Enki Bilal, strip umetnik

Svet u mutnim vodama

Francuski strip crtač, ilustrator, filmski režiser Enki Bilal nedavno je gostovao u Beogradu i predstavio svoj novi film „Kinomonstrum“ u okviru Festivala autorskog filma.

Bilal (rođen 1951. u Beogradu kao Enes Bilalović) je i prethodnih godina svakim svojim dolaskom u Beograd privlačio veliku pažnju. Inače, Bilal je jedan od najpopularnijih strip autora u Francuskoj (samo je prošle godine prodao oko 280.000 primeraka albuma).

Izvor: Razgovarao: Mile Bijeliæ

Sreda, 12.12.2007.

23:12

Default images

Pre dolaska u Beograd posetili ste i Sarajevo. Šta Vas veže za ove gradove kada ih ovako često posećujete?

Imam veliku potrebu da dolazim u Sarajevo i Beograd, zato što sam blizak sa tim gradovima. Iz ovih gradova vučem pozitivnu energiju za svoj rad. Sarajevo je bilo poprište glupog rata, koji nikome nije doneo dobro. Dosta sam povezan sa ljudima iz Sarajeva. Moja knjiga koja govori o ratu u bivšoj Jugoslaviji krenula je sa pričom o malom Sarajevu i bolnici u tom gradu.

Premda ratne rane nisu zacelile između dva grada, Vi pokušavate da ih povežete?

Meni je veoma drago što je 2001. godine istodobno u Beogradu i Sarajevu održana moja izložba. Nadam se da ću ja biti simbol ta dva grada, i da ću ih moći povezati i zalečiti njihove rane. To je ljudska i sentimentalna veza.

Da li se plašite onoga što se dešava na našoj planeti?

Uplašio sam se svoje prve knjige „San Monstruma“. Uplašio sam se za ono što sam napravio, jer posle dve godine desio se 11. septembar. Kada se čovek koncentriše na sve ono što se dešava oko nas, mi se nalazimo u mutnim vodama.

Ko su današnji čitaoci stripa?

Strip uglavnom postoju zbog dece, ali postoji strip kao ovaj moj koji je angažovani strip. To je umetnost koja ne košta mnogo, iako moja izdvačica smatra sasvim suprotno. Strip ima veću slobodu od muzike i filma.

U odnosu na prethodne stripove, rad na novom stripu imao je drugačiji pristup. Da li možemo zaključiti da je jedna faza stvaranja završena, i da ste sada krenuli novim putem?

Na neki način to je istina, ali zapravo ni sam ne znam. Stvari nisu završene. Mislim da je stvaranje kao život koji se razvija. Koliko je zadovoljstvo raditi sa materijalom kojeg pozanajete, toliko je i zadovljstvo kada radite nešto novo.

U ovom romanu niste upotrebljavali tuš?

Svako veče sam zaboravljao da zatvorim flašicu sa tušem, i ostavljao pero u pernici. Posle nekoliko sati je ostalo suvo i bacio sam ga. Shvatio sam da je to komplikovana tehnika i dosadila mi je. Sve sam promenio, i zbog toga sam sada srećan. Mislim da sam izgubio mnogo čitalaca kada sam menjao smisao rada, ali su došli novi čitaoci iz drugih sektora.

Kako birate boju i kako to utiče na sliku?

Postoje boje koje volim i koje ne volim. Ne volim ljubičastu boju, ali to je lično i izvinjavam se zbog toga čitaocima. Postoji jedna boja koja se pojavljuje u mojim romanima, a to je bela boja. Svaka boja ima svoju naraciju i ona čini različitu reakciju.

Završio se jedan period, šta možemo očekivati u budućnosti od Vas?

Idem na odmor. Šalim se! Nastavljaju se stvari. Jedna stvar ide sa drugom. Postoji monstrum koji se razvija sa dve glave. Jedna je štampana, a druga je filmska.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: