9. novembar 2009. | Razgovarao: Nemanja Kostić
Intervju: Underworld
Underworld 10. novembra nastupaju u Beogradskoj areni. Za B92 su dan pred nastup ekskluzivno govorili Karl Hyde I Rick Smith.
![]() |
Vi ste jedni od retkih izvođača koji imaju i mlađe i starije fanove. Šta je to toliko posebno u vašem muzičkom stilu te privlačite konstantno novu mladu publiku a ne udaljavate se od starije?
Stvarno ne znam, izgleda da smo blagosloveni. Opsednuti smo stvaranjem savremene muzike još otkako smo bili deca a i dalje nam se sviđa sve što rade mladi bendovi. Uvek postoji nešto novo i možda smo zbog toga zanimljivi novim klincima. A u isto vreme, ljubitelji smo naših muzičkih korena. Tako da je sve ovo možda zbog te kombinacije.
Svirali ste na svm najvažnijim festivalima širom planete. Na kojim nastupima ste najviše uživali?
Ja uživam svuda, jer uživam u muzici. Slavimo kada se skupimo sa publikom i sviramo njima. Mislim da je ovo najbolji posao na svetu.
Mnogi izvođači danas misle da su download i mp3 uništili muziku. Vi sigurno ne mislite tako, jer ste privrženi ovo mediju.
Osećali smo se nekako zarobljeno kada smo muziku izdavali samo na jedan način. Mi volimo plače. Ja, na primer, kupujem dosta ploča i diskova, i i dalje ih volim. Samo što prethodnih godina to je bio jedini način da izdajete muziku a prethodno su razni komiteti morali sve da odobre. U jednom trenutku nam se sve smučilo i malo nam je splasnulo ushićenje oko izbacivanja nove muzike. A sada, kada pored fizičkih izdanja postoji i kačenje muzike na internet... To nas je potpuno oslobodilo.
Šta mislite o budučnosti – da li ćete nastaviti da izdajete diskove ili ćete se prebaciti skroz na internet?
Hmm, ne znam. Uvek pokušavamo da napredujemo i da ostavimo tu magiju za nama. Mnogo ljudi nas je pitamo da li ćemo izbaciti novi materijal koji će biti moguće samo daunloudovati. Nismo još uvek razmišljali o tome. Istina je da provodimo previše vremena radeći na novoj muzici ali ovih dana razmišljamo da postavimo sav naš materijal na internet.
Poznati ste kao jedan od retkih bendova koji preriđuje koncerte za pamćenje. Kako se vaš „živi“ nastup razvijao tokom svih ovih godina?
Pa mislim da smo dosta ostarili. (smeh)
Pre neki dan smo baš pričali o tome kako bi bilo dobro da jedan dan izađemo na binu u kombiju sa to malo opreme koliko staje u kombi i sa minimalnom ekipom. Ako neko bude tu da radi svetla – super, ali ne bi bilo vizuelnih pomagala i neke velike produkcije. Mislim da bi takav nastup svi zapamtili. Iz godine u godinu, nastupi postaju sve veći, sve je veća ekipa koja vas prati i to je sve deo velikog šoua za koji ljudi daju novac da bi videli. A naša je dužnost da pripremimo nastup koji je vredan svega toga. Tako se nekako i sve menja – nekad je to koncert od dva sata, nekad tri a ponekad i šou od sat vremena. To se uvek menja i sve zavisi od mesta gde sviramo.
Da li ste ikad pomislili da će „Born Slippy“ postati tako značajna pesma, i u neku ruku himna?
Ne. Nikad! Kad sam bio mali, sanjao sam o pesmi koja će biti na prvom mestu top liste, ali nikad nisam pomislio da ću napisati himnu koja će biti bezvremena. I to je mnogo veće od tog broja 1 o kome sam sanjao. I to je bilo veliko iznenađenje za nas, čak i kada je pesma bila aktuelna na top listama u Velikoj Britaniji. Bio sam gost u jutarnjem programu i voditelj mi je tad rekao da je to baš jedna čudna pesma, ali će biti veliki hit.
Šta je novo u Underworld svetu a da mi ne znamo?
Pokušavamo da što manje vremena provodimo na turneji da bismo završili sa novim materijalom koji bismo uskoro izdali, možda već sledeće godine. Imamo novu pesmu sa Mark Najtom i Di Ramirezom koja se zove „Downpipe“. Imamo par sati snimljenog materijala sa Brajanom Inom i grupom muzičara koji smo radili u Sidnejskoj operi. To je trenutno u produkciji i izaći će sledeće godine. Ali istina je da najviše vremena provodimo u studiju gde miksujemo materijal koji testiramo već par godina na turnejama.
Šta Karl Hyde sluša ovih dana?
Ja surfujem kroz radijske frekvencije i slušam dosta toga na radiju u kolima i u kući mi je uvek radio uključen. Ne bih sad mogao da izdvojim baš nešto, jer slušam mnogo muzike. Nešto od toga je mejnstrim a nešto je vrlo opskurno. Ovo je mnogo zanimljivo pitanje ali i ja ko teško jer ja ne mogu da dam odgovor, jer sam pravi radijski surfer.
Šta možemo da očekujemo na vašem koncertu?
Kad dođemo u Beograd, daćemo od sebe 100%. Sve ćemo improvizovati – zvuk, svetla, muziku, video, produkciju... Sve je uvek improvizovano ali sa velikim timom kome kažemo da rade šta požele. Uvek pitamo i našu ekipu da se pozabavi setlistom, tako da nam oni daju primere šta bi želeli da čuju. Takođe, uvek odgovaramo i publici. Čim izađemo na binu, odgovor publike diktira kako će veče izgledati. Želimo da napravimo nešto spontano na tom mestu što će se desiti samo jednom i što će od toga napraviti specijalan momenat.
Air: Muzika za "posle žurke"
U okviru promotivne turneje za svoj poslednji album „Love 2“, Air će 10. februara nastupiti u Beogradu, u okviru Guitar Art Festivala. Njihov nedavni koncert i boravak u Ljubljani iskoristili smo kao priliku za razgovor sa Godenom i Dankelom.
Kreativni grad u Luci Beograd
Industrijski prostori, koji su izgubili svoju nekadašnju funkciju, postaće domaćini predstojećeg ,,Mikser" festivala kreativnosti
Ljubav prema „Pesničenju”
Stvar je u tome da omogućimo da se elitna publika ne gadi supkulturne scene, ili da se starija publika ne gadi kvir scene
Intervju: Damir Karakaš, pisac
Patriotizam je poslednje utočište ološi
Intervju: Rade Šerbedžija
,,U Americi mi ništa ne fali, a fali mi zapravo sve".
Vladan Aksentijević - Ajs Nigrutin
Teško je ostati svoj.
Intervju: Grant Hart
,,Kompjuter znam da koristim ali ga nemam u kući”.
Intervju: Gary Camp, Spandau Ballet
,,Danas više nema tajni"
pretraži po celom b92.net










Prilično je nezahvalno pisati i objašnjavati nečije muzičko stvaralaštvo, naročito ukoliko je ,,ta” muzika
Postepeno otvaranje arhiva nacionalne diskografske kuće otkriva sve njene prednosti i nedostatke. Ustanovljeno
(Pre)tanka linija između omaža i imitacije
Stajem ispred bine, ljudi dotrčavaju. Nekoliko trenutaka neverice i zurenja. A onda cika i vriska, deremo se ko
Reizdanja nekad stvarno umeju da zasene aktuelnu produkciju. Nakon dvostruke antologije Raja Kudera, izdavačka
Sitne recenzije neizračunljivo-aktuelnih izdanja namenjene makroima, dilerima i muzičkim saradnicima, kao i onima
U jednom trenutku svako ko se bavi muzikom u Srbiji počne da se pita šta će mu to u životu? (Ammonite, 2009) ****
Bez obzira da li Charlotte Gainsbourg doživljavate kao glumicu, pevačicu, ćerku Serga Gainsbourga i Jane Birkin
AleXandar LambrosZvanični naziv nagrade - Nagrada Akademije za zasluge - malo kome nešto znači. Njen odomaćeni, popularni naziv, međutim, izaziva jasne asocijacije na slavu, glamur, novac i sjaj u glavama ljudi
...

