,,Kosa”, Atelje 212

Autori teksta i songova: Džejms Rado, Džerom Ragni
Muzika: Galt Makdermot
Prevod: Jovan Ćirilov
Režija i adaptacija: Kokan Mladenović
Koreograf: Mojca Horvat
Scenografija: Marija Kalabić
Igraju: Sergej Trifunović, Branislav Trifunović, Gordan Kičić, Ivan Jeftović, Jelena Gavrilović, Katarina Žutić, Dara Džokić, Feđa Stojanović, Tatjana Bošković, Nenad Ćirić, Gorica Popović, Mladen Andrejević, Vroom Live i mladi glumci, pevači i igrači.

Izvor: Piše: Ana Todoroviæ-Radetiæ

Ponedeljak, 08.02.2010.

13:27

Default images

Dugo sam čekala na ovakvu predstavu u Beogradu. Na tekst koji ima snagu da dopre do naših ličnih dubina i oblikuje našu svest, koji ima energiju da uzdrma naše uljuljkane živote i pozove nas na bunt. Na revolt i mentalni boj. Na nerpihvatanje lažne demokratije i negativne kulturne klime osakaćenog potrošačkog društva u kome živimo. Na unutrašnji boj protiv obamrlosti duha, na preispitivanje vrednosti sa kojima živimo.

Kada sam pošla u pozorište, očekivala sam predstavu o "deci cveća" ili hipicima koji su se šezdesetih borili slobodnom ljubavlju protiv tadašnjeg establišmenta i rata u Vijetnamu. A onda potpuno i, nadasve, pozitivno iznenađenje.

"Kosa" svojim transparentnom subverzivnošću, dinamikom i energijom poziva na bunt protiv stvarnosti tragičnog ćorsokaka u kome se savremeni čovek našao. Protiv siromaštva duše u svetu kapitalizma, postmodernizma, ekonomskog liberalizma, brendova, multikorporacija, revolucije sredstava komunikacija i svih devijacija koje vrše tiraniju nad našim životima.

Šačica mladih, predvođena profesorom filozofije Bergerom vapi za oslobođenjem od pogrešnog sistema i pokušava da utiče na svoje okruženje. Uspeva da transformiše Kloda koji se sprema da bude plaćeni vojnik u ratu u Iraku, nesvestan političkog razloga vojevanja. Oni oslobađaju unutrašnjih stega i Šilu, bogatu tatinu kćerku koja je pravo otelotvorenje mrtvila duše savremenih poslovnih ljudi, skupo obučenih ljudi-robota koji promovišu nove brendove i koji su potpuno otuđeni od sebe samih. Njen otac, Džon Frenklin, nekadašnji vođa revolucije iz 1968., a danas vlasnik svemoćne korporacije, više nema želju da menja svet, jer je, kako kaže, u međuvremenu "odrastao." Zanimljivo je postaviti pitanje da li se zaista sa ulaskom u svet odraslih gasi i mladalački plamen bunta i da li samo još mladi i studenti imaju snage i volje da se bore za neki bolji svet?

"Kosa" kritikuje razne aspekte kapitalističkog okruženja i oslikava položaj i (ne)važnost individue u savremenoj globalističkoj eri. Život vredi manje od novca, a čovek umesto svoje ličnosti i imena i prezimena postaje samo broj na papiru, puka informacija, podatak. Šarena i raščupana družina drskih i smelih buntovnika peva na sav glas i postavlja pitanja: "ko sam ja?", "gde je moj dom?" "kome pripadam? ", "ko je moja porodica", "da li Bog vidi šta se dešava? ". Suočeni sa praznim džepovima, u svetu gde su ipak "pobedili loši đaci", Berger, Klod, Vuf, Had, Šila i njihovi drugovi pevaju:

"ja imam glavu,
imam čelo,
imam obraz,
imam telo,
imam mozak,
imam vrat,
ja imam jezik,
ja imam stav! "

Za njih je njihova kosa takođe stav, odraz ličnosti, njihova "lična karta". Oslobodili su je kroz različitost forme. Ismevaju besprekorne predstavnike materijalnog, korumpiranost države i crkve, a stvari nazivaju pravim imenom, po potrebi i vulgarno. Ti neustrašivi predstavnici manjine blate novonastali način izražavanja i sakaćenja jezika kroz skraćenice. Besramno prognani iz "važnog i lažnog sveta bez snova i iluzija", oni se brane od ugnjetavanja unutrašnje slobode i traže "sunca zrak".

Treba svakako napomenuti ekploziju energije glumaca koji su se bezgranično dali u ovom mjuziklu. Mokri do gole kože, potrošili su i poslednje atome snage u skoro tročasovnom spektaklu, koji je publika, svakako, prepoznala i osetila. A Atelje 212 i Kokan Mladenović, kao njegov upravnik, su ovom adaptacijom u sklopu repertoara "Revolucija" prokrčili put i otvorili vrata i drugim predstavama sličnog karaktera koje unapred pozdravljamo.

Žao mi je što se u Srbiji i dalje piše o tome ko je iz "srpske elite" došao na predstavu, a ne o samoj predstavi i što oko ovog mjuzikla postoji prava marketinška pomama, koja ipak baca senku na njenu iskonsku snagu. Dobra strana svega toga je što su i predstavnici našeg "džet seta" (čast izuzecima) mogli da se prepoznaju u mjuziklu i razmisle o svojim postupcima, ako uopšte jezik "Kose" može da dopre do njih.

Međutim, sigurna sam da će "Kosa" svojim kvalitetom obezbediti mesto i sasvim običnom gledaocu, zaljubeniku u pozorište kao jednom od najsnažnijih oblika stvarnosti pomoću koga se menja naša svest. Jer ovaj mjuzikl je, uprkos svojim muzičkim nesavršenostima, glasna glorifikacija slobode koja hrabro stoji pred nama i nudi spasonosne životne alternative.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: