Avishai Cohen

Avišaj Koen (Avishai Cohen) je jedan od prvih džezera rođenih u Izraelu koji je postigao veliki uspeh u Njujorku. Klasični klavir svirao je od svoje jedanaeste godine da bi se posle odlaska sa porodicom u Sent Luis (Misuri), prvi put sreo sa džezom, prešao na električni bas i zaljubio u muziku Džejka Pastoriusa (Jaco Pastorius). Završio je "Music & Arts" akademiju u Jerusalimu, svirao u pratećem triju Danila Pereza i sekstetu Čika Korije (Origin) a sada ima svoju izdavačku kuću „Razdaz“ koju nesebično koristi i za otkrivanje novih muzičkih talenata i imena.

Kultura

Izvor: Razgovarala: Tanja Bogdanov

Utorak, 30.10.2007.

23:43

Default images

Prvo ste svirali klavir, kako ste i kada odlučili da naučite da svirate i bas?

Kada sam imao petnaest godina, slušao sam rock i želeo da sviram električnu gitaru, uzimao sam časove i baš uneo se u celu priču. Pre nego što sam i shvatio, svirao sam bas gitaru da bi kasnije počeo da sviram i kontrabas.

Zašto ste počeli da se interesujete za latino džez?

Uvek su me privlačili ti ritmovi i taj strastveni zvuk, izgleda da je deo mene.

Sarađivali ste sa Čikom Koriom, da li je on bio jedan od vaših omiljenih muzičara kada ste bili mlađi?

Definitivno, jedan od mojih omiljenih iz perioda detinjstva.

Kakvi su vam utisci iz saradnje sa njim?

Naučio sam mnogo o tome kako treba da se ponaša vođa benda, i to kao deo njegovog benda.

On je veliki kao muzičar i osoba i zaista mnogo toga od njega mozete da naučite.

Uživao sam u školi njegove muzike.
Koje su vam omiljene saradnje? I sa kim biste želeli da sarađujete u budućnosti?

Uživao sam da sviram sa Bobijem Mekferinom, posebno u jednom duetu koji smo imali u Amsterdamu.

Lista je preduga zaista… upravo sam završio ploču sa Omarom Portuando, kubanskom pevačicom, to je bilo divno.

Nemam neke snove koji se odnose na sviranje sa drugim ljudima, vrlo sam zadovoljan i srećan što sam u prilici da uživam u muzici koju pišem. Toliko mnogo muzike stvaram da nemam mnogo vremena za druge stvari.

Deo sam trija sa kojim volim da istražujem muziku.

To je moj san I… on se dešava!

2003. godine ste osnovali sopstvenu etiketu - Razdaz records. Negde sam pročitala da ste to učinili kako bi mogli više da eksperimentišete i budete opušteniji u stvaranju sopstvene muzike. Zašto mislite da su izdavačke kuće tako stroge i na neki način primoravaju muzičara da osnuje sopstvenu etiketu?

Muzička industrija se mnogo promenila u poslednjih deset godina a posebno poslednjih pet. Više nema nekadašnje privlačnosti i izazova za kreativne muzičare. Kao da su je ubili… za sve nas muzičare koji moramo nastaviti i nismo orijentisani na biznis, mi ipak stvaramo muziku koja ostaje, stoga smo u situaciji da moramo da stvaramo sopstvene etikete kako ne bi zavisili od biznisa izdavačkih kuća koje su uništile i mnogo umetnika a i sebe nekim svojim pravilima i postupcima. Pametan je potez što sam tada odlučio da napravim “Razdaz”.
Interesantno… više ne izdajete samo svoju muziku već otkrivate nove talente I izdajete ploče drugih bendova i umetnika…

To je velika stvar! A to sam želeo kada sam osnovao etiketu, znao da će biti potrebno strpljenje u prvih par godina. Moj menadžment to čini, ali ih ja predstavljam sa strane umetnika. Sada izdajem ploče meni omiljenih muzičara koji su uz to mladi i veoma talentovani... pravi san.

U svetu džeza ste poznati kao kompozitor, basista i pijanista. Ko su vaši omiljeni kompozitor, basista i pijanista?

Moj omiljeni kompozitor, pijanista i basista je Čarls Mingus. Zato što svira klavir fantastično. Svira bas fantastično i jedan je od mojih omiljenih kompozitora.

Čarls Mingus!

Mogli bi reći da je vaša muzika fuzija latino, srednjoistočnih i afroameričkih elemenata. Da li se trudite stalno da uvodite novine u svoju muziku, posebno kada snimate novu ploču ili ste prosto ono što jeste…?

Ostajem ono što jesam i mislim da imam taj dar da budem ono što jesam, a da ne moram da se trudim previše. Lojalan sam sebi, ali uvek pomeram granice, nikada ne ostajem isti.

Da li obraćate pažnju na reakciju publike kada svirate, i koliko vam je interakcija sa publikom bitna?

Interakcija sa publikom je sve.

To je glavni razlog zbog kog stvaram muziku, da nije tako, ostajao bih kod kuće i svirao samo za sebe. Ovako ljudi mogu čuti moju muziku i uzvratiti mi energijom koju ja njima opet vraćam i to je...najveća nagrada i najbolji osećaj - razmena energija i ljubav koju dajete i dobijate od publike. To je za mene pa skoro skoro sve što mi treba.

Stižete na 23. Beogradski jazz festival, šta mozemo da očekujemo od vašeg koncerta?

Teško je reći, dođite i vidite. Ne želim da kažem bilo šta drugačije. Mi sviramo muziku i siguran da ćete uzivati, ali nikada vam ne mogu reći šta da očekujete. Moraćete da dođete.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: