice u Španiji imaju isti problem kao i glumice u ostatku sveta. Sa četrdesetim jednostavno postaje teško da pronađete zanimljive junakinje. Jedan od načina da nastavite da radite jeste da se posvetite pozorištu", objašnjava Belen. Ona je zahvaljujući teatru nastavila da se bavi glumom, i to igrajući velike dramske uloge - Medeju, Elektru, Fedru...

"Pozorište mi, baš u tom smislu, i dalje nudi višedimenzionalne junakinje", kaže Belen.

Slaže se da bi situacija za glumice bila daleko bolja kada bi i iza kamera bilo više žena. Ona sama jednom prilikom se okušala u režiji, i to sa filmom "Como ser mujer y no morir en el intento", koji je bio najgledaniji naslov u španskim bioskopima te godine.

"Naravno da nam znače ženski autori. Fale nam žene u celom kinematografskom svetu. Ja se nisam vratila rediteljskom poslu jer mi je poziv glumice oduzeo sve vreme koje sam imala na raspolaganju", precizira Belen.

Na pitanje kakav je, inače, kao glumica, imala odnos sa rediteljima, odgovara da prema njima gaji duboko poverenje.

"Oduvek sam imala veoma dobro odnose sa rediteljima, jer ja kao glumica znam da oni imaju poslednju reč i prema njima gajim duboko poverenje. Mogu da izdvojim rad sa Mariom Kamuso na filmu 'Dom Bernarda Albe', sa Manuelom Gomesom Pereirom na ostvarenju 'Lubav može ozbiljno da ugrozi zdravlje' i sa Visenteom Arandom na filmu 'Turska strast'", dodaje Belen.

Najslavniji španski reditelj Pedro Almodovar više puta joj je nudio uloge u svojim filmovima. Ipak, saradnja se nikada nije dogodila.

"Sigurna sam da će doći pravi trenutak kada ćemo Almodovar i ja sarađivati", zaključuje glumica.