The Box

Izvor: Piše: Slobodan Vujanoviæ

Petak, 22.01.2010.

16:43

Default images

Donnie Darko je nekim čudom postao kultni film. Ja imam osećaj da se najviše dopao onima koji su ga najmanje razumeli. Naredni film Richarda Kelly-ja, na koji je nekim čudom čekao čak pet godina, Southland Tales, morao je izgledati kao treš naučna-fantastika u odnosu na očekivanja fanova Donnie Darkoa. Nakon odgledanog The Box u barem jednu stvar sam poprilično siguran- Kelly baš i nije nekakav reditelj, a Donnie Darko će pre biti izuzetak nego pravilo u njegovoj karijeri.

Ipak, The Box je, uprkos banalnim porukama, (ne)očekivano (ne)konfuznoj priči, očajnoj glumi (naročito barda Langelle) poprilično subverzivan film. Ako subverzija u ovom post-najn-ileven svetu uopšte i može da postoji.

Kelly se ovaj put bavi stvarnom slobodom ljudskog izbora. Ne, on preispituje hrišćansku doktrinu činjenja greha i njemu adekvatne kazne. Ne, on pokušava da nam objasni da bogovi i dalje kontrolišu ljude, kao nekada u grčkoj mitologiji, tako što s neba na nas bacaju munje. Ne, on pravi triler o tome kako mreža američkih špijunskih i drugih „inteligentnih“ grupa koristi mentalnu tehnologiju za kontrolu ljudi. Ne, on diskutuje sa Sartreom o tome da li u pakao idemo „slobodni“ ili „neslobodni“, odnosno da li su naši gresi posledice naše slobodne volje ili neko samo tako želi da ih prikaže. Ne, on pravi melodramu o bračnom paru koji postaje žrtva svoje bedne odluke da više ne bude bedan. A sve počinje tako što Arlington Steward (Langella) donosi kutiju u dom Norme (Cameron Diaz) i Arthura (James Marsden) Lewisa i kaže im- ako pritisnete ovo dugme, jedna osoba negde u svetu će umreti, a ja ću vam doneti kofer sa milion dolara. Imate 24 časa da odlučite šta ćete... Ovde vam je, naravno, jasno da Kelly pored svega navedenog možda i re-interpretira mit o Pandorinoj kutiji.

The Box, nažalost, vrlo brzo... ugine. Moralna dilema glavnih likova bedno je kompromitovana činjenicom da Norma ostaje bez posla na isti dan kada Arthur izvisi za to da postane astronaut. Ako je materijalna sanacija bila njihov motiv, onda zaslužuju sve što im se desilo. Međutim, Kelly se dramatizacijom takvog sleda događaja uopšte ne bavi. Jer The Box već pet minuta nakon što Steward ode iz njihovog doma postaje zlosrećna mešavina neke epizode X-Files i mlohave Lynchovske mističnosti. Sa, treba dodati, Kelly-jevim posve neinventivnim rediteljskim rešenjima koja tek donekle izvlači solidno uhvaćena epoha sedamdesetih.

Onog trenutka kada sve postane jasno, bolno jasno, tog trenutka postaje jasno i da su Stewardovi „poslodavci“ lako moguće neka „superinteligentna bića“ koja su na svoju ruku izmislila metod supervizije ili imitiraju Hezusove tekovine (zbog čega se radnja filma odvija tokom Božića), što je, ako se ne varam, jedna od teza Sajentološke crkve- svet su nam izgradili vanzemljaci. U Kelly-jevoj interpretaciji „poslodavci“ imaju tehnologiju (a on sam kaže da je neobjašnjiva tehnologija zapravo magija zapravo božja delatnost) kojom bukvalno testiraju veru ljudi, odnosno njihove moralne kodekse, odnosno njihovu slobodu. Ako se ne varam, svaka religija koja je htela da otme pastvu nekoj drugoj, prvo je usvojila i modifikovala elemente „neprijateljske“ religije. A The Box baš to pokušava da nam kaže- zaboravite Hezusa, greh, „onaj tamo svet“ i ostalo. Sve je stvar vaše odluke. Kojoj mi („poslodavci“) možemo da izmerimo posledice i da vas u skladu sa tim liferujemo u „svetlost“ ili „večitu propast“. Inače, na onaj svet idemo iz NASA-ine hale.

„Subverzivno pitanje“ je- kako odoleti tako jasnoj matematici?

selektah: 3/10

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: