Kris Ekman: Inspirišu me Nil Jang i Fela Kuti

Jedan od pionira Amerikane, legendarni Kris Ekman, lider The Walkabouts i član Dirtmusic i The Strange, poslednje decenije i uspešan i tražen producent, posetiće ovog vikenda Srbiju, gde će nastupiti sa kontrabasistom Žigom Golobom u petak 3. oktobra u Domu omladine Beograda i u subotu u CK13 u Novom Sadu.

Kultura

Izvor: Piše: Mileva Leðenac

Četvrtak, 02.10.2014.

19:16

Default images

Na oba koncerta u akustičnom i intimnom aranžmanu tandemu iz Slovenije (Kris već dugo živi u Ljubljani) pridružiće se i kantautorka iz San Franciska, Rikarda Parasol. Pred ove ekskluzivne nastupe Kris Ekman pričao je sa Milevom Leđenac o samoći, inspiraciji, pesmama, radu u studiju, putovanjima, Africi, omiljenim saradnicima i budućim planovima...

Album "Harney County” nas vuče ka svojim daljinama. Prašina koja pada po usnoj harmonici skoro da se može dodirnuti. Glas satkan od pustinjskog peska dopire kroz naizgled beskrajnu noć okruga Harni. Kakva se priča skriva iza albuma?

Kris Ekman (Chris Eckman): Okrug Harni nije izmišljeno mesto. Smeštena u jugoistočnom Oregonu, oblast je prekrivena pustinjama, često na visinama koje prelaze 2000 metara. Leta su brutalno vrela, a zime su veoma hladne. Nema gradova, gotovo da je nenaseljena. Sa svakog od mojih čestih putovanja u Harni vraćao sam se sa novim pesmama. Kada se nađeš na jednom tako pustom mestu, mašta se budi. Kako su se pesme ispunjene pričama o ovim predelima nizale, shvatio sam da je vreme da odem korak dalje i uradim album na kom bi se našle sve pesme koje su nastale na tom mestu.

-- Pročitajte i Kris Ekman i Rikarda Parasol u Beogradu i Novom Sadu --

Raznovrsnost instrumenata doprinosi punoći zvuka albuma. Svaka pesma je poglavlje knjige, sa pričama podjednako oštrim kao pusti krajolici koji opkoljavaju slušaoce. Čini se da se i instrumenti i tvoj glas klanjaju pred stihovima – odakle dolaze tvoje priče?

Pesme nisu zasnovane na istinitim događajima, pre su proizvod moje mašte – utisci koje su na mene ostavile stvari koje sam tamo video, fragmenti razgovora koje sam vodio ili čuo. Album ''Harney County'' snimljen je u studiju u Pragu u čijem jedinstvenom uređenju odzvanja prostranstvo "njegove" pustinje. Album si snimio zajedno sa svojim basistom Žigom Golobom, kako je bilo snimati pod takvim okolnostima?

Snimanje albuma u takvom okruženju se nametnula kao sasvim prirodna stvar. Pesme govore o uticaju koji na čoveka ostavlja nepregledna pustoš, imao sam osećaj da način snimanja albuma treba da prenese taj osećaj. Da smo snimali u malom studiju ne bismo postigli isti efekat niti bi sam album zvučao onako kako smo zamislili. Na albumu se zapravo čuje reverberacija samog prostora. Ona predstavlja dodatni instrument na albumu. Zapravo, možda je to i najvažniji instrument na celom albumu.

-- Pročitajte i Chris Eckman & The Frictions: Montezumini sinovi --

Vreme provedeno u Maliju, u Africi, doprinelo je promeni perspektive, na neki način. Dok si boravio među Tuarezima, otkrio si nekoliko bendova, poput Tamikrest – sa kojima si išao na nekoliko turneja kao Dirtmusic, svojim drugim bendom, a takođe si i producirao par njihovih albuma. Priča o tvojim putovanjima kroz Afriku podsetila me na 'Songlines' (predivno opisano u knjizi Brusa Četvina ''The Songlines'' ), ritual Aboridžina u Australiji. Da li muzika obeležava tvoje staze?

Muzika i putovanje su neraskidivo vezani. 1981. godine sam krenuo na proputovanje Evropom, svuda sam išao stopom, u potrazi za muzikom. Nisam imao novca, ali ono malo što sam imao trošio sam kako bih otišao na koncerte grupa kao što su Echo & the Bunneymen, The Clash, Gang Of Four, Linton Kwesi Johnson. Ta muzika je promenila moj život i probudila u meni želju da postanem muzičar. Put u Mali po prvi put 2006. godine je takođe izmenio moj život. Vraćao sam se zapadnoj Africi nekih 10 ili 11 puta nakon toga. Pokrenuo sam izdavačku kuću „Glitterbeat’’ koja se bavi isključivo muzikom tih prostora. Da sam ostao kod kuće, ništa od svega toga ne bih iskusio. Svi moji putevi su obeleženi pesmama i muzikom.

-- Pročitajte i The Walkabouts: Čari Sijetla, čari Beograda --

Sarađivao si sa mnogim muzičarima, za sobom imaš toliko projekata da bi ih bilo teško i pobrojati sada. Obrađivao si muzičare čiji rad izuzetno ceniš – još uvek se jasno sećam brilijantnog izvođenja pesme ''Cortez The Killer'' sa tvog poslednjeg gostovanja. Da li bi mogao da navedeš muzičara koji te je donekle usmerio i inspirisao?

Očigledno da je to Nil Jang, a odnedavno i Fela Kuti. To su muzičari koji su u muzici nalazili smisao, koji se muzikom nisu bavili zbog novčane dobiti. Teško je pronaći pravi put - i Nil i Fela su u tome uspeli. To je ono što me inspiriše. Tvoji nastupi odišu nesvakidašnjom energijom koja nadahnjuje tvoju publiku. Divno je ponovo imati priliku da te slušamo u Novom Sadu i Beogradu... Da li bi nam otkrio bar delić onog što možemo da očekujemo, da li planiraš da nas držiš u neizvesnosti sve do samog koncerta, ili - The Light Will Stay On? Reci nam nešto o samom aranžmanu.

Ne volim da pričam o koncertu uoči njegovog održavanja. Sa mnom će nastupiti Žiga Golob, sjajan kontrabasista iz Slovenije sa kojim sam snimio „ Harney County”. Do sada smo odsvirali više od 20 koncerata ove godine. Naše jedino pravilo je – bez set-liste.

-- Pročitajte i Rikarda Parasol: Pisanje pesama umiruje --

Biće pravo zadovoljstvo ponovo slušati Rikardu Parasol, "vilu dubokog glasa", koja će nastupiti zajedno sa tobom. Da li ćete nas počastiti izvedbom pesme koja će se naći na njenom novom albumu?

Razgovarali smo o tome, ali još nismo započeli rad na pesmi za njen novi album. Mislim da je Rikarda predivna. Bio sam na njenom koncertu u Ljubljani u maju, zaista moćan nastup.

The Virgin Years Box-Set'', jedno od diskografskih iznenađenja ove godine, deluje kao prigodan podsetnik na najblistavije trenutke vaše dosadašnje tridesetogodišnje karijere. Imajući u vidu ovogodišnja reizdanja, možeš li izdvojiti određenu pesmu, nastup ili neki koncert kao najbolji odraz grupe The Walkabouts? Sa ove vremenske distance, da li bi nešto uradio drugačije?

Nije zapravo moguće razmišljati o drugačijem pristupu. Jedva da prepoznajem sebe u muzici koju sam nekada davno stvarao. Neki albumi su prosto slika vremena u kom su nastali. To vreme se više nikada neće vratiti. Ja sam se promenio, baš kao i svet oko mene. Ponekad se publici ne sviđaju promete, što može biti frustrirajuće, ali kao veliki muzički fan – ja to mogu i da razumem. Muzika na „ The Virgin Years Box-Set'' pripada jednom prošlom vremenu. Ponosan sam na te albume. Još uvek se pronalazim u nekima od njih.

"It’s not where things come from, It’s where you've taken them to...'' (Carnival Smoke, ''The Harney County'')

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: