"Najteže je da ti ljudi povjeruju"

Sve potpisujem što je rekao naš Emir, veliki glumac, osim ono poslednje o "Dejtonu". Jer nismo mi nesrećni zbog Dejtona, ima i drugih saveznih država sa velikim brojem pokrajinskih ili drugih vlada i administracija: Švajcarska, Austrija, Njemačka, SAD, pa su uspješne i mirne zemlje. Mi smo nesrećni u Bosni zbog drugih razloga o kojima sad ne bih jer nije mjesto ni povod. Ali, jedan glumac koga vole svi Bosanci, Hrvati, Bošnjaci i mi Srbi, ne bi trebao olako davati tako kategorične a neargumentovane izjave, bar zbog srpske publike koja ga cijeni kao glumca. Da li su entiteti i kantoni opravdani, za sada jesu. Da li će biti potrebni za 30 godina, ne znam. Važno je da je mir i da poštujemo jedni druge u Bosni što mislim i da čini običan narod, ali da to još nisu shvatili političari i neki intelektualci koji svojim teorijama zbunjuju ljude. Ipak, Emiru svaka čast jer vjerujem da nije zlonamjeran.

Još uvek pamtim njegove ratnohuškačke govore i mržnju tokom rata, toliko o ovom čoveku.
Ali mi imamo kratko pamćenje.

Ludačku košulju nosimo, jer imamo "jeftinih glumaca", koji su veći umetnici od vas, za masu ubedljiviji, sažetiji, i bude im nadu, više od vaše filmske umetnosti. A onda sudbina svih ljudi zajedno, sa svim umetnicima, zavisi od tih diletantskih glumaca.

"da otvara probleme i popravlja ljude."
Oduvek sam mislio da zatvori popravljaju ljude. Salu na starnu, ali, gde je ono da zabavi, razonodi, nasmeje... Ali postoji i ona druga starna, a to je da vam pokaze sta ne valja, jedne da sokira, druge obeshtrabri, treca pozove na mrznju, cetvrte na ljubav. Film je uvek problematican kad salje poruke, poducava, smara... Za to postoje skole i skolski programi. Za poruke postoje poste, postanske sluzbe, kurirske sluzbe... Oni svi znaju da prenose poruke bolje od bilo kojih fimskih stvaralaca.

Srbijanski jezik ne postoji Emire.
Volim te kao coveka i glumca, ali u svakom tvom intervjuu citam tvoja sitna politicke podvalice koje se jedva primeciju.

Sve potpisujem što je rekao naš Emir, veliki glumac, osim ono poslednje o "Dejtonu". Jer nismo mi nesrećni zbog Dejtona, ima i drugih saveznih država sa velikim brojem pokrajinskih ili drugih vlada i administracija: Švajcarska, Austrija, Njemačka, SAD, pa su uspješne i mirne zemlje. Mi smo nesrećni u Bosni zbog drugih razloga o kojima sad ne bih jer nije mjesto ni povod. Ali, jedan glumac koga vole svi Bosanci, Hrvati, Bošnjaci i mi Srbi, ne bi trebao olako davati tako kategorične a neargumentovane izjave, bar zbog srpske publike koja ga cijeni kao glumca. Da li su entiteti i kantoni opravdani, za sada jesu. Da li će biti potrebni za 30 godina, ne znam. Važno je da je mir i da poštujemo jedni druge u Bosni što mislim i da čini običan narod, ali da to još nisu shvatili političari i neki intelektualci koji svojim teorijama zbunjuju ljude. Ipak, Emiru svaka čast jer vjerujem da nije zlonamjeran.

Još uvek pamtim njegove ratnohuškačke govore i mržnju tokom rata, toliko o ovom čoveku.
Ali mi imamo kratko pamćenje.

Srbijanski jezik ne postoji Emire.
Volim te kao coveka i glumca, ali u svakom tvom intervjuu citam tvoja sitna politicke podvalice koje se jedva primeciju.

"da otvara probleme i popravlja ljude."
Oduvek sam mislio da zatvori popravljaju ljude. Salu na starnu, ali, gde je ono da zabavi, razonodi, nasmeje... Ali postoji i ona druga starna, a to je da vam pokaze sta ne valja, jedne da sokira, druge obeshtrabri, treca pozove na mrznju, cetvrte na ljubav. Film je uvek problematican kad salje poruke, poducava, smara... Za to postoje skole i skolski programi. Za poruke postoje poste, postanske sluzbe, kurirske sluzbe... Oni svi znaju da prenose poruke bolje od bilo kojih fimskih stvaralaca.

Ludačku košulju nosimo, jer imamo "jeftinih glumaca", koji su veći umetnici od vas, za masu ubedljiviji, sažetiji, i bude im nadu, više od vaše filmske umetnosti. A onda sudbina svih ljudi zajedno, sa svim umetnicima, zavisi od tih diletantskih glumaca.