Dejvid Miler: Baz Lurman je ubio snoba u meni

O sebi kao operskom snobu, o Bazu Lurmanu, Sajmonu Kauelu i Barbri Strejsend, ali pre svega o mjuziklima, Brodveju i muzici, za portal B92 govori Dejvid Miler, član popularnog pop-operskog sastava Il divo.

Izvor: Razgovarao: Mladen Savkoviæ

Ponedeljak, 09.06.2014.

17:08

Default images

Priznajući da je pomalo umoran, Dejvid Miler je kraj protekle sedmice proveo u Londonu, odakle će uskoro leteti za Irsku gde ga čeka poslednji koncert u okviru prvog dela turneje njegovog omiljenog tima, četverca Il Divo.

- Imali smo izvanredna četiri i po meseca koja smo proveli na ovoj turneji. Zapravo je završavamo preksutra. Ne, sutra je naš poslednji nastup - govori nam u telefonskom razgovoru, da bi tek kasnije shvatio da će kraj prvog dela turneje inspirisane Brodvejem biti 21. juna u Korku.

- Bio sam na putu dugo, sada već predugo. Ali publika je bila odlična. Počeli smo turneju u Aziji, potom smo došli u Ameriku. Naravno, s obzirom na to da je Brodvej deo američke muzičke tradicije, znali smo da će se dobro povezati sa severnoameričkom publikom, ali recimo da nismo bili sasvim sigurni šta će se desiti sa azijskom publikom. Ispostavilo se da to nije ni važno. Nego, reci ti meni, da li su Srbi ljubitelji mjuzikla - znatiželjno upitkuje.

- Nemamo baš veliku tradiciju na tom polju, ali i ovde postoji mnogo ljudi koji vole mjuzikle. Samo ove sezone imali smo nove ’Jadnike’, ovih dana čeka nas i premijera mjuzikla ’Viktor i Viktorija’...

- Odlično - odgovara on, srećan što će i njihov treći nastup u Srbiji verovatno proći uspešno, kao i prethodna dva. Naime, drugi deo turneje “Il Divo – A Musical Affair: Najpopularnije pesme sa Brodveja uživo”, zakazan za jesen, dovešće ih 24. septembra u Srbiju. Tada će se Karlos Marin, Urs Buhler, Sebastien Izambard i Dejvid Miler predstaviti srpskoj publici sa hitovima čuvenim iz najpoznatijih brodvejskih predstava ali i kultnih filmova.
Dejvid Miler (www.ildivo.com)
Na vašem prošlom nastupu u Beogradu, pred punom arenom, priznali ste da ste iznenađeni time što punite dvorane i u zemljama u kojima nemate stalnu promociju, niste sve vreme prisutni u medijima...

Meni je uvek zabavno to što možete da odete u zemlju kao što je SAD, koja jeste velika zemlja, i možete da se pojavljujete na nacionalnoj televiziji više puta i da promovišete ploču, govorite o turneji... Ali ako niste svaki put na nacionalnim televizijama i ako ne govorite ljudima: „Hej, mi smo još uvek tu“, sve to može postati veoma teško za prodaju. A onda odete u zemlju u kojoj niste stalno na televiziji, ne radite sve te promotivne stvari, ali karte se prodaju, albumi se slušaju, sve ide glatko. To je divno i čini me veoma srećnim što ljudi zaista toliko uživaju u našoj muzici da nas slušaju iako nismo tu sve vreme.

Ovom turnejom donosite sa sobom dašak Brodveja, koji je sve vreme prsutan na vašem albumu sačinjenom od najvećim brodvejskih hitova. Primetno je i mnogo duet, snimali ste pesme sa Barbrom Strejsend, Nikol Šerzinger, Heder Hedli, Majklom Bolom. Sa kim je saradnja bila najzanimljivija?

Sa kim je saradnja bila najzanimljivija? Hm... Morao bih da kažem sa Barbrom Strejsend. Duet koji imamo na albumu je zapravo uživo verzija pesme „The music of the night“, nastao kada smo bili 2007. na severnoameričkoj turneji sa njom. To je bila velika stvar. Rad sa njom je izvanredno iskustvo, jer ona tako dobro razume mjuzikl, film, izvođača, reditelja, glumca. Toliko je različitih načina na koji ona komunicira sa publikom. I samo gledati je, veliko je zadovoljstvo, a tek kada ste na sceni sa njom... To je velika čast. I prilika da je gledate kako se studiozno priprema, kako živi u tom trenutku, i donosi sve te emocije publici. To je stvarno… Neverovatno! Mnogo toga sam naučio od nje.

Na koncertu u Beogradu sa vama nastupa brodvejska zvezda Lea Salonga, koju naša publika zna pre svega po pesmama iz Diznijevih animiranih filmova (Aladin, Mulan). Kako je došlo do saradnje sa njom?

Usred rada na turneji pokušavali smo da shvatimo kako imamo toliko dueta na albumu. Da li treba da se pretvaramo da to nije duet i da sami pevamo te pesme, ili da nađemo drugi glas? Kada vidite sve te duete na albumu, oni su toliko vokalno različiti. Mislili smo da li da zovemo Heder, Nikol? Možda da pozovemo Barbru? Hej, Barbra, da li bi ti sada na turneju sa Il divom? (smeh) Nisam siguran da bi pristala. Počeli smo da razmišljamo o svim različitim zvezdama Brodveja koje bi možda želele na turneju sa nama. Na pamet nam je pala i Lea Salonga, i Karlos Marin i ja poznajemo njen glas godinama. Kada smo je pitali da li želi sa nama na turneju, i kada smo joj rekli koje su pesme u pitanju i koliko je to koncerata, morala je malo da razmisli. Svaka od tih pesama je različita i htela je da razmisli o tome, ali je na kraju ipak pristala. Kada je došla na prvu probu, bila je savršena. Bez mane. Imali smo veoma prirodnu saradnju i ona je kao izvođačica odlična. Publika ju je u potpunosti prihvatila. Koja je tvoja omiljena pesma sa repertoara aktuelne turneje?

Svaka od pesama koje su na koncertu, za mene predstavlja posebno emocionalno iskustvo. Pre nego što sam počeo da pevam operu, mnogo pre Il Divo priče, mjuzikli su bili nešto što sam mislio da ću raditi celog života. Sve te pesme sam znao još kada sam imao 13, 14 godina. Mislim da mi je za izvođenje ipak omiljena „Bring Him Home“ iz „Jadnika“. To je pesma koja me je inspirisala. U srednjoj školi sam imao profesora koji me je ohrabrivao da se prijavljujem na audicije za mjuzikle. Bio sam malo stidljiv u početku, ali slušajući muziku iz filmova kao što su „Jadnici“ ili „Fantom iz opere“, i svih onih mjuzikala osamdesetih, polako sam počeo da stičem samopouzdanje. „Bring Him Home“, naročito u izvedbi Kolma Vilkinsona. Njegov glas mi je ulio hrabrost da konačno krenem na audiciju u srednjoj školi.

„Jadnici“ su tvoj omiljeni mjuzikl?

Da, jesu?

Da li ti se dopala poslednja filmska verzija, ona koju je režirao Tom Huper?

Moram ovako to da objasnim. S obzirom na to da su koristili filmske glumce koji su znali i da pevaju, umesto brodvejskih zvezda koje u tim mjuziklima igraju godinama, mislim da su uradili dobar posao. Bilo mi je malo čudno što nisu koristili, recimo, nijednog od poznatih Valžana, Fantina ili uopšte ljudi sa Brodveja. Bio sam veoma iznenađen kada sam video podelu. Ali mislim da su uradili dobar posao. Radio si sa Bazom Lurmanom (Romeo + Julija, Mulen Ruž, Veliki Getsbi...), jednim od reditelja koji je najzaslužniji za povratak mjuzikla na filmsku scenu XXI veka. Sa njim si radio na ekstravagantnoj, nagrađivanoj izvedbi opere „Boemi“. Kakvo je bilo to iskustvo?

To je verovatno najuticajniji, onaj ključni trenutak u mojoj karijeri. Dugo sam se školovao, studirao sam, želeo da postanem pravi operski pevač. Bio sam desetak godina profesionalni tenor pre nego što sam se prijavio na audiciju za Il Divo. I baš pre nego što se desila cela ova priča, došla je saradnja sa Bazom Lurmanom. Do tada sam bio operski snob. Mislio sam da je opera jedini pravi način na koji može da se koristi ljudski glas i da, ako ne pevam u operi, ne vredi da pevam uopšte. Rad sa njim u potpunosti je promenio moj pogled na to za šta je ludski glas sposoban, na to koliko je emocija važna u operi. Kada prihvatite tu ideju da je opera najpotpunija forma za vaš glas, kada počnete da razmišljate kako ste vi operski pevač i kako vaš glas može samo tako da funkcioniše, onda nećete moći da se slobodno izrazite, jer ste zaglavljeni u glavi sa svim tim idejama. Ne mislite o srcu, a sve emocije, strast i muzika dolaze iz srca. On me je naterao da ponovo razmislim o tome zašto sam ja uopšte pevač, zašto mislim da je opera relevantna i važna za povezivanje sa ljudima. Zašto želite da ljudi dođu i gledaju vašu operu? Zato jer želite da ih dodirnete? Oh, da, dakle hoćete da dožive emotivno iskustvo. Ali ako vi ne nosite tu emocije, onda to nije fer. Lurman je na toliko različitih načina uzdrmao moje shvatanje muzike. Da se to nije prvo desilo, nikada ne bih postao deo Il diva, nikada ne bih ni razmišljao o tome. Da oni koriste moj glas za nešto drugo osim opere? Kako se samo usuđuju! (smeh) Bio sam toliko loš. Baz me je u potpunosti uzdrmao i kada su me najzad pitali da budem deo četverca, pomislio sam: „Evo nove prilike da vidim šta moj glas može i na koji način može da emotivno dotakne ljude.“

Osim Lurmana, veliku ulogu u tvojoj karijeri odigrao je i Sajmon Kauel, koji vas je okupio i predstavio svetu. O njemu kruži toliko najrazličitijih glasina. Kakav je on za saradnju? Ako smeš da budeš iskren, on vam je ipak šef...

Ma ne, biću sasvim iskren. Stvar je u tome što je Sajmonov najveći dar to što nema istančan muzički sluh. On sluša muziku iz ugla prosečne publike. I on to zna. Prvi on kaže: „Ja sam isti kao svi drugi. Kada čujem nešto, osećam to na određenom nivou, ali ne zbog toga što je taj glas prave boje ili zbog ovoga ili onoga.“ On ne sluša muziku na taj način. Njegov jedini kriterijum je da li oseća nešto kada sluša muziku, i devedeset posto planete tako sluša muziku. Odlučio je da formira grupu koja će izvoditi ovakav repertoar u trenutku kada je shvatio da je klasična muzika zaglavljena u nekom svom balonu, a da nema potrebe da to bude tako jer su u pitanju divni glasovi koji pevaju uz izvanrednu muziku, premda većina publike toga nije svesvna. On je uvideo da tu postoji jaz, i pokušao je da ga premosti, kako bi ljudi prihvatili operski način pevanja kao nešto atraktivno. To je bio njegov jedini cilj. Našao je nas četvoricu, smestio nas u isti studio i rekao nam: „Znam da ste vi operski pevači, ali želim da probate da otpevate ove pesme i da vidimo šta će se desiti.“ Probali smo i bilo je katastrofa. Potom smo ponovo probali i bilo je i dalje katastrofa. Ali ona nas je bodrio i govorio nam da probamo i dalje, da ima veru u nas i da ćemo uspeti u tome. Radili smo kao tim, bio je naš trener a mi njegovi igrači. Takav je naš odnos. Svakim albumom koji smo snimili, gde smo dokazivali da znamo šta radimo i da još uvek imamo magiju, on se sve više udaljavao i puštao nas, govoreći da sada znamo sami šta da radimo. Sada se gledamo možda svake dve godine, konsultujemo ga kada snimamo novi album. Ne viđamo se više toliko često. Kažeš da si nekada bio operski snob? Šta slušaš sada od muzike?

Za mene je muzika veoma... emotivno nabijena, ako to uopšte ima smisla? Kada idem u teretanu, slušam dab step, tehno, neki teški haus, stvari koje imaju mnogo energije koje i mene pokreću tokom vežbanja. Ali to neće me neće uspavati i opustiti ako hoću da se odmorim uveče. Noću slušam Mocarta, možda neku operu, ali ne baš toliko. Kako sam po profesiji operski pevač, i znam sve te uloge napamet, ako pustim operu pre spavanja, počinje da me radi adrenalin kao pre izlaska na scenu. Zato volim da slušam recimo Debisija, volim da slušam i radio kako bih znao šta je trenutno aktuelno.

Svetsko prvenstvo u fudbalu se bliži. Il Divo je 2006. godine snimio himnu prvenstva „The time of our lives“ sa Toni Brekston. Da li voliš sve te fudbalske himne? Šta misliš o tim pesmama?

Biću iskren, nisam baš veliki obožavalac fudbala, čak ni ne pratim pomno Svetso prventsvo. Jedina pesma koju baš znam... Pa čini mi se da su nekada iskoristili „Nessun Dorma“. Moram da priznam, malo sam umoran od svega toga. Mislim da muzika ima emocionalnu komponentu i da se ljudi za nju vežu. Kada kao umetnik pišeš muziku, da ti si tu i da napraviš posao od toga, da prodaš muziku i da ljudi to kupe. Ali ljudi to neće kupovati i slušati ako je besmisleno. Moraš da stvoriš nešto što je zaista vredno. Kada imate velike događaje, poput sportskih, koji privlače veliku pažnju, i pišete pesmu samo za tu priliku, onda to nije baš umetnički pristup muzici. To me vrlo brzo zamara i onda počnem ovako da kukam. Ali s druge strane, muzika je muzika, ona okuplja ljude baš kao što to čini sport, i to je sasvim u redu.

Koja je tvoja poruka ljude koji će doći na koncert u Beogradu. Da li za drugi deo turneje čuvate neka iznenađenja?

Da! Zaista se nadam da ćemo se videti u Beogradu, jer ste nam nedostajali. Viđamo se samo jednom na svake dve godine, u najboljem slučaju (smeh), i zato se baš radujemo što ćemo opet pevati u Srbiji. Nadam se da ćete uživati sa nama u našoj muzici.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: