Dvoboji: Od Homera do Noleta

Autor Jovan Popov ističe da je borba imanentna ljudskom biću, kao i da se u tome ništa "neće izmeniti dok je čoveka i čovečanstva".

Izvor: Piše: Sonja Jankov

Nedelja, 12.05.2013.

16:12

Default images

Nova studija proučavaoca književnosti Jovana Popova "Dvoboj kao književni motiv" (Novi Sad: Akademska knjiga, 2012) detaljna je analiza dvoboja kao motiva u svetskim i epskim srpskim pesmama, ali sa akcentom na francusku i rusku književnost 19. veka. Do akcenta dolazi usled autorove sklonosti i kompetentnosti za tradicije dve nacionalnosti čija je književnost najbogatija ovim motivim. Jovan Popov je ovom studijom ostvario nameru da prikaže evoluciju jednog čestog motiva u evropskoj književnosti, utvrđujući njegove relacije prema postojećim društvenim praksama, analizirajući njegove strukturne varijacije i, što je iz ugla prosečnog čitaoca možda najbitnije, opisujući udeo motiva u semantičkom potencijalu analiziranih epova, pesama, romana, pripovedaka i drama.

Stoga je studija o dvoboju kao književnom motivu najbliža čitaocima koji su se sretali sa nekim delima analiziranim u studiji, usled obilja detalja i iscrpnog opisa psiholoških i socijalnih okosnica koje prate čin dvoboja između likova odabranih dela, kao i analize zašto se pisci odlučuju da dvoboje prikažu iz uglova i načina na koji su ih prikazivali. Materijal za studiju je poslužio kao predložak kursa za studente doktorskih studija Filološkog fakulteta u Beogradu u školskoj 2010/2011. godini, ali je usled jednostavnosti stila pristupačan ljubiteljima književnosti koji u studiji nalaze svojevrsnu istoriju evropske književnosti datu kroz vizuru jednog motiva.

Za dvoboje autor tvrdi da su stvar prošlosti, ali da ih ipak i danas ima, makar u modifikovanom obliku, te navodi primer iz 2002. godine kada je irački predsednik Sadam Husein, suočen sa američkom vojnom intervencijom, pozvao Džordža Buša na direktan obračun. Oblici dvoboja koji svakodnevno opstaju su oni u domenu simboličkih obračuna – u sportu, najviše u šahu, koji je univerzalna pojava bez obzira na etničke, nacionalne i druge posebnosti. Autor stoga ističe da je borba imanentna ljudskom biću, kao i da se u tome ništa "neće izmeniti dok je čoveka i čovečanstva". Prvila su takođe opstala – ugovorena borba odabranim "oružjem" između dva lica, uz prisustvo svedoka – te u svojoj studiji Popov daje i analizu postmoderne epske pesme o Novaku Đokoviću, napisane u desetercu.
Don Kihot (Dan Perzovski)
U antičkoj književnosti, dvoboj je bio nerazdvojiv od herojskog koda koji je prožimao celokupnu kulturu. Sa tim u vezi, epovi su opisivali sve etape dvoboja – povod, izazov, pripreme, ugovaranje propozicija, opis dvoboja, ishod i trijumf pobednika. Tada je došlo do ustanovljenih pravila i autor Homerov spev "Ilijada" vidi kao poprište na kojem je došlo do individualizacije boja. U francuskim epovima iz srednjeg veka, dvoboji su bili događaji na kojima se dolazilo oružjem do pravde. Za razliku od Homera, koji se moralno nije poistovećivao sa potezima svojih junaka, francuskom autoru "Pesme o Ralandu" etika čojstva nije bila poznata, te je on u potpunosti delio etiku ratnika kog veliča. Što se srpskih epskih pesama tiče, autor skreće pažnju na njihove bajkovite elemente poput troglave aždaje kao suparnika učesnika u dvoboju. Komparacija keltskog epa "Lanselot" i pesme "Ženidba Dušanova", ističe sličnosti u motivima, obrtu i raspletu radnje.

Tokom druge polovine 12. veka došlo je do kolizije između dotadašnjih običajnih normi feudalnog društva i viteštva iz kojih će se razviti kurtoazna etika. Nasuprot epu, "u bretonskom viteškom romanu kurtoazna ljubav i kult dame udruženi su sa kultom viteštva ili, bolje reći, oni su u njega integrisani". Paralelno je sledio i uspon trubadurske lirike, te i kulta Device Marije, tako da su tokom 12. i 13. veka izgrađene mnoge katedrale u slavu Gospe. Lanselot i Parsifal Kretjena de Troa pisani su u slavu obožavane dame, tako da je u njima ljubav pokretač dvoboja.

No, u 17. veku je sledilo drastično pooštrenje kazni za učesnike dvoboja: smrt za preživelog, lišavanje titule i povlasticu za obojicu kao i za njihove potomke, konfiskacija dobara, uskraćivanje pogrebnog obreda, a, ponekad, i izlaganje mrtvog tela učesnika obešeno za noge. Stoga u francuskoj književnosti dvoboj poprima obeležja travestije i groteske, što se primećuje i u Ariostovom epu "Besni Orlando", ali kulminira u španskom romanu "Don Kihot". U Kornejevoj drami "Sid", dvoboj je simbol dužnosti i časti aristokratije, tako da su likovi-učesnici rastrzani između porodice i ljubavi, a u drami "Horacije" između otadžbine i porodice. Ipak, kod Korneja, kao modernijeg pisca, primetno je neodobravanje dvoboja, usled čega se drmaski pisac koristi upravo tim motivom da bi prikazao tragičnost likova.

Dvoboji u francuskim romanima u 19. veku se pojavljuju uz buđenje građanskog ega, te Popov naslovljava poglavlje o Stendalu i Balzaku citatom "A sad je na nas red!". Ipak, u Stendalovom "Sentimentalnom vaspitanju", dvoboj je ogledalo parodijskom povratku viteštva. Breterstvo (od breter: borac, kavgadžija, neko ko se tuče na dvobojima) stvorilo je "zlatno doba" dvoboja u Rusiji, a samim tim i u ruskoj književnosti. Autor ističe literarnost Puškinovog života i smrti i analizira Ljermontove romane, gde u poslednjim rečima Bretera, "Maša živi negde i dan-danas", vidi reminiscenciju na epilog Puškinovog Onjegina, ali i osudu: "dok muškarci ludo ginu zbog prevrtljivih žena, one brzo nalaze utehu i nastavljaju spokojno da žive". U ovom viđenju se krije začetak jedinog negativnog aspekta studije, a to je povezivanje nestanka dvoboja sa feminizacijom društva, odnosno oslabljenjem muževnosti koja se više ne ispoljava u obračunima "jedan na jedan" već u ratovima. Popov nigde eksplicitno ne iznosi taj stav, ali u nekoliko navrata nestanak dvoboja sa istorijske i književne scene vidi kao degradaciju društva u feminizaciju, da bi napravio prelaz u evoluciji dvoboja u sport, spomenuvši jedino, već epskog, junaka Novaka Đokovića.
Don Kihot (Salvador Dali, litografija)
Dvoboji u ruskoj književnosti, kod Turgenjeva i Dostojevskog ogledalo su politike, psihologije i realizma te Popov analizira motiv u romanima "Očevi i deca", "Zli dusi", "Zapisi iz podzemlja" i "Braća Karamazovi", kao i u noveli "Krotka", pisanoj u monološkoj formi. Kod Čehova, motiv dvoboja je na prelazu od nauke do društvenosti, ali je to jedno od poslednjih pojavljivanja ovog motiva, koji se sreće još kod Kuprinova, kao obnova i preispitivanje vojničkog rituala, Mopasana, Konrada i u "Čarobnom bregu" Tomasa Mana.

Razdoblje između 1880. i 1914, takozvana "La Belle époque", smatra se jednim od najlepših i najmirnijih u modernoj evropskoj istoriji, što rezultira nestajanjem dvoboja. To je period kada dolazi do značajnih otkrića u nauci, tehnici i umetnosti, standard života raste, ali pritajena razdraženost raste, usled čega dolazi do brojnih atentata na političke ličnosti u svetu (do atentata na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda, autor navodi one na careve, carice, kraljeve i predsednike koji su izvršeni u tom periodu širom sveta).

"Čarobni breg" Tomasa Mana se "smatra ironičnim lamentom nad nepovratno prohujalim trenutkom evropske civilizacije". Dovoboj između Setembrinija – evropocentriste i zapadnjaka, ubeđenog humaniste, liberala i republikanca, privrženog tekovinama renesanse i prosvećenosti, pristalice nacionalne države i kapitalističke demokratije, vernika u napredak ljudske civilizacije i duha – i Nafte, klerikalca i metafizičara čiji je ideal papocezarističko i nadnacionalno, odnosno prednacionalno političko i društveno-ekonomsko ustrojstvo srednjeg veka, skeptika u pogledu naučnih otkrića, protivnika individualizma koji afirmaciju pojedinca vidi jedino kroz njegovo podređivanje kolektivu – zapravo je pedagoško. Njih dvojica se prvenstveno bore nad likovima mladih ljudi – Kastropom i Cimsenom, to jest njihovoj privrženosti određenoj ideologiji. Ako bi se shvatili kao alegorije tadašnjih političkih previranja u Evropi, Setembrini i Nafta bi ishodom dvoboja između sebe mogli reći mnogo o padu na putu prosperiteta koji je Evropa doživela. Naime, Man uvodi novinu u činu dvoboja i Nafta ispaljuje hitac sebi u slepoočnicu.

Od savremenijih dvoboja, autor spominje onaj između pesnika Ezre Paunda i kritičara Lašela Aberkrombija koji je savetovao mlade pesnike da se okanu imažizma i vrate tradiciji vordsvortovskog tipa. Paund je odgovorio, takođe pismeno, pozivom na dvoboj, a kao izazvani, Aberkrombi je imao pravo da bira oružje, te je izabrao da to budu: neprodani primerci knjiga oba učesnika.

Poslednji deo studije Jovana Popova je metodološki epilog koji osvetljava tematologiju i tematsku kritiku, dovodeći je u vezu sa komparatistikom. Ovaj segment je proširena analiza i objašnjenje termina od onih koje autor priložio za "Pregledni rečnik koparatističke terminologije u kniževnosti i kulturi" (Novi Sad, Akademska kniga, 2011). Jedinstvena po tematici i detaljnoj analizi, studija "Dvoboj kao književni motiv" predstavljaće pravo uživanje za sve ljubitelje književnosti.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Bure baruta pred eksplozijom: Počinje veliki rat?

Bliski istok, zbog promene ravnoteže snaga i dubokih kriza, pre svega palestinsko-izraelske, može se smatrati buretom baruta i ima potencijal da dovede ne samo do regionalnog sukoba, već i do globalnog konflikta.

20:40

17.4.2024.

1 d

Svet

Uništeno; Zelenski: Hvala na preciznosti

U ukrajinskom napadu na vojni aerodrom na Krimu u sredu ozbiljno su oštećena četiri lansera raketa, tri radarske stanice i druga oprema, saopštila je danas Ukrajinska vojna obaveštajna agencija.

14:21

18.4.2024.

1 d

Podeli: