Demijan Džurado: Rokenrol pesnik obuzet stvarnošću

Rokenrol pesnik, muzičar i slikar, Demijan Džurado, svoj prvi koncert u Beogradu održaće u nedelju 8. juna u Kulturnom centru REX.

Kultura

Izvor: Piše: Svetlana Ðoloviæ/PD

Ponedeljak, 02.06.2014.

10:25

Default images

Tokom skoro dve decenije duge karijere Džurado je objavio dvocifren broj albuma za prestižne kuće Sub Pop i Secretly Canadian, a njegova aktuelna ploča “Brothers and Sisters of the Eternal Son” po reakcijama publike i kritike jedna je od najboljih u 2014. godini.

Ko je zaista Demijan Džurado (Damien Jurado)? Možda je najbliži odgovoru na to pitanje bio Džoš Tilman (Josh Tillman) poznat i kao Father John Misty, koji je napisao nadahnut tekst pred izlazak album “Brothers and Sisters of the Eternal Son” u kojem je rekao “jasno i glasno” – “Demijan je skroz poludeo”…

Koja ti je omiljena pesma sa “Brothers and Sisters…”’? Kako pesme sa albuma zvuče uživo?

Najviše volim pesmu “Silver Donna”. Sviram je na turneji, vrlo je jednostavna i efektna u akustičnoj verziji. Nemojte da zaboravite da su sve pesme na albumu na svom prapočetku bile akustične i ogoljene – to je uvek polazna osnova.

Kako je došlo do saradnje sa Ričardom Sviftom (Richard Swift) - koji je trenutno pridruženi član The Black Keys za njihovu svetsku turneju na kojoj promovišu album "Turn Blue"?

To je bila ideja moje diskografske kuće Secretly Canadian, ja nisam imao ništa s tim. Znao sam ga kao nekoga ko objavljuje albume već million godina na istoj etiketi kao i ja, ali se nismo družili. Onda smo se upoznali 2008, pa smo se ponovo sreli 2010. pred snimanje “Saint. Bartlett”. On je vrlo talentovan, prezauzet i neverovatno zabavan saradnik.

Šta je sve uticalo na zvuk albuma “Brothers and Sisters of the Eternal Son”?

Ima puno uticaja, bukvalno sa najrazličitijih strana. Moram da kažem da iako sam muzičar, ne slušam tako puno muziku, na mene mnogo više utiču filmovi. U suštini, svakodnevni život utiče na mene više nego bilo šta drugo. Muzika je tu, ali nije neki presudan uticaj.

Kad smo se već dotakli filma, neminovno je pitanje vezano za “Veliku lepotu” Paola Sorentina.. .

To je izuzetan film, bila mi je velika čast da budem izabran za soundtrack. Predivno iskustvo! Ta priča, život glavnog lika je itekako uticao na moj album. Veliki film – drago mi je što je osvojio i Oskara.

Kakav odnos imaš uopšteno prema korišćenju tvojih pesama u serijama i filmovima?

Pošto se to plaća, nemam ništa protiv.

U čijem filmu bi voleo da se čuje tvoja muzika?

Teško mi je da se odlučim jer cenim puno glumaca i redetelja. Vinsent Galo je jedan od onih koje baš volim, on pravi dobre filmove, uvek bira odličnu muziku i ne bih se bunio da me stavi na soundtrack. To bi bilo strava!

Tokom cele karijere si menjao zvuk, a na aktuelnom albumu – najdrastičnije do sada. Kako publika reaguje na te promene, da li ti prigovaraju da si ih ‘izdao’?

Da, ima dosta takvih reakcija. Od prvog albuma, uvek se neko žali na nešto, kritičari posebno – mrzeli su, recimo, moj prvi album. Ja nastavljam da radim po svome, ne pravim muziku za kritičare, ne pravim je ni zbog fanova, već zbog sebe – radim ono što mislim da je kul i što zvuči kul. Ne zanima me šta kaže kritika.

Preslušajte i specijalnu emisiju "Dole na uglu" Žikice Simića, koja je emitovana 1. juna na radiju B92 i koja je bila posvećena Demijanu Džuradu:

Dole na uglu, 1. Jun 2014 by Dolenauglu on Mixcloud

Upravo je počela opsežna evropska koncertna promocija albuma “Brothers and Sisters of the Eternal Son“. Gde je najdalja tačka u Evropi gde si do sada bio?

Bio sam manje-više svuda po Evropi . Nikad nisam bio u Hrvatskoj, Srbiji, Grčkoj… Na ovoj turneji ću po prvi put posetiti neke zemlje.

Koje su najupadljivije razlike između američke i evropske publike?

Publika je prilično drugačija, bilo gde da odem. Čak i u samoj Americi od mesta do mesta primećujem razlike. Sinoć sam svirao u mestu Provo u Juti, a noć pre toga u Bojziju u Ajdahu i bilo je potpuno drugačije. Tako je i u Evropi, i svuda na svetu.

Sećaš li se nekog neobičnog susreta sa publikom, neke neobične želje, da li je bilo toga?

Ne znam, svaki susret sa publikom je drugačiji. Ali nisam dobijao neke neobične želje – ljudi uglavnom žele da se slikaju sa mnom i traže da im potpišem razne stvari, to mi je možda malo čudno, ali ništa ekstremnije od toga.

Dugo već živiš u Sijetlu, koliko se grad promenio od devedesetih do danas?

Teško je reći, stalno se menja, raste. Svaki deo grada prolazi kroz faze. Sijetl i dalje ima vrlo raznovrsnu muzičku scenu. U celoj državi (Vašington) ima puno različitih muzičkih dešavanja. Sijetl su očito obeležile grandž devedesete, I to je sasvim u redu, ali to je za nama, krenuli smo dalje i sada smo kao bilo koji drugi veliki grad u Americi.

Najvrednija stvar koju si stekao baveći se muzikom?

Novac – zahvaljujući muzici sada sam u mogućnosti da se brinem o svojoj porodici, i to je, iskreno, najbolja stvar. Od pre nekih pet godina mogu da živim samo od muzike.

Kako je bilo sarađivati sa Mobijem (Damien je gostovao na pesmi “Almost Home” s albuma “Innocents” koji je Moby objavio prošle jeseni)?

To je bilo šokantno za moje fanove, ali ne i za mene. Uživao sam radeći s njim. Mobi je jako fin čovek, vrlo zabavan. Treba baš da se vidimo ovih dana i baš se radujem. Mobi je zaista neviđeno ljubazan lik, i ponovo bih radio s njim ako se ukaže prilika.

S kim bi još voleo da sarađuješ?

Nisam nešto izbirljiv, ima mnogo ljudi s kojima bih voleo da radim. Što se mene tiče, ostatak karijere bih bazirao na tim saradnjama . Dugo sam želeo da napravim album kao što je “Brothers and Sisters of the Eternal Son” i sada kad sam napravio tu (za mene) savršenu ploču, osećam da sam rekao šta sam imao. Od sada bih voleo da radim te kolaborativne albume. Ne u formi benda već baš u formi saradnje sa nekim konkretnim muzičarom.

Na početku karijere si imao bend, tome si se vraćao još nekoliko puta tokom akrijere, ali kasnije si potpuno napustio taj pristup, čak i koncertno. Zašto?

Bend je previše skup. Probao sam davno, ali troškovi su bili preveliki. Jednostavnije je ići na turneju sam, a u studiju Ričard i ja ionako radimo sve sami, onako kako nam odgovara. Ne moramo nikome da objašnjavamo šta smo hteli i kako to treba da zvuči. Šta je najprepoznatljiviji element tvoje muzike?

Ne znam, to bi morali da kažu fanovi. Meni se čini da su možda tekstovi, ali ljudi su mi prilazili sa različitim utiscima. Za nekoga su tekstovi, za nekoga glas, za neke je melodija… lični ukus odlučuje.

Kada je ispovedna kantautorska lirika u pitanju, publika je sklona da veruje da muzičari uvek (ili najčešće) pišu o sebi i svojim iskustvima. Ti nemilosrdno demistifikuješ taj mit.

Nažalost, publika želi u to da veruje, ja ne. Želim samo da budem pošten i istinoljubiv. Mislim da mnogi muzičari lažu kada je taj ispovedni momenat u pitanju. Mnogi se trude da pisanje pesama prikažu kao nešto jako teško i mnogo komplikovanije nego što zaista jeste. Nije to baš tako teško, zapravo prilično je jednostavno – uzmeš gitaru u ruke i teraš dalje. Ta romansirana ideja o umetniku koji se muči – postoji, ali je veoma retka. Mnogo toga je zaista đubre. Ali fanovi žele da veruju u taj mit i muzičari im često podilaze laganjem.

U filmu “Velika lepota”, jedan od likova kaže “Koreni su važni”. Koliko su važni tebi i šta je još na listi važnih stvari?

Definitivno su važni. To je divna scena u filmu. Meni su važni moja vera i moja porodica. To je sve što imam, sve što vredi. Jer na kraju krajeva, koga briga za bilo šta drugo. Novac nije bitan, slava nije bitna, muzika nije stvarno bitna, jer ništa od toga ne možeš da poneseš sa sobom kad umreš.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: