Dubioza kolektiv: Vodič kroz Apsurdistan

„Apsurdistan je generički pojam za neku distopijsku državu u kojoj se sve graniči sa apsurdom, što nažalost, jako podsjeća na društvo u kom mi živimo, na sve ove eks-Ju zemlje, ali i šire. Apsurdistan je zapravo veoma rastegljiv geografski pojam. Može se tumačiti na mikro-nivou haustora ili komšiluka, a može biti i cio kontinent. Naši albumi objavljeni na bosanskom jeziku zovu se Firma Ilegala, 5 do 12 i Apsurdistan. Sva tri imena, makar mi to mislimo, obilježavaju momenat u kom su nastajali albumi.

Sa prva dva je bilo lako, jer smo tada mislili da ima nade za nas i da će sa aktivnim uključivanjem ljudi, stvari jednostavno početi da se popravljaju. Ispostavilo se da to nije baš tako i da živimo u situaciji koja je kreirana tako da je ime Apsurdistan baš prikladno”, objašnjavaju članovi benda Vedran Mujagić i Armin Bušatlić, koji posetioce sajta B92 vode na putovanje kroz „Apsurdistan“, pesmu po pesmu. 1. TRANZICIJA

„Svi mi živimo u tranzicijskom cirkusu, neko čak kaže post-tranzicijskom. Činjenica je da je ta tranzicija stvarno nakaradno započeta i vjerovatno nikada nije završena do kraja. Uostalom, to što se pojam tranzicija vezuje za čisto ekonomski i društveno-politički svijet, kod nas je mnogo širi pojam i predstavlja tranziciju iz jednog stanja svijesti u drugo. Bilo nam je uvijek zanimljivo kako su u svemu tome ljudi imali naviku da mijenjaju adrese kako vjetar puhne, kako su od komunista postali vjernici, desničari i nacionalisti, kako su bez ikakvih skrupula i moralnih problema radili svakojake stvari. I nisu se loše osjećali. O tome pjeva pjesma, o tome kako je ta promjena društveno-političkog uređenja iskorišćena da najgori ološ ispliva na površinu i vlada ostatkom tih žrtava trancizije.“

Na plakatu osmijeh, a u džepu figa / uvijek stare face od kojih ti se riga / Jer ljevica se ponavlja ko’ pokvarena traka / a desnica još samo za onaniju je šaka 2. PRVI MAJ

„To nam je druga pjesma i upravo se tematski nadovezuje na ovu prvu. Zanimljiv je način kako naši radnici, koji su uglavnom bez posla ili na nekom čekanju, shvataju 'praznik rada'. Sami znamo kako je taj praznik nastao, šta se dešavalo prvog Prvog maja, i šta se danas dešava tokom tog praznika svuda u svijetu. Lijevo orjentisani uglavnom protestvuju, imaju probleme sa policijom, pokušavaju doći do što više prava za sebe. A kod nas je to ugodna roštiljada kao da je sve u najboljem redu. Zanimljivo, zaista.“

Nikog ne zanima ni klasna borba / krčka u kazanu begova čorba / Kakva revolucija i Pariška komuna / evo deset ćevapa u pola somuna 3. KAŽU

„Ta pjesma je direktno nastala inspirisana citatom lapsusa jednog televizijskog voditelja privatne TV stanice u BiH, koji je u tom trenutku radio intervju sa svojim stranačkim šefom i vlasnikom televizije na kojoj taj novinar radi. Njegov preplašeni izraz lica, kad je napravio lapsus i shvatio da ga dvostruko nadređeni mrko gleda, bila je direktna inspiracija. Na to se nadovezala priča o svim tim floskulama i narodnim umotvorinama. Kod nas je to neki poseban sindrom kojim nam pune glavu od malih nogu, od porodice preko komšiluka, do medija, političara... Svi imaju da ti kažu nešto o tome kako bi trebalo da razmišljaš, koji bi trebalo da ti budu stavovi u životu… U muzičkom smislu 'Kažu' je svakako presjek cijelog albuma.“

Kažu neće nikad prestat’ glave da nam pune / Sve dok je ovaca neće falit’ vune / Spale su nam gaće, zagrizli smo udice / glave nam u pijesku, nezaštićene guzice 4.VOLIO BIH

„To je pjesma o vječitom raskoraku između želja i mogućnosti, koji često nalaze naši ljudi. Svi bi željeli da budu onako kako to strofa govori, ali malo ko to može ostvariti. To je kao ona stara naša poslovica 'Što kokot smisli, to tri MMFa ne mogu platiti'. To je poenta. Na tu pjesmu će se zakačiti mnogi, iz različitih perspektiva. Hrvatska je 1. jula ušla u Evropsku uniju. Oni će tu šprdnju sa evroskepticizmom doživjeti drugačije od nas kojima je EU daleka misaona imenica. Slovenci su tu EU i njihove briselske ideje dobro osjetili na svojoj koži i dobro su osiromašili posljednjih godina pa će oni sve to gledati iz druge perspektive. Zanimljivo je da naši političari, kad god imaju bilo kakav problem, počnu mahati mrtvom Evropskom unijom. To je kao neka šarena laža, tamo će sve biti bolje, čekaju nas 'happy end' i raj kad uđemo u Evropsku uniju. A zapravo problemi počinju tek tada.

Priča o toj uniji kao o jednoj uzvišenoj ideji 'Evrope bez granica', gdje svi narodi imaju jednaka prava, jeste izuzetna, ali su nam početne pozicije za ulazak strašno niske, tako da mislimo da ćemo mi tu i dalje igrati jednu sporednu ulogu. Mada, Bosna je ionako prilično disfunkcionalna država, jedini tračak nade je da možda svi zajedno uđemo pod taj kišobran Evropske unije.“

Volio bi’ da za Bosnu zaigra Ronaldo / na svadbi da mi pjeva Amadeus Rambo / Volio bi’ da nam djecu ne dijele po vjeri / na TV da se vrate Šilja, Tom i Jerry 5. KUPI

„Šta da dodamo na ovu pjesmu kad je sve tako jasno. Sve se nešto prodaje, sve se nešto kupuje, a stvarno nam nije jasno odakle nam para za sve to.“

Jeftino smo kupljeni, demokratski rafinirani / sada smo na rasprodaji, malo hipnotizirani / Zabavi me zabavi da mozak mi olabavi / jer shopping je postao narodni doping. 6. KRIVO JE MORE 2

„Svi se sjećamo te pjesme Divljih jagoda, to je pjesma o prevarenoj djevojci koja je na moru i koju je neki lokalni tip ili turista iskoristio, obećao joj kule i gradove, i ona jadna svoju tugu pripisuje moru. Šta ćeš, krivo je more. A mi živimo u društvu u kom niko nije nizašta kriv niti odgovoran, pa je ovo onda logičan nastavak – prevod u današnje vrijeme.

Nešto slično smo imali na prošlom albumu u pjesmi 'Vidi vidi vidi'. Tad smo iskoristili citat iz pjesme Plavog orkestra 'Fašista', koji kada je nastajao tokom osamdesetih imao je potpuno drugačiju, ironičnu notu. Ali kod nas sada, kad je fašizam postao mejnstrim, ima potpuno druge konotacije. Tako smo i ovdje dali mali omaž Divljim jagodama i pop kulturi Jugoslavije, i preveslali sve u današnjicu.“

Ovo ti je, brate,loše da ne može gore / opet niko nije kriv - krivo je more... 7. BRIJUNI

„Baš na Brionima prije dvije godine održan je važan bilateralni sastanak, iako je na njemu Srbiju predstavljao Tadić, a ne Nikolić, kao što navodimo u pjesmi. Mi smo tada pravili neku šprdnju kad smo bili nominirani za MTV nagrade. Zajedno smo napravili neki 'voice over' prilog o njihovom susretu na Brionima u bijeloj vili Titovoj, o tome kako oni postižu konsenzus da podrže Dubiozu kolektiv. Iz te priče nastala je nova verzija trilateralnog sastanka gdje se predstavnici Hrvatske, Srbije i BiH sastaju i uz jelo, piće i dalmatinske delicije ugodno ćaskaju i pokušavaju da riješe naše probleme. Naravno da nikad ništa ne riješe, samo potroše naš novac.“

Kod švedskog stola su Josipović i Nikolić / polako se pridružuje i Bakir Izetbegović / Od današnjeg sastanka zabolile ih nogice / “Zašto švedskom stolu fale švedske stolice?” 8. 99%

„Posebnu pažnju bismo skrenuli na remiks ove pjesme, zato što je možda bolji od originala. Remiks je radio basista benda Faith No More Bili Gould i to je jedna od najboljih pjesama na albumu. Nama je uvijek zanimljivije kad damo nekom stvar na remiks, jer tako vidimo na koji način neko drugi razvija našu pjesmu. Cijela ta priča o remiksu je čudna, jer kad ljudima daš da ti rade remiks uglavnom znaš u kom će pravcu to da ide. Bili je uzeo i napravio neki čudan komad muzike, koji je prilično odmakao od originalne teme. Remiks se može čuti samo na originalnom izdanju albuma koji možete potražiti u bronim radnjama raznoraznih profila.“

Zašto da sistem lomi samo naša rebra? / Zar naša strana štapa mora biti deblja? / Račun je jednostavan sve je vrlo prosto / nas 99 njih je 1% 9. K.P. DOM

„U ovoj pjesmi nam gostuju Predrag Lucić i Boris Dežulović. Oni su likovi čiju bitnost i važnost možda nove generacije ne kontaju, ali mi smo se razvijali uz 'Feral tribune' i možda je to jedna od stvari koje su nas profilisale. Njihov uticaj može se čuti na albumu kroz silni sarkazam, ironiju i autoironiju, gdje se pojave iz društva, nekad jako zajebane stvari, predstavljaju kroz priču koja na prvu loptu izgleda sasvim bezazleno. Nama je već duže vrijeme bila želja da sarađujemo sa njima, i kontaktirali smo ih ranije, ali smo čekali pravu pjesmu. Onda je ideja o tajkunu, lideru političke partije ili bilo kom drugom glavešini, kog najzad stiže ruka pravde, bila odlična da se i oni pojave.“

Tako ti i treba kad si bio megaloman / navučen na vlast k’o najgori narkoman / Ispalo je s pravom da imao si fobiju / bio si na vrhu, onda fasov’o si robiju 10. SJEĆAM SE

„Ovo je obrada pjesme legendarnog sastava KUD IDIJOTI, koja se tu našla nakon što je njihov pjevač Branko Crnač Tusta, koji nam je bio i veliki muzički uzor i drag prijatelj, nedavno preminuo. Dok je još bio živ, organizirali smo dobrotvorni koncert da se prikupe sredstva za njegovo liječenje, sa bendom Atheist Rep. Ideja je bila da između ostalog odsviramo i po jednu obradu pjesama KUD-a. Mi smo izabrali pjesmu 'Sjećam se'. U međuvremenu je on preminuo, ali njegova je porodica insistirala da se koncert održi. Pjesma nam je strašno legla, pa smo odlučili da je stavimo na album, i kao posvetu bendu i kao priču za nove generacije, da čuju šta je to on radio.“

Ma šta mi uradili / Ma šta mi govorili / Ma šta mi uradili / Ja sjećam se!