Kuda plovi brod zvani “Umetnost”?

Njegove radove godišnje preko interneta pogleda 12 miliona ljudi. Njen blog o umetnosti ima sličnu posećenost. Njega su već umorile tradicionalne galerije, nju muzeji i galerije još uvek uzbuđuju.

Kultura

Izvor: Piše: Mladen Savkoviæ

Sreda, 21.03.2012.

07:38

Default images

On je Rafael Rozendaal, holandsko – brazilski umetnik čija se umetnička praksa sastoji od veb sajtova i neobičnih instalacija i čije se slikarsko platno često svodi na ekran kompjutera.

Ona je Regine Debatty i nakon šetanja kroz najrazličitije oblasti trenutno ispituje veze između dizajna, umetnosti i tehnologije na svom blogu “we-make-money-not-art”.

Oboje su posetili Beograd krajem prošle sedmice, kada su sa posetiocima festivala “Resonate” podelili svoja znanja i razmišljanja. Nakon pojedinačnih predstavljanja, ukrstili su različite stavove u okviru panel diskusije “Umetnost i internet”. Pedesetak minuta nije bilo dovoljno za razmenu mišljenja pa su za posetioce sajta B92 nezvaničnu diskusiju nastavili i nakon završetka “zvanične”.

Umetnost između četiri zida

“Da, tradicionalne galerije će uvek postojati, ali pravo je pitanje da li će biti uzbudljive”, sumnja Rozendaal. “Veoma sam umoran od tih galerija, to više nije uzbudljivo. Ali mnogo ljudi oseća da bi trebalo da budu uzbuđeni pa se pretvaraju da jesu. Čitaju o nekoj izložbi u novinama i o tome kako je to važno, pa onda pokušavaju tako da se osećaju.”

Debatty ima sasvim drugačije mišljenje o galerijama. “Mene veoma uzbuđuje umetnost uopšte, kao i muzeji. Volim da idem u bioskope, zoo vrt, na piće. Ali za mene je galerija mesto gde se moj život zaustavlja. Čekaj, ti zaista misliš da galerija neće biti?”
Regine Debatty
“U teoriji, mislim da treba da postoje galerije i nemam ništa protiv njih. Ali u realnosti, mnoge izložbe na koje idem više nisu uzbudljive. Kada uporedite broj zanimljivih izložbi i onih koje su dosadne...”, odmahuje glavom Rozendaal. “Više volim da odem na ‘Spotify’ i otkrijem novog muzičara na primer. Mnogo je uzbudljivije i češće to radim. A ovako na primer, saznam za neku izložbu i zainteresujem se da je vidim. I ništa. I onda nakon što se razočaram dve hiljade puta zapitam se još koliko puta ću morati da prolazim kroz sve to da bih video dobru izložbu?”

“Za mene, ako vidim dvesta loših izložbi i jednu dobru, smatram da je vredelo”, priznaje Debatty.

“Ja volim da idem na koncerte. Oni su odlični i uglavnom su zabavni. Odete na koncert, dobijete sve to uzbuđenje i naravno da ćete se ponovo vratiti. Na primer, u poslednje vreme nisam gledao toliko dobrih filmova, ali koncerti su odlični”, tvrdi umetnik.

Bestseler umetnik/ Blokbaster izložba

Početkom godine retropspektivne izložbe dva velika savremena umetnika zaintrigirale su svetsku javnost. Slike kontroverznog Damiena Hirsta zauzele su svih jedanaest galerija “Gagosian” širom planete u kojima su bile izložene pod nazivom “Spot paintings”. U Kraljevskoj akademiji u Londonu David Hockney je imao svoju retrospektivu pod nazivom “A bigger picture”. Oba umetnika privukla su ogromnu pažnju javnosti, pa se Mike Hudson, kritičar britanskog lista “Daily Telegraph”, zapitao da li likovna umetnost dobija svoje savremene “bestseler umetnike” i “blokbaster izložbe”.

Debatty trenutno živi u Londonu, priseća se pomenutih izložbi ali dodaje da one nisu deo njenog sveta umetnosti, ni deo njenog bloga. Osim ako nije reč o Takashiju Murakamiju, jer priznaje, njega baš voli.

“Znam da ima mnogo takvih izložbi u Velikoj Britaniji. Jer, da bi ponovo dobili ista sredstva, galerije i muzeji moraju da privuku dosta publike. Zato moraju biti veoma pažljivi i birati postavke koje će privući ljude. Na primer, organizuje se dosta impresionističkih izložbi. Damien Hierst će uvek privući mnogo ljudi, naročito onih koji ga mrze”, tvrdi ona.
Rafael Rozendaal
Priznaje da neretko ode na takve izložbe kako bi videla o čemu je reč, ali nikada im neće posvetiti mnogo prostora na blogu. Osim, ponovo dodaje, ako nije u pitanju izložba Takashija Murakamija.

Raozendaal smatra da isti sistem funkcioniše u likovnoj kao i u ostalim umetnostima. “Možete da strpate sve bestselere i blokbastere u jednu korpu i kažete da to ne volite. Ali postoje zapravo dobri blokbasteri. Moj omiljeni film je „Terminator 2“ i to je veliki blokbaster…”

“Ti si svestan da on ovo snima”, kroz smeh ga prekida Debatty.

“Da, jesam”, nastavlja on. “Volim kada se tehnologija, komercijalnost i dobra priča uklope. Ali nije svaki akcioni film dobar kao što nije ni svaki nezavisni mali film dobar. Neću reći da sam protiv blokbastera generalno. Međutim, s druge strane, nisam ni mnogo uzbuđen zbog današnjih filmova o super herojima.”

Umetnost na internetu?

Oboje su saglasni u tome da umetnost ne treba da beži od interneta, već da ga koristi što više, kako bi došla do što većeg broja ljudi. Jer, kako kažu, nemamo dovoljno novca da obiđemo sve galerije sveta, ali to ne treba da nas sprečava da uživamo u umetnosti. Zato za kraj ove diskusije preporučuju svoje omiljene internet stranice posvećene umetnosti.

Regine Debatty – Moj omiljeni blog je ART THREAT. Govori o umetnosti sa socijalnom dimenzijom, o angažovanim umetnicima koji se bave socijalnim i političkim temama. Volim da pratim radove takvih umetnika.

Rafael Rozendaal – Moj omiljeni je, i znam da će ovo zvučati čudno, ali to je sajt ANUS.COM. Reč je o sajtu jednog američkog nihilističkog udruženja „American nihilist underground society“. Imaju odličnu arhivu o blek metalu i tome šta blek metal zapravo jeste. Takođe, imaju odličnu kulturnu sekciju sa vestima i drugim tekstovima. Odlična, moćna stvar, anus.com. Ne šalim se, stvarno.

Foto: Flickr.com/ Resonate.io

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: