Utorak, 12.07.2011.

10:02

Spomenici u opasnosti

Izvor: D. Matoviæ

Spomenici u opasnosti IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

10 Komentari

Sortiraj po:

Razumnoj velikoj zajednici

pre 12 godina

Fascinira sam koliko ova priča o umetnosti ne može maskirti političku diskusiju koja joj je paralelna, čak ni u pisanju ovako jednostavnih komentara. Dakle čim napišete čak i ovakav jedan komentar - vi praktički diskutujete pravu visoku politiku. Dosta je jednostavno to ovde uočiti i zanimljivo je možda to onda i pogledati. Ja svojim komentarima ovde ne bih želela ni na koji način da otežam poziciju ili život Srba koji žive na Kosovu, najstvrnije i najiskrenije. Nemam jasne konsultacije sa političarima bilo kojim, a deluje mi čudno da oni meni
objašnjavaju detaljno svoje poteze da bih ih ja znala i razumela, te i delila i pratila onda. Ne deluje logično ni da ja njima ekspliciram suštinu ove umetnosti detaljno i da oni onda to superviziraju te poteze, mada meni to ne deluje neizvodljivo. Ali stvarno je zanimljiva i slikovita situacija.
Priča o eksteritorijalnosti mi se baš i ne dopada. Ona nekako implicira neku tu ekstra pa iznad svih ovozemaljskih vrednosti i beskonačnu neku važnost ove umetnosti. Ta umetnost je za nas važna priča, možda je eto i šire čak ona registrovana i doživljena. O umetnosti se priča da je to nešto posebno, koristi se i izraz i vrednost i blago naravno, ali to su narativi, umetnost je narativ, to su neke fiksirane tačke u glavi sve. Ovako ispričana priča može da implicira neku navodnu našu vrednost veliku i veću nad nekim drugim narodom na primer (jer je to toliko ogromna vrednost to jest blago, a to ogromna i ogromno je... - naše, dakle mi smo toliki), što ne ide niti je realno niti su to okviri razmišljanja o tim stvarima, niti je to predmet diskusije bilo kakve ikada u umetnosti. Ta priča o veličini naroda koji je ekvivalentan nekoj umetnosti je informativna utoliko što narod koji ima umetnost posebno veliku umetnost, smatra se kulturnim i civlizovanim narodom, a to jeste nešto i nije malo; dakle i to što je ta naša država imala te slikarske i ostale stvari. Ali to je imala naša država u srednjem veku, tu dimenziju stvari nikada nemojte smetnuti sa uma. Ne znam gde su Albanci bili tada niti kada se oni uključuju u celu tu priču i kako. Ali mi sada svi idemo otprilike zajedno ili u iste škole, tako da smo mi podjednake kulturne vrednosti. ...
I inače (nevezano za eksteritorijalnost, može eksteritorijalnost ako ne smeta nikome i ako je to nešto praktično, neću ja da negiram to, jeste to nama TOLIKO važno) postoji neka fama po mom utisku oko te ogromne vrednosti i veličine tih manastira. Pa se stvara slika zaista da je to malo Kosovo neko, a tamo... - ti manastiri toliki ogromni i ogromne veličine i vrednosti, i kao da su samo ti manastiri tamo prisutni. Kao da tamo nema ničeg drugog milog nego da su tamo samo prisutni ti srpski manastiri. Celo Kosovo i celi manastiri ti izgleda u toj priči da su ekvivalent neki bukvalni površinski, to jest fizički ekvivalent međusobni. Jeste, stvara se ta slika ali to priča čini. Dakle to su, koliko ja sada shvatam, neke četiri kuće na teritoriji Kosova i Metohije ako baš hoćete. I ništa drugo. To su te dimenzije u metrima. Nije loše možda za svaki slučaj staviti u toj priči neki logo "Ovoliko je Kosovo u kvadratnim metrima, a ovolika je površina tih, ta četiri manastira, te četiri kuće." sveukupno. Ili 10 ili 20 kuća nemam pojma koliko ih je tačno zaista. Čisto da bismo imali predstavu o tim stvarima jer stvarno se malo neobična slika stiče.
Ja sam pozvala upomoć oko toga da li je to nešto što smeta i kako da to obradimo u našim glavma a da to ne povređuje druge ljude. Da neko uzme da tu stvar toleratno pogleda pa da nam kaže i da to onda i mi tako uslikamo i fiksiramo u našim glavama. Ovako ima neprijatnosti možda neke.
Da li je istina da je Milutin Popović Zahar stvarno primljen u SANU, ja sam ozbiljno to čula (na TV) i obradovla sam se najiskrenije tada? Kad smo se već okupili da prodiskutujemo i to. Istog je to nivoa tema, da se neko ne bi uvredio da napomenem samo. Po meni. Lično ne verujem jer kada bi se tako nešto dogodilo tog tipa, dosta stvari bi se ovde možda i popravilo ovde. Izvinite najiskrenije za ove komplimente na kraju odmah odmah.
35 rečenica

Evo radim, grupa Jb.

pre 12 godina

Pored toga ko će odlučivati o restauracijama i finansirati iste, može biti da je glavna ideja i stvar cele ove gužve u tome KAKO SADA IMENOVATI te spomenika. Zaista je i to moguće. Ne bih da glumim autoritet ali mogu možda da predložim eto i iz svoje glave o tome, "Srpski srednjovekovni spomenici na Kosovu", možda i da se doda neka odrednica o tome da su to religijski spomenici, a možda i ne. Ja izgleda da čak i ne znam baš precizno kako su oni sada upisani na tu UNESCO listu. Dakle ovo bi onda podrazumevalo dogovor o tome da se Albanci slože sa tim imenom i da se to onda tek upiše tako ubuduće, to nije ništa komlikovano niti deluje problematično. A onda bi izgleda išli i dogovori o ovim drugim stvarima, ni to ne deluje meni ništa naročito neobično. Uz izvinjenje ako je to potrebno, stvarno nemam orjentaciju da li jeste ili je to nešto nebulozno reći, znači mogu da napomenm da bi oni tako i obavili te početne razgovore o tome kakvi su to spomenici u suštini.
Ovde je važnije i opasnije pitanje možda za nas koliko TRAJE ta lista kad se jednom napravi. Da se ne dogodi da se ona apdejtuje pa da oni na nju, založe se da se skine ovo a da se stavi nešto što je njima interesantnije.
Ja kad je počela cela ova priča, sam pomislila da li je sigurno (da to možda nije nesigurno) da Unesco vodi brigu o svim tim spomenicima, da ti stručnjaci njihovi možda nisu informisani detaljno o tim dalekim umetničkim detaljima (a da oni to sve odobravaju i kontrolišu) , da li je to naivno s moje strane, stvarno sam o tome razmišljala. (Koji ovde ide znak interpunkcije na kraju?) Razumem da je turistički to jedna možda nezamenljiva stvar.
Moguće je da ovi spomenici imaju veliki i zanimljiv značaj i u priči o Istočnom i Zapadnom rimskom carstvu ali ja to sad baš i nemam u glavi. Neki ključni mislim a ne baš ilustrativni samo, stvarno mi je to sad izmaklo iz glave. Ali to što sam ja o tome nešto ekstra grandiozno razmišljala nije imalo nikakve baš veze sa Albancima.

Dusan

pre 12 godina

Pa ovi sto su palili 2004 godine bi se definitivno mogli nazvati varvarima. Kamo srece da im je tad ovo palo na pamet, mozda ne bi palili.

SM

pre 12 godina

Bilo bi dobro da se o srednjovekovnom srpskom nasleđu povede ozbiljna stručna rasprava. Sudbina manastira na Kosovu i Metohiji će zahvaljuući našoj pameti biti kao i sudbina Hilandara.

Kome pripada manastir Hilandar ?
U kojoj se državi nalazi ?
Ko je uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik zemljišta i objekata u manastrskom kompleksu Hilandara u Grčkoj ?
Kakva su prava i obaveze u pogledu gazdovanja manastriom Države Srbije, Srpske Pravoslavne Crkve, Srpskog naroda ?
Uz čiju se saglasnos obnavlja manastir (srpskog ili grčkog zavoda za zaštitu spomenika kulture) ? ....

Svih ovih pitanja ne bi bilo da se Srbija u poslednjih 100 godina (kraljevina, republika itd.)borila i izborila da Hilandar, kao kulturni spomenik od posebnog značaja za srpski narod (manastir i zemljište koje mu pripada) ima status koje imaju ambasade - to jest eksteritorijalnost.
Milim da bi Republika Srbija trebala preko međunarodnih instiucija što pre da zahteva poseban - specijalan status manastira na kosovu uključujući i eksteritorijalnost manastriskih poseda van pravne jurisdikcije onoga što se sada zove Republika Kosovo. To je jedini način da ovi manastiri ne postanu za koju godinu Kosovski....

Sve ostale priče su bespredmetne.

Sa Pančićevog vrha vidim Ljuboten

pre 12 godina

Dzoni u poslednjem komentaru ima pravo ali upravo kotraargumentacija je opasna stvar i sa njom se ne treba pomiriti. Rimski spomenici kulture su rimski a vizantijski su vizantijski. Svi se oni nalaze na tlu nekih teritorija i deo su spomenika kulture tog područja nikako baštine. Neka mi neko kaže da mu je vodič u Istambulu pokazao prstom i rekao da je "ono TURSKA crkva" nikada više neću reći ni reč?

U slučaju manastira i crkava SPC koji su budi rečeno živi i imaju monaštvo pa samim tim žive vlasnike i hijarahiju, ovde se radi o konfiskovanju baštine koja je sama po sebi dokaz postojanja i srpske istorije ovog područja. Sledeći korak bi bio dovodjenje "kosovarskih" monaha na posede Dečana i Gračanice jer je SPC deo "paralelnih struktura" na Kosovu i Metohiji. Možda je nekome smešno ali smejali smo se i ranije nekim glupljim idejama pa su se ipak ostvarile.

nije nego

pre 12 godina

Uz sve postovanje strucnjaka, takvi argumenti nece drzati vodu jer kao sto je vizantijsko nasledje diljem Turske sastavni deo njihovih turistickih ponuda (a oni su i ti koji ih odrzavaju--posto Grci vise tu ne zive), tako i Kosovo (pogotovo ako udje u mendjunarodne u UN i ostale medjunarodne institucije moze da kaze da je staranje o kulturnoom nasledju zatecenom na njegovom tlu 'kosovsko'. Ono na cemu i s pravom drzava Srbija treba da insisitira jeste da se ispred tog kulturno-religioznog nasledja ne gubi odrednica srpsko. Jer cak i ako Kosovo bude priznata drzava kulturno nasledje je srpskog porekla. Drugo, dodatan i vrlo vazan argument je i to da to nije mrtvo nasledje jer su ti manastiri zivi i od vitalnog je znacaja za njihovo odrzavanje kao srpskih pravoslavnih bogomolja jer u njima zive monasi i monahinje. Medjunarodna prava vezana za slobodu ispovedanja i upraznjavanja religije nm tu idu na ruku dok god na Kosovu zive religijske zajednice. Pogledajte Sv Katarinu na Sinaju skoro 1500 godina u okruzenju Islama i opstojava kao pravoslavni manastir (grcki, ali i sa drugim pravoslavnim monasima, sto ne bi bilo lose da ima i manastirima na Kosovu). Dakle, pozivanje na drzavnost , srpska srednjevekovna drzava pa onda sve potonje, nece biti produktivno nego to treba drfinisati kroz pojam naroda, tj. srpsko religiozno klulturno nasledje, itd. jer time se postize cilj--zastita-- a ne uvlacimo e u debatu u drzavnosti.

Dzoni

pre 12 godina

Brkanje loncica! Pitanje titulara i porekla bastine su dve razlicite stvari. Drzava Srbija nije isto sto i srpski narod. Da li ce to iko ikada da shvati? Da li su ostaci Rimljana kulturna bastina drzave Italije? Da li zato Caricin grad ili Gamzigrad moramo da prepustimo Italijanima? Ko je titular Aje Sofije koja se vodi kao spomenik, a Turci je sigurno nisu sagradili? Ko je titular Hilandara? Ti manastiri su srpska kulturna bastina, ali se nalaze na teritoriji AP Kosova i Metohije - po shvatanju Srbije i drzava koje nisu priznale Kosovo- ili Republike Kosovo- po shvatanju onih koji su priznali Kosovo i kosovskih Albanaca. U tome je problem, znaci cisto politicki, formalni. Drzava koja kontrolise teritoriju je i zaduzena za zastitu spomenika kulture. A ideja stvaranja neke nove "kosovarske" istorije u smislu kreiranja novog naroda je smesna, isto kao i neko fingiranje kontinuiteta drzave Srbije od srednjeg veka.

nije nego

pre 12 godina

Uz sve postovanje strucnjaka, takvi argumenti nece drzati vodu jer kao sto je vizantijsko nasledje diljem Turske sastavni deo njihovih turistickih ponuda (a oni su i ti koji ih odrzavaju--posto Grci vise tu ne zive), tako i Kosovo (pogotovo ako udje u mendjunarodne u UN i ostale medjunarodne institucije moze da kaze da je staranje o kulturnoom nasledju zatecenom na njegovom tlu 'kosovsko'. Ono na cemu i s pravom drzava Srbija treba da insisitira jeste da se ispred tog kulturno-religioznog nasledja ne gubi odrednica srpsko. Jer cak i ako Kosovo bude priznata drzava kulturno nasledje je srpskog porekla. Drugo, dodatan i vrlo vazan argument je i to da to nije mrtvo nasledje jer su ti manastiri zivi i od vitalnog je znacaja za njihovo odrzavanje kao srpskih pravoslavnih bogomolja jer u njima zive monasi i monahinje. Medjunarodna prava vezana za slobodu ispovedanja i upraznjavanja religije nm tu idu na ruku dok god na Kosovu zive religijske zajednice. Pogledajte Sv Katarinu na Sinaju skoro 1500 godina u okruzenju Islama i opstojava kao pravoslavni manastir (grcki, ali i sa drugim pravoslavnim monasima, sto ne bi bilo lose da ima i manastirima na Kosovu). Dakle, pozivanje na drzavnost , srpska srednjevekovna drzava pa onda sve potonje, nece biti produktivno nego to treba drfinisati kroz pojam naroda, tj. srpsko religiozno klulturno nasledje, itd. jer time se postize cilj--zastita-- a ne uvlacimo e u debatu u drzavnosti.

Dzoni

pre 12 godina

Brkanje loncica! Pitanje titulara i porekla bastine su dve razlicite stvari. Drzava Srbija nije isto sto i srpski narod. Da li ce to iko ikada da shvati? Da li su ostaci Rimljana kulturna bastina drzave Italije? Da li zato Caricin grad ili Gamzigrad moramo da prepustimo Italijanima? Ko je titular Aje Sofije koja se vodi kao spomenik, a Turci je sigurno nisu sagradili? Ko je titular Hilandara? Ti manastiri su srpska kulturna bastina, ali se nalaze na teritoriji AP Kosova i Metohije - po shvatanju Srbije i drzava koje nisu priznale Kosovo- ili Republike Kosovo- po shvatanju onih koji su priznali Kosovo i kosovskih Albanaca. U tome je problem, znaci cisto politicki, formalni. Drzava koja kontrolise teritoriju je i zaduzena za zastitu spomenika kulture. A ideja stvaranja neke nove "kosovarske" istorije u smislu kreiranja novog naroda je smesna, isto kao i neko fingiranje kontinuiteta drzave Srbije od srednjeg veka.

SM

pre 12 godina

Bilo bi dobro da se o srednjovekovnom srpskom nasleđu povede ozbiljna stručna rasprava. Sudbina manastira na Kosovu i Metohiji će zahvaljuući našoj pameti biti kao i sudbina Hilandara.

Kome pripada manastir Hilandar ?
U kojoj se državi nalazi ?
Ko je uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik zemljišta i objekata u manastrskom kompleksu Hilandara u Grčkoj ?
Kakva su prava i obaveze u pogledu gazdovanja manastriom Države Srbije, Srpske Pravoslavne Crkve, Srpskog naroda ?
Uz čiju se saglasnos obnavlja manastir (srpskog ili grčkog zavoda za zaštitu spomenika kulture) ? ....

Svih ovih pitanja ne bi bilo da se Srbija u poslednjih 100 godina (kraljevina, republika itd.)borila i izborila da Hilandar, kao kulturni spomenik od posebnog značaja za srpski narod (manastir i zemljište koje mu pripada) ima status koje imaju ambasade - to jest eksteritorijalnost.
Milim da bi Republika Srbija trebala preko međunarodnih instiucija što pre da zahteva poseban - specijalan status manastira na kosovu uključujući i eksteritorijalnost manastriskih poseda van pravne jurisdikcije onoga što se sada zove Republika Kosovo. To je jedini način da ovi manastiri ne postanu za koju godinu Kosovski....

Sve ostale priče su bespredmetne.

Sa Pančićevog vrha vidim Ljuboten

pre 12 godina

Dzoni u poslednjem komentaru ima pravo ali upravo kotraargumentacija je opasna stvar i sa njom se ne treba pomiriti. Rimski spomenici kulture su rimski a vizantijski su vizantijski. Svi se oni nalaze na tlu nekih teritorija i deo su spomenika kulture tog područja nikako baštine. Neka mi neko kaže da mu je vodič u Istambulu pokazao prstom i rekao da je "ono TURSKA crkva" nikada više neću reći ni reč?

U slučaju manastira i crkava SPC koji su budi rečeno živi i imaju monaštvo pa samim tim žive vlasnike i hijarahiju, ovde se radi o konfiskovanju baštine koja je sama po sebi dokaz postojanja i srpske istorije ovog područja. Sledeći korak bi bio dovodjenje "kosovarskih" monaha na posede Dečana i Gračanice jer je SPC deo "paralelnih struktura" na Kosovu i Metohiji. Možda je nekome smešno ali smejali smo se i ranije nekim glupljim idejama pa su se ipak ostvarile.

Dusan

pre 12 godina

Pa ovi sto su palili 2004 godine bi se definitivno mogli nazvati varvarima. Kamo srece da im je tad ovo palo na pamet, mozda ne bi palili.

Evo radim, grupa Jb.

pre 12 godina

Pored toga ko će odlučivati o restauracijama i finansirati iste, može biti da je glavna ideja i stvar cele ove gužve u tome KAKO SADA IMENOVATI te spomenika. Zaista je i to moguće. Ne bih da glumim autoritet ali mogu možda da predložim eto i iz svoje glave o tome, "Srpski srednjovekovni spomenici na Kosovu", možda i da se doda neka odrednica o tome da su to religijski spomenici, a možda i ne. Ja izgleda da čak i ne znam baš precizno kako su oni sada upisani na tu UNESCO listu. Dakle ovo bi onda podrazumevalo dogovor o tome da se Albanci slože sa tim imenom i da se to onda tek upiše tako ubuduće, to nije ništa komlikovano niti deluje problematično. A onda bi izgleda išli i dogovori o ovim drugim stvarima, ni to ne deluje meni ništa naročito neobično. Uz izvinjenje ako je to potrebno, stvarno nemam orjentaciju da li jeste ili je to nešto nebulozno reći, znači mogu da napomenm da bi oni tako i obavili te početne razgovore o tome kakvi su to spomenici u suštini.
Ovde je važnije i opasnije pitanje možda za nas koliko TRAJE ta lista kad se jednom napravi. Da se ne dogodi da se ona apdejtuje pa da oni na nju, založe se da se skine ovo a da se stavi nešto što je njima interesantnije.
Ja kad je počela cela ova priča, sam pomislila da li je sigurno (da to možda nije nesigurno) da Unesco vodi brigu o svim tim spomenicima, da ti stručnjaci njihovi možda nisu informisani detaljno o tim dalekim umetničkim detaljima (a da oni to sve odobravaju i kontrolišu) , da li je to naivno s moje strane, stvarno sam o tome razmišljala. (Koji ovde ide znak interpunkcije na kraju?) Razumem da je turistički to jedna možda nezamenljiva stvar.
Moguće je da ovi spomenici imaju veliki i zanimljiv značaj i u priči o Istočnom i Zapadnom rimskom carstvu ali ja to sad baš i nemam u glavi. Neki ključni mislim a ne baš ilustrativni samo, stvarno mi je to sad izmaklo iz glave. Ali to što sam ja o tome nešto ekstra grandiozno razmišljala nije imalo nikakve baš veze sa Albancima.

Razumnoj velikoj zajednici

pre 12 godina

Fascinira sam koliko ova priča o umetnosti ne može maskirti političku diskusiju koja joj je paralelna, čak ni u pisanju ovako jednostavnih komentara. Dakle čim napišete čak i ovakav jedan komentar - vi praktički diskutujete pravu visoku politiku. Dosta je jednostavno to ovde uočiti i zanimljivo je možda to onda i pogledati. Ja svojim komentarima ovde ne bih želela ni na koji način da otežam poziciju ili život Srba koji žive na Kosovu, najstvrnije i najiskrenije. Nemam jasne konsultacije sa političarima bilo kojim, a deluje mi čudno da oni meni
objašnjavaju detaljno svoje poteze da bih ih ja znala i razumela, te i delila i pratila onda. Ne deluje logično ni da ja njima ekspliciram suštinu ove umetnosti detaljno i da oni onda to superviziraju te poteze, mada meni to ne deluje neizvodljivo. Ali stvarno je zanimljiva i slikovita situacija.
Priča o eksteritorijalnosti mi se baš i ne dopada. Ona nekako implicira neku tu ekstra pa iznad svih ovozemaljskih vrednosti i beskonačnu neku važnost ove umetnosti. Ta umetnost je za nas važna priča, možda je eto i šire čak ona registrovana i doživljena. O umetnosti se priča da je to nešto posebno, koristi se i izraz i vrednost i blago naravno, ali to su narativi, umetnost je narativ, to su neke fiksirane tačke u glavi sve. Ovako ispričana priča može da implicira neku navodnu našu vrednost veliku i veću nad nekim drugim narodom na primer (jer je to toliko ogromna vrednost to jest blago, a to ogromna i ogromno je... - naše, dakle mi smo toliki), što ne ide niti je realno niti su to okviri razmišljanja o tim stvarima, niti je to predmet diskusije bilo kakve ikada u umetnosti. Ta priča o veličini naroda koji je ekvivalentan nekoj umetnosti je informativna utoliko što narod koji ima umetnost posebno veliku umetnost, smatra se kulturnim i civlizovanim narodom, a to jeste nešto i nije malo; dakle i to što je ta naša država imala te slikarske i ostale stvari. Ali to je imala naša država u srednjem veku, tu dimenziju stvari nikada nemojte smetnuti sa uma. Ne znam gde su Albanci bili tada niti kada se oni uključuju u celu tu priču i kako. Ali mi sada svi idemo otprilike zajedno ili u iste škole, tako da smo mi podjednake kulturne vrednosti. ...
I inače (nevezano za eksteritorijalnost, može eksteritorijalnost ako ne smeta nikome i ako je to nešto praktično, neću ja da negiram to, jeste to nama TOLIKO važno) postoji neka fama po mom utisku oko te ogromne vrednosti i veličine tih manastira. Pa se stvara slika zaista da je to malo Kosovo neko, a tamo... - ti manastiri toliki ogromni i ogromne veličine i vrednosti, i kao da su samo ti manastiri tamo prisutni. Kao da tamo nema ničeg drugog milog nego da su tamo samo prisutni ti srpski manastiri. Celo Kosovo i celi manastiri ti izgleda u toj priči da su ekvivalent neki bukvalni površinski, to jest fizički ekvivalent međusobni. Jeste, stvara se ta slika ali to priča čini. Dakle to su, koliko ja sada shvatam, neke četiri kuće na teritoriji Kosova i Metohije ako baš hoćete. I ništa drugo. To su te dimenzije u metrima. Nije loše možda za svaki slučaj staviti u toj priči neki logo "Ovoliko je Kosovo u kvadratnim metrima, a ovolika je površina tih, ta četiri manastira, te četiri kuće." sveukupno. Ili 10 ili 20 kuća nemam pojma koliko ih je tačno zaista. Čisto da bismo imali predstavu o tim stvarima jer stvarno se malo neobična slika stiče.
Ja sam pozvala upomoć oko toga da li je to nešto što smeta i kako da to obradimo u našim glavma a da to ne povređuje druge ljude. Da neko uzme da tu stvar toleratno pogleda pa da nam kaže i da to onda i mi tako uslikamo i fiksiramo u našim glavama. Ovako ima neprijatnosti možda neke.
Da li je istina da je Milutin Popović Zahar stvarno primljen u SANU, ja sam ozbiljno to čula (na TV) i obradovla sam se najiskrenije tada? Kad smo se već okupili da prodiskutujemo i to. Istog je to nivoa tema, da se neko ne bi uvredio da napomenem samo. Po meni. Lično ne verujem jer kada bi se tako nešto dogodilo tog tipa, dosta stvari bi se ovde možda i popravilo ovde. Izvinite najiskrenije za ove komplimente na kraju odmah odmah.
35 rečenica

nije nego

pre 12 godina

Uz sve postovanje strucnjaka, takvi argumenti nece drzati vodu jer kao sto je vizantijsko nasledje diljem Turske sastavni deo njihovih turistickih ponuda (a oni su i ti koji ih odrzavaju--posto Grci vise tu ne zive), tako i Kosovo (pogotovo ako udje u mendjunarodne u UN i ostale medjunarodne institucije moze da kaze da je staranje o kulturnoom nasledju zatecenom na njegovom tlu 'kosovsko'. Ono na cemu i s pravom drzava Srbija treba da insisitira jeste da se ispred tog kulturno-religioznog nasledja ne gubi odrednica srpsko. Jer cak i ako Kosovo bude priznata drzava kulturno nasledje je srpskog porekla. Drugo, dodatan i vrlo vazan argument je i to da to nije mrtvo nasledje jer su ti manastiri zivi i od vitalnog je znacaja za njihovo odrzavanje kao srpskih pravoslavnih bogomolja jer u njima zive monasi i monahinje. Medjunarodna prava vezana za slobodu ispovedanja i upraznjavanja religije nm tu idu na ruku dok god na Kosovu zive religijske zajednice. Pogledajte Sv Katarinu na Sinaju skoro 1500 godina u okruzenju Islama i opstojava kao pravoslavni manastir (grcki, ali i sa drugim pravoslavnim monasima, sto ne bi bilo lose da ima i manastirima na Kosovu). Dakle, pozivanje na drzavnost , srpska srednjevekovna drzava pa onda sve potonje, nece biti produktivno nego to treba drfinisati kroz pojam naroda, tj. srpsko religiozno klulturno nasledje, itd. jer time se postize cilj--zastita-- a ne uvlacimo e u debatu u drzavnosti.

Dzoni

pre 12 godina

Brkanje loncica! Pitanje titulara i porekla bastine su dve razlicite stvari. Drzava Srbija nije isto sto i srpski narod. Da li ce to iko ikada da shvati? Da li su ostaci Rimljana kulturna bastina drzave Italije? Da li zato Caricin grad ili Gamzigrad moramo da prepustimo Italijanima? Ko je titular Aje Sofije koja se vodi kao spomenik, a Turci je sigurno nisu sagradili? Ko je titular Hilandara? Ti manastiri su srpska kulturna bastina, ali se nalaze na teritoriji AP Kosova i Metohije - po shvatanju Srbije i drzava koje nisu priznale Kosovo- ili Republike Kosovo- po shvatanju onih koji su priznali Kosovo i kosovskih Albanaca. U tome je problem, znaci cisto politicki, formalni. Drzava koja kontrolise teritoriju je i zaduzena za zastitu spomenika kulture. A ideja stvaranja neke nove "kosovarske" istorije u smislu kreiranja novog naroda je smesna, isto kao i neko fingiranje kontinuiteta drzave Srbije od srednjeg veka.

SM

pre 12 godina

Bilo bi dobro da se o srednjovekovnom srpskom nasleđu povede ozbiljna stručna rasprava. Sudbina manastira na Kosovu i Metohiji će zahvaljuući našoj pameti biti kao i sudbina Hilandara.

Kome pripada manastir Hilandar ?
U kojoj se državi nalazi ?
Ko je uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik zemljišta i objekata u manastrskom kompleksu Hilandara u Grčkoj ?
Kakva su prava i obaveze u pogledu gazdovanja manastriom Države Srbije, Srpske Pravoslavne Crkve, Srpskog naroda ?
Uz čiju se saglasnos obnavlja manastir (srpskog ili grčkog zavoda za zaštitu spomenika kulture) ? ....

Svih ovih pitanja ne bi bilo da se Srbija u poslednjih 100 godina (kraljevina, republika itd.)borila i izborila da Hilandar, kao kulturni spomenik od posebnog značaja za srpski narod (manastir i zemljište koje mu pripada) ima status koje imaju ambasade - to jest eksteritorijalnost.
Milim da bi Republika Srbija trebala preko međunarodnih instiucija što pre da zahteva poseban - specijalan status manastira na kosovu uključujući i eksteritorijalnost manastriskih poseda van pravne jurisdikcije onoga što se sada zove Republika Kosovo. To je jedini način da ovi manastiri ne postanu za koju godinu Kosovski....

Sve ostale priče su bespredmetne.

Sa Pančićevog vrha vidim Ljuboten

pre 12 godina

Dzoni u poslednjem komentaru ima pravo ali upravo kotraargumentacija je opasna stvar i sa njom se ne treba pomiriti. Rimski spomenici kulture su rimski a vizantijski su vizantijski. Svi se oni nalaze na tlu nekih teritorija i deo su spomenika kulture tog područja nikako baštine. Neka mi neko kaže da mu je vodič u Istambulu pokazao prstom i rekao da je "ono TURSKA crkva" nikada više neću reći ni reč?

U slučaju manastira i crkava SPC koji su budi rečeno živi i imaju monaštvo pa samim tim žive vlasnike i hijarahiju, ovde se radi o konfiskovanju baštine koja je sama po sebi dokaz postojanja i srpske istorije ovog područja. Sledeći korak bi bio dovodjenje "kosovarskih" monaha na posede Dečana i Gračanice jer je SPC deo "paralelnih struktura" na Kosovu i Metohiji. Možda je nekome smešno ali smejali smo se i ranije nekim glupljim idejama pa su se ipak ostvarile.

Dusan

pre 12 godina

Pa ovi sto su palili 2004 godine bi se definitivno mogli nazvati varvarima. Kamo srece da im je tad ovo palo na pamet, mozda ne bi palili.

Evo radim, grupa Jb.

pre 12 godina

Pored toga ko će odlučivati o restauracijama i finansirati iste, može biti da je glavna ideja i stvar cele ove gužve u tome KAKO SADA IMENOVATI te spomenika. Zaista je i to moguće. Ne bih da glumim autoritet ali mogu možda da predložim eto i iz svoje glave o tome, "Srpski srednjovekovni spomenici na Kosovu", možda i da se doda neka odrednica o tome da su to religijski spomenici, a možda i ne. Ja izgleda da čak i ne znam baš precizno kako su oni sada upisani na tu UNESCO listu. Dakle ovo bi onda podrazumevalo dogovor o tome da se Albanci slože sa tim imenom i da se to onda tek upiše tako ubuduće, to nije ništa komlikovano niti deluje problematično. A onda bi izgleda išli i dogovori o ovim drugim stvarima, ni to ne deluje meni ništa naročito neobično. Uz izvinjenje ako je to potrebno, stvarno nemam orjentaciju da li jeste ili je to nešto nebulozno reći, znači mogu da napomenm da bi oni tako i obavili te početne razgovore o tome kakvi su to spomenici u suštini.
Ovde je važnije i opasnije pitanje možda za nas koliko TRAJE ta lista kad se jednom napravi. Da se ne dogodi da se ona apdejtuje pa da oni na nju, založe se da se skine ovo a da se stavi nešto što je njima interesantnije.
Ja kad je počela cela ova priča, sam pomislila da li je sigurno (da to možda nije nesigurno) da Unesco vodi brigu o svim tim spomenicima, da ti stručnjaci njihovi možda nisu informisani detaljno o tim dalekim umetničkim detaljima (a da oni to sve odobravaju i kontrolišu) , da li je to naivno s moje strane, stvarno sam o tome razmišljala. (Koji ovde ide znak interpunkcije na kraju?) Razumem da je turistički to jedna možda nezamenljiva stvar.
Moguće je da ovi spomenici imaju veliki i zanimljiv značaj i u priči o Istočnom i Zapadnom rimskom carstvu ali ja to sad baš i nemam u glavi. Neki ključni mislim a ne baš ilustrativni samo, stvarno mi je to sad izmaklo iz glave. Ali to što sam ja o tome nešto ekstra grandiozno razmišljala nije imalo nikakve baš veze sa Albancima.

Razumnoj velikoj zajednici

pre 12 godina

Fascinira sam koliko ova priča o umetnosti ne može maskirti političku diskusiju koja joj je paralelna, čak ni u pisanju ovako jednostavnih komentara. Dakle čim napišete čak i ovakav jedan komentar - vi praktički diskutujete pravu visoku politiku. Dosta je jednostavno to ovde uočiti i zanimljivo je možda to onda i pogledati. Ja svojim komentarima ovde ne bih želela ni na koji način da otežam poziciju ili život Srba koji žive na Kosovu, najstvrnije i najiskrenije. Nemam jasne konsultacije sa političarima bilo kojim, a deluje mi čudno da oni meni
objašnjavaju detaljno svoje poteze da bih ih ja znala i razumela, te i delila i pratila onda. Ne deluje logično ni da ja njima ekspliciram suštinu ove umetnosti detaljno i da oni onda to superviziraju te poteze, mada meni to ne deluje neizvodljivo. Ali stvarno je zanimljiva i slikovita situacija.
Priča o eksteritorijalnosti mi se baš i ne dopada. Ona nekako implicira neku tu ekstra pa iznad svih ovozemaljskih vrednosti i beskonačnu neku važnost ove umetnosti. Ta umetnost je za nas važna priča, možda je eto i šire čak ona registrovana i doživljena. O umetnosti se priča da je to nešto posebno, koristi se i izraz i vrednost i blago naravno, ali to su narativi, umetnost je narativ, to su neke fiksirane tačke u glavi sve. Ovako ispričana priča može da implicira neku navodnu našu vrednost veliku i veću nad nekim drugim narodom na primer (jer je to toliko ogromna vrednost to jest blago, a to ogromna i ogromno je... - naše, dakle mi smo toliki), što ne ide niti je realno niti su to okviri razmišljanja o tim stvarima, niti je to predmet diskusije bilo kakve ikada u umetnosti. Ta priča o veličini naroda koji je ekvivalentan nekoj umetnosti je informativna utoliko što narod koji ima umetnost posebno veliku umetnost, smatra se kulturnim i civlizovanim narodom, a to jeste nešto i nije malo; dakle i to što je ta naša država imala te slikarske i ostale stvari. Ali to je imala naša država u srednjem veku, tu dimenziju stvari nikada nemojte smetnuti sa uma. Ne znam gde su Albanci bili tada niti kada se oni uključuju u celu tu priču i kako. Ali mi sada svi idemo otprilike zajedno ili u iste škole, tako da smo mi podjednake kulturne vrednosti. ...
I inače (nevezano za eksteritorijalnost, može eksteritorijalnost ako ne smeta nikome i ako je to nešto praktično, neću ja da negiram to, jeste to nama TOLIKO važno) postoji neka fama po mom utisku oko te ogromne vrednosti i veličine tih manastira. Pa se stvara slika zaista da je to malo Kosovo neko, a tamo... - ti manastiri toliki ogromni i ogromne veličine i vrednosti, i kao da su samo ti manastiri tamo prisutni. Kao da tamo nema ničeg drugog milog nego da su tamo samo prisutni ti srpski manastiri. Celo Kosovo i celi manastiri ti izgleda u toj priči da su ekvivalent neki bukvalni površinski, to jest fizički ekvivalent međusobni. Jeste, stvara se ta slika ali to priča čini. Dakle to su, koliko ja sada shvatam, neke četiri kuće na teritoriji Kosova i Metohije ako baš hoćete. I ništa drugo. To su te dimenzije u metrima. Nije loše možda za svaki slučaj staviti u toj priči neki logo "Ovoliko je Kosovo u kvadratnim metrima, a ovolika je površina tih, ta četiri manastira, te četiri kuće." sveukupno. Ili 10 ili 20 kuća nemam pojma koliko ih je tačno zaista. Čisto da bismo imali predstavu o tim stvarima jer stvarno se malo neobična slika stiče.
Ja sam pozvala upomoć oko toga da li je to nešto što smeta i kako da to obradimo u našim glavma a da to ne povređuje druge ljude. Da neko uzme da tu stvar toleratno pogleda pa da nam kaže i da to onda i mi tako uslikamo i fiksiramo u našim glavama. Ovako ima neprijatnosti možda neke.
Da li je istina da je Milutin Popović Zahar stvarno primljen u SANU, ja sam ozbiljno to čula (na TV) i obradovla sam se najiskrenije tada? Kad smo se već okupili da prodiskutujemo i to. Istog je to nivoa tema, da se neko ne bi uvredio da napomenem samo. Po meni. Lično ne verujem jer kada bi se tako nešto dogodilo tog tipa, dosta stvari bi se ovde možda i popravilo ovde. Izvinite najiskrenije za ove komplimente na kraju odmah odmah.
35 rečenica