Viva Vox: Boemska rapsodija hit u UN

Najveći domet u dosadašnjoj karijeri beogradskog hora Viva Vox je svakako nastup u Generalnoj skupštini UN. Uopšte nisu ni sanjali da će nastupati na Ist Riveru, u mermernoj sali najveće svetske organizacije i to pred publikom koja nisu njeni fanovi već diplomate, svetski političari i biznismeni.

Izvor: Razgovarala: Vesna Dobrosavljeviæ

Četvrtak, 07.02.2013.

10:02

Default images

Utisci se još uvek sležu, suveniri i fotografije pregledaju, kao i špil vizit karata skupljen u Njujorku u brojnim kontaktima koji bi im u doglednoj budućnosti mogli obezbediti ponovni nastup u Njujorku, možda čak i u Karnegi Holu. Kako je uopšte došlo do toga da Viva Vox peva u UN za B92 govore dirigentkinja hora Jasmina Lorin i sopran Marina Miličić.

Viva Vox: Svaka zemlja koja predsedava UN organizuje proslave ili neke druge oblike promocija svoje zemlje, pa je tako i naša misija u UN razmišljala kako to da uradi. Nas su kontaktirali iz kancelarije Vuka Jeremića i u početku kada smo dobilu tu ponudu, hor nikako nije reagovao jer uopšte nismo bili ni svesni da nas zovu da nastupamo u UN. Mislili smo da se možda neko šali. Taj početni tajac se zatim pretvorio u salvu oduševljenja. Usledili su pregovori o našem nastupu i u početku taj 14. januar uopšte nije bio u planu. Par meseci je trajalo to naše dogovaranje i eto, mi smo zaista imali sreću da su se setili nas kao neke grupe mladih ljudi za koju su mislili da može da predstavi neku pozitvnu sliku Srbije u UN i u svetu. Mi mislimo da smo u tome uspeli.

B92: Kako su izgledale pripreme za nastup u UN, procedure i protokoli kojih ste morali da se pridržavate kada ste došli u Njujork?
Viva Vox: Pre nego što smo otišli, u horu je vladala pozitivna trema posebno zbog odgovornosti jer smo znali gde idemo i gde i pred kim treba da nastupimo. Plus još to sazanje da će televizija uživo da prenosi naš nastup je dodatno podiglo tenziju. Ali kada smo došli uz taj izuzetno lep prijem i doček, i nekako kad smo ušli u zgradu UN i to čim smo sleteli u Njujork jer smo odmah imali tonsku probu, nekako smo se osetili kao da smo kod kuće. Tome je svakako doprinela i neposrednost ljudi u UN. Dočekao nas je Vuk Jeremić i pozdravio i ostavio da vežbamo. Naravno, nismo bili pošteđeni svih protokolarnih i proceduralnih stvari vezanih za same UN, dobili smo propusnice za delove zgrade kuda smo mogli da se krećemo, ali svi su bili predusretljivi i ljubazni tako da tenzije i pritiska više nije ni bilo.
B92: Koliko se proba hora u UN razlikuje od uobičajenih?
Viva Vox: Iza nas je već zavidan broj nastupa i taj u UN smo smatrali svojim poslom. Naravno, postojala je neka doza strahopoštovanja i čim smo ušli u UN počeli smo sve da razgledamo, da se slikamo, posebno za onom govornicom u Generalnoj skupštini sa velikim znakom UN ispred koje se ceo hor na smenu fotografisao. U UN je sve bilo namešteno za nas i čim je krenula proba odmah smo se ubacili u našu rutinu. Svu veličinu tog mesta i njegov značaj smo intenzivnije doživeli na sam dan nastupa, tada smo zaista imali osećaj veličine svega toga što se dešava. Ta sala je impozantna, sva u mermeru, kupola iznad partera doprinosi velikoj akustičnosti celog prostora i da smo recimo klasičnih hor, u toj sali bi bilo fenomenalo izvesti bilo koju klasičnu kompoziciju i to bez ozvučenja. Mi ipak nismo klasični hor i mi moramo da budemo ozvučeni, pa smo malo strahovali da li će možda biti nekih problema i preplitanja zvučnih talasa ali je na kraju sve proteklo odličnio. Mi smo inače bili prvi hor ovog tipa koji je nastupio u UN, zemlje članice uglavnom su dovodile filharmonije, a recimo nedavno je koncert u UN imao i Stivi Vonder, koji je inače ambasador mira UN. Upravo nam je taj njegov nastup bio reper kako da se spremimo i kako da nastupimo.

B92: Nema mnogo ljudi priliku da se sretne sa generalnim sekretarom UN Ban Ki Munom. Kako ste se vi upoznali s njim?
Viva Vox: Sam dan koncerta smo čitav proveli u UN. Neposredno pred sam nastup su nas obavestili da će doći da nas pozdravi generalni sekretar UN Ban Ki Mun sa suprugom, kao i Vuk Jeremić sa suprugom i da žele da se slikaju sa nama sve sa onim zastavam UN. Mislim da nam je tada bila najveća trema. Ban Ki Mun je jedan jako prijatan, nasmejan i neposredan čovek ličnost, uvek nasmejan. Došao je i čestitao nam svima, rukovao se sa svakim članom hora ponaosob, poželo sreću i pozdravio nas na srpskom, što je bilo veoma simpatičnio. Videli smo posle na snimku kako je aplaudirao na svaku pesmu i kada nam je prišao posle koncerta videli smo koliko je bio oduševljen. Pitao nas je kako se na srpskom kaže mnogo dobar koncert i na srpskom nam je poželeo Srećnu novu godinu.

B92: Da li vas je opterećivala činjenica da nastupate u UN?
Viva Vox: Mi obično pred koncerte imamo jedan da tako kažem „informativni razgovor“ gde se podsetimo da moramo biti koncentrisani, da od onoga što uradimo na sceni zavisi kako će nas pubilika prihvatiti. Mi se na našim nastupima uvek jako lepo zabavimo jer volimo to što radimo ali je veoma bitna ta interakcija sa publikom, kako će nas ona prihvati i na kraju krajeva nagrada za sve što radimo je aplauz publike. Ovde je ulog bio ogroman, mi smo došli na poziv Vuka Jeremića i cele naše misije u UN. Svi smo bili jako skoncentrisani i zaista mislim da nikada nismo bolje pevali i mislimo da smo svoju misiju veoma uspšeno uradili.
B92: Koja pesma je ostavila najjači utisak, na šta je publika sastavljena od diplomata i političara najbolje reagovala?
Viva Vox: Stvarno nismo očekivali toliko oduševljenje, a publika je zasta bila oduševljena, videli smo ljude koji plaču dok mi pevamo i to su stvarne neverovatne reakcije. Ipak mislimo da su najbolje reagovali na Boemsku rapsodiju, to je bio vrhunac. Sve pesme su odlično prošle, bukvalno posle svake su aplaudirali što nismo očekivali od diplomata, biznismena, stranaca. Očekivali smo da će oni biti mnogo uzdržaniji da će aplauz biti službeni, ali je to na kraju bila jedna neverovanto razmena emocije i energije i publika se baš bila prepustila nama. Na našim koncertima nam se inače dešava ta razmena, ali je to koncert Viva Voxa sa našom standardnom publikom. Mi smo u ovom slučaji bili neko ko je iz Srbije otišao u UN, na nepoznat teren, pred nepoznatu publiku i desila nam se ta ista razmena. I posle Boemske rapsodije u UN je bila atmosfera kao u Sava Centru. Neverovatno da se to desi u UN! Svi u Sali su ustali i aplaudirali i to je jedan neverovatan osećaj koji se ne može opisati.

B92: A posle koncerta, u susretima koje ste imali?
Viva Vox: Nakon koncerta Vuk Jeremić nas je odveo na koktel koji je u sedišu UN bio priređen zbog nastupa i tu je bio takođe svečani trenutak kada su nas gosti dočekali. Na koktelu je bilo dosta ljudi iz publike sa samog koncerta, bio je naš konzul u Njujorku koja je izrazila želju da možda i ponovimo koncert i to u sali Karnegi Hola koji se inače renovira. U kontaktima na koktelu koji je za nas priređen u UN je bilo mnogo ljudi, posebno naših ljudi u Njujorku, Srba u Americi koji su došli baš zbog našeg kocnerta, stranaca koji su prilazili i čestitali nam i hteli da ostvare kontakte. I zaista očekujemo pozive za gostovanja, ako se ostvari trećina tih poziva pa i manje, to će biti fenomenalno. Imamo veliki špil vizit karti koje smo doneli iz Njujorka. To i propusnice za UN su nam najdraži suveniri koje imamo.

B92: Na vašem sajtu piše da je jedna od misija hora da u pravom svetlu predstavljaju našu zemlju u inostranstvu. Kakvo vam je do sada "prolazno vreme"?
Viva Vox: Zanimljivo je da prošlog leta kada je bio onaj naš snimak na YouTube-u Rajmštajnovog „Du Hasta“, da je taj klip prvo izazvao veće interesovanje u inostranstvu pa tek onda u Srbiji. I mi smo od tada za ovih godinu i po dana postigli da nas zaista mnogo ljudi u Srbiji zna. Ovaj nastup u UN je naš vrhunac, koncert je bio direktno prenošen ne samo kod nas nego i na sajtu UN i reakcije koje smo čuli, ne samo od naših ljudi nego i stranaca, su da je koncert u UN dobro odjeknuo. Ne znamo da li je postojao bolji način da se ispromovišemo. Sama činejnica da smo otišli u Njujork za nas je neverovatna, mi smo hor iz Beograda i to uspešan i u svojoj zemlji što je već samo po sebi super. Otišli smo u UN na poziv nekoga ko je veoma bitan, sve i da smo nastupali u nekoj drugoj koncertnoj dvorani bilo bi sjajno ali to da mi stojimo i pevamo, a iza nas je znak UN - mislim da je to doprinelo tom osećaju ponosa kod svih koji su bili u sali i kod svih koji su nas gledali.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Svet

16.700 vojnika raspoređeno: Počelo je...

Filipinske i američke trupe počele su danas vojne vežbe "Balikatan" u Filipinima, koje će trajati do 10. maja, a uključivaće i pomorske vežbe u Južnom kineskom moru, na čije teritorije polažu pravo i Kina i Filipini.

12:24

22.4.2024.

1 d

Podeli: