Rade Šerbedžija: Razmišljam o odlasku iz Hrvatske

Rade Šerbedžija je nedavno proslavio 15 godina postojanja pozorišta “Ulysses”, a u razgovoru za Jutarnji list prisetio se najdražih trenutaka iz tog perioda.

Kultura

Izvor: Marija Lokas, Jutarnji.hr

Petak, 17.07.2015.

13:40

Default images
Beta / Ivan Saravanja

Glumac koji iza sebe ima više od 160 filmova, među kojima su i brojni holivudski hitovi, glumio je u sedam epizoda jedne od najpopularnijih svetskih serija “Dauntonska opatija” (Downton Abbey), a nedavno je veliku ulogu ostvario i u prvoj sezoni BBC-jeve serije “The Five” koja bi trebalo da se nađe na programu ove jeseni.

Očekuje ga i snimanje velikog holivudskog filma “Promise” u režiji Terija Džordža, reditelja hita “Hotel Ruanda”.

“Stalna postava bio sam u dve serije: u “Surfaceu” i “Red Widow”. To se isplati jer je pristojna para, ali u “Downton Abbeyju” sam gostujuća zvezda i nisam u svih deset epizoda. To je slab novac, ali je stvar prestiža”, objašnjava on.

Šerbedžija se zaista može pohvaliti brojem i kvalitetom projekata koje je radio u inostranstvu, ali mu prilično smeta to što se i dalje etiketira kao glumac koji stalno igra Ruse.

“Kolege u svojim intervjuima kao nepravdu pominju to kako igram samo Ruse, što nije istina. Naravno, igrao sam i Ruse, ali logično je da u američkom filmu igram strance kad sam stranac. Ne mogu igrati Amerikanca zbog akcenta. Opet nisam tip glumca poput Švarcenegera koji ima evropski akcent, ali je na početku igrao uloge u kojima je imao maltene tri rečenice, a ostalo je bila akcija i vožnja automobila. Ja igram drugu vrstu uloga i u psihološkim dramama i snimao sam lepe filmove s velikim režiserima, dobio mnoge nagrade na festivalima, tako da sam zadovoljan svojom inostranom karijerom”, tvrdi Rade, posebno ističući rad sa Stenlijem Kjubrikom, Gajem Ričijem iFrančeskom Rosijem, ali i uloge u filmovima poput “Fugitive Pieces”, “96 Hours”, “Taken 2”, gde je glumio s Lijamom Nisonom, kao i jedan od poslednjih projekata u Italiji “Io sono Li” koji mu je doneo i nekoliko nagrada na festivalima.

Sa filmom “Oslobođenje Skoplja” koji je režirao sa sinom Danilom, a u kojem jednu od glavnih uloga igra i njegova ćerka Lucija tek očekuje ulazak na festivale, a uživa i u porodičnom, tačnije, privatnom pozorištu Ulysses koji vodi zajedno sa suprugom Lenkom Udovički. Ovog leta ga tu, osim “Kralja Leara”, očekuje i uloga u predstavi “Antigona” u koprodukciji s Messom iz Sarajeva i kojoj se posebno radujje jer će u njoj zaigrati i njegovi studenti.

Ipak, nakon nekoliko godina života u Rijeci gde se doselio sa suprugom Lenkom i njihove tri ćerke, ovaj veliki glumac ponovno razmišlja o preseljenju. Kad nisi blizu Holivuda, kaže, nema ni toliko ponuda, iako je poslednjih godina ipak dobijao velike i značajne uloge.

“Razmišljam o preseljenju najviše jer u ovom trenutku u Hrvatskoj nisam zadovoljan s mnogim stvarima. Zemlja je rasprodata i teško ima priliku da se ljudski postavi na noge, a toliko je divna i ima potencijala. U tom smislu je i odnos prema kulturi zabrinjavajući. Režu se sve moguće stvari, a na kulturi se ne bi smelo štedeti.

Nažalost, u Rijeci nemam gde da radim sa studentima. Projekt koji smo imali, Studentski kulturni centar u okviru kampusa, čini se da se neće još uvek početi graditi, a ja sam verovao i maštao o tome da će biti završen.

Možda se opet vratim u Los Anđeles ili Njujork ili London. Sad mi sve tri kćerke studiraju u inostranstvu i to je jedan veliki razlog zašto ne moram da budem ovde.

Rijeka mi je božanstvena, divno mi je tu i volim da budem blizu mora, ali nekako me depresija hvata zbog nemaštine i nedostatka prostora u kojem mogu raditi”, požalio se na kraju razgovora za “Jutarnji list” glumac.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

60 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: