SMS vesti

Da bolje organizujete večernji izlazak pošaljite START IZLAZAK na broj 5888Više o SMS servisu

B92 Kultura Pozorište O predstavi
prethodna strana 1 od 9 sledeca idi na stranu

21. avgust 2009.

Đurđija Cvetić: Gluma je traganje

U četvrtak, 20. avgusta, završen je Prvi festival ambijentalnog pozorišta u Srbiji „Tvrđava teatar“ održan u Smederevu koji je počeo 11. avgusta i na kome je prikazano desetak predstava iz zemlje i sveta i upriličeno više raznolikih događaja u pratećem programu. Đurđija Cvetić, predsednica žirija koji je doneo odluku o najboljem reditelju, glumcu, glumici i predstavi, o festivalu „Tvrđava teatar“ kaže: „Reč je, pre svega, o očaravajućem prostoru koji je uistinu sve oduševio. Sa ovom tvrđavom i ovim festivalom na njoj, ako tako mogu da se izrazim, dobili smo Dubrovnik u Beogradu. Nije to samo moj utisak; i mnogi drugi, među kojima su i vrsni poznavaoci raznih festivala i pozorišnih prostora, govorili su o tome da je sve ovo lepše i impresivnije od raznih drugih manifestacija u Evropi koje su s pravom na glasu. Lično, kao da su se neki moji mladalački snovi ostvarili.

Autor: E.B.

Izvor: Blic

Šta ste to sanjali?
- Odavno, od studentskih dana silno sam želela, i o tome maštala, da ceo Kalemegdan bude ogromna pozornica i da se na njoj, s nekim naročitim pijetetom, igraju najrazličitiji komadi.

Koja od predstava je na vas ostavila poseban utisak?
- Recimo, Andraš Urban je sa Šekspirovom „Burom“ u izvođenju niškog ansambla izvrsno upotrebio ambijent Smederevske tvrđave osvetlivši zidine na poseban način, koristeći dim koji izvire iz srednjovekovnih prozora, upotrebom baklji…
Ali hoću da pomenem i ljude koji su radili na festivalu. Bilo je dosta problema, neverice pred početak, ali je upečatljivo kako je gotovo svaki problem koji se pojavio bivao rešen već sledećeg dana. I to sa osmehom na licu. A možda je zapravo u svemu najvažnija publika; bila je zaista brojna i vrlo predana.

Predstave u programu su vrlo širokog dijapazona, što nije nimalo lako za žiriranje?
- Bilo je predstava izrazite međunarodne reputacije i odličnih domaćih ostvarenja. Njihova žanrovska, stilska i svaka druga raznorodnost jeste otežavajuća okolnost za rad žirija, za vrednovanje, ali uvek se da ustanoviti parametar. To je situacija koja nije strana festivalima, primer je i Bitef, i uvek se uspostavi neki model po kome se radi. Meni je i kao glumici sve zajedno bilo dragoceno.

Na pragu smo nove pozorišne sezone, a to iz vaše glumačke perspektive znači?
- Imam dosta takozvanih živih predstava koje nastavljaju svoje „druženje“ s publikom, a ima i nekoliko novih stvari o kojima razgovaram i pregovaram. Ali, zaista ne znam šta će i kako će biti, a i ne volim da govorim unapred.

Šta za vas znači gluma?
-Traganje. Traganje u sebi, oko sebe, po svojim i tuđim iskustvima, slutnjama... Zavisi od uloge. Recimo, u „Skupu“ sam igrala starijeg muškarca, nešto daleko od mene što je iziskivalo traganje za nečim što čovek ne poznaje ali sublimira i približava sebi. To je i Klitemnestra u „Elektri“, žena koja je ubila muža. Junakinja koju treba da, kako mi to kažemo, branim. Ima stvari koje ne mogu da se opravdaju moralno, ali mogu da se razumeju. Ogromno je pitanje odnosa prava na nešto i razloga za to nešto i gde su granice, norme koje određuju to pravo.

A uloga pozorišta u širem, društvenom kontekstu?
- Mi smo gotovo stalno u nekakvim teškim vremenima. A ne mislim da pozorište ima posebno moćnu ulogu. Svojevremeno sam pridavala pozorištu mnogo veći značaj i snagu. Vremenom, htenja iz mladosti se svedu na razumniju meru i shvatiš da pozorište neće promeniti svet, da se ljudi nisu promenili za poslednjih deset hiljada godina, samo su usavršili oružje kojim će ubijati jedni druge. Ali pozorište, kao i umetnost uopšte, ima lepotu, ima i dubinu i ne opstaje džabe od kada je sveta i veka.

Nagrade „Tvrđava teatra“
Po odluci žirija, za najbolju predstavu proglašen je „Odisej“ Teatra „Titanik“ iz Nemačke. Najbolji glumac je Milija Vuković kome je priznanje pripalo za naslovnu ulogu u predstavi „Dundo Maroje“ Kruševačkog pozorišta, a najbolja glumica je Marija Medenica, Tamara u predstavi „Godo na usijanom limenom krovu“ Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad. Nagrada za najbolju režiju dodeljena je Andrašu Urbanu za „Buru“ u izvođenju Narodnog pozorišta Niš.


Bitef: Sutra

Performansom "Sutra" otvoren je 43. Bitef09, pod nazivom "Kriza kapitala – umetnost krize". Proslavljeni flamansko-marokanski koreograf Sidi Larbi predstavio je potpuno novi ples inspirisan veštinom, snagom i duhovnošću budističkih monaka iz hrama Šaolin.

Branka Parlić - Pijanistkinja

Prvi put u Srbiji izvedene su kompozicije Filipa Glasa koje je napisao za film Žana Koktoa „Orfej“. Svirala je Branka Parlić posvećena u potpunosti muzici minimalizma.

Nebeski odred

"Nebeski odred", zastrašujuć intimni izveštaj o zlodelima nacističkog delirijuma, prikazuje ogoljene numerisane duše u Aušvicu koje su suočene sa tiranijom nezapamćenih razmera.

Možda smo mi Miki Maus

"Možda smo mi Miki Maus", postmodernistički prikaz prolaznosti života, kao i smisla, tj. besmisla ljudske egzistencije u vreme digitalne ere, oslobađa ogromnu energiju na sceni, a publiku zasigurno ne ostavlja ravnodušnom.

U Močvari

“U Močvari” je beskompromisna priča o napuštanju i šokantnom žrtvovanju. Hester Svein, heroina ove psihološke drame, živi u kamp-prikolici u sumornoj močvari celog svog života.

Bar sam svoj čovek

"Bar sam svoj čovek", segment iz crne hronike savremenog društva, stavlja u fokus život i stradanje marginalnih likova današnje Srbije, dva prevaranta i prostitutku, u čije će se sudbine uplesti emocije i eskalirati u tragediju.

Svici

"Svici", savremena predstava o preispitivanju sopstvenih života u jednom vremenskom raskoraku na aerodromu usred snežne oluje, fokusira se na trenutnu stvarnost protagonista koji se, u besomučnom čekanju na novi let, suočavaju sa samim sobom.

Faust u Stradiji

Dok je „Nova Stradija“ pozorište iluzije, čija se politička kritika krije u aluziji, „Srpski Faust“ je „istorijski komad“

Nova Stradija

Ako se osvrnete oko sebe videćete Novu Stradiju, ako uključite televizor, pogledate vesti illi Narodnu skupštinu, suočićete se sa Novom Stradijom.

prethodna strana 1 od 9 sledeca idi na stranu
subota 21. novembar 2009.
Preporučujemo
Gde je granica ljudske nade? foto: Emma Szabo Komad "Nebeski odred" delo je Đorđa Lebovića (koji je i sam bio zarobljenik u nacističkim logorima Aušvicu, Dalje

Guten Tag und Auf Wiedersehen, 10. novembar 2009.
alexlambros

AleXandar Lambros Epizoda s časa od prošle godine: javlja se učenica da odgovara i bira pitanje. Hoće romaniku. „Romanički stil u umetnosti obeležava konačnu pobedu hrišćanstva", vata zalet i već u sledećoj rečenici ...

KEF 10