Džon Lajdon: Promene počinju u našem srcu

Džon Lajdon za B92 priča o svemu i to iskreno, bez kočnica i sa puno strasti. Priča o počecima PIL, reakciji publike na povratnički album, sumnjama i nadi, okupljanju Sex Pistolsa 2007, politici, radiju, svakodnevnom životu, Beogradu...

Kultura

Izvor: Razgovarala: Jelena Jankoviæ

Utorak, 11.06.2013.

12:55

Default images

Bivši lider pank legendi Sex Pistols, Džon Lajdon, poznat i kao Džoni Roten, dovodi svoj PIL (Public Image Limited) u Beograd, na koncert u bašti SKC-a u četvrtak 13. juna.

Kako je izgledao proces snimanja novog albuma sastava PIL? "This is PIL" je prvi album benda nakon dve decenije pauze?
Imao sam na umu tu ogromnu pauzu između dva albuma. A ona nije bila prouzrokovana deficitom inspiracije, već finasijskim okovima koje mi je nametnula izdavačka kuca. Bilo je i fizički i mentalno nemoguće stvarati u tom periodu i zog toga sam morao da radim van muzike, da zarađujem i otkupim taj ugovor. Vama se činilo da 20 godina nisam radio ništa, a ja sam se grčevito borio za slobodu da ponovo komponujem i pišem. Uspeo sam i sada imam svoju etiketu – Public Image Official, izdali smo, što se mene tice, do sada najbolji album. Mi smo uvek spremni na različitost. Mi smo PIL. Ne ličimo ni na koga, ne mislimo kao ostali - a govorimo u ime svih.

Da li si zadovoljan kao je publika reagovala na povratnički album?
Mislim da su ljudi bili šokirani na koncertima koliko album dobro zvuči. Verovatno to nisu očekivali, a trebalo je da znaju da sam ja čovek od reči. Ako vam ja kažem da je nešto dobro, dobro je!

U prevodu: isplatilo se snimiti reklamu za puter, i svu zaradu uložiti u novi album...
Apsolutno, svaki peni je otišao u PIL. Nije bilo drugog načina da zaradim pare, a sve je krenulo od tih prirodnjačkih emisija koje sam radio. Ljudi su videli da nisam obična propalica, da sam spreman da se založim za prave stvari. Morao sam da se borim sa reputacijom koju imam, a ideja te kompanije da im ja budem zaštitno lice je čist anarhizam. Prvi put u zivotu mi je neka korporacija donela korist, tako da nije svaki korporacijski stav po pravilu zlo .

Da li si tokom ove duge pauze, ikada posumnjao da ćeš ponovo da sviraš?
Ne. Sve vreme sam imao nadu da ću se vratiti. Nisam neki tip sklon frustraciji i samosažaljevanju. Uvek gledam unapred i imam ogromno strpljenje. Ponosan sam na ovo što smo napravili. Ovo je pravi PIL - tu su najbolji ljudi koje je ovaj bend ikada imao, a ja sam jedan od njih!

A kako je došlo do okupljanja Sex Pistolsa 2007? Da li je tu reč o isključivo finansijskom motivu?
Ne, nikako. Pistolsi su u većim finansijskim problemima nego što je PIL ikada bio! Sve pare su otišle na stare dugove. Okupili smo se da bi ponovo postali prijatelji što dugo nismo bili, a svima nam je to bilo nephodno. Ta priča je završena, gotovo je sa Pistolsima. Bilo je to sjajno vreme za mene, ali trenutno imam mnogo važnija posla. Ipak sada smo ponovo prijatelji. Jupi!

U vreme kada su Pistolsi počinjali, većina bendova je pevala o miru i ljubavi, a vi ste izašli na binu i jasno i glasno progovorili o aktuelnoj situaciji, problemima običnog coveka. Da li ti se čini da je danas dovoljno bendova koji na taj način, direktno i iskreno reaguju na ono što se dešava u svetu?
Da. Mi to činimo i dalje. Razlika je što sada ne krivim za sve glupost političare! To je bilo u redu kada sam bio mlad. To se moralo reći i to još uvek stoji. Ipak sada mi je bitnije da se bavim ličnom politikom pojedinca. Kada nađem grešku kod sebe, analiziram je i nastojim da je ispravim. Želim da budem bolji čovek. To mi u ovom trenutku omogućava Public Image Limited.

Ali si i dalje prilicno kritičan kada je u pitanju britanska vlada i njena aktuelna politika...
Tu nema sporenja, to je konstantan process. I dalje me užasno nerviraju svi oni koji misle da imaju pravo da govore u moje ime. Na primer Margaret Tačer. Kao ljudsko biće nedostaje mi. Kao političarku, mrzim je i dalje iz petnih žila. Ja volim ljude. Bez obzira šta su radili, kako su razmišljali, uvek se trudim da u njima nađem neku iskru dobrog. Tako da mi danas Margaret nedostaje ali ne i njena politika. Bizarno je praviti žurke povodom nečije smrti. Kada se rugamo mrtvima, nema mnogo nade za nas žive. Koliko si u toku sa politickim i društvenim prilikama U Srbiji?
Pa naravno, ceo svet prati! Kod vas svakako nije dosadno, vi baš znate da napravite žurku. Kada putujem svetom ja osmatram. Potičem iz radničke klase i ona je i dalje svuda potlačena, ignorisana. Imam veoma loše mišljenje o političarima koji su tako uredili svet. Svetu je potrebna promena. Svima nam je potrebna promena, ali bez nasilja. Imamo brojke, imamo inteligenciju, vreme je za promene. One počinju u našem srcu, hrane se sposobnošću da oprostimo. Trenutno ne mogu da navedem nijedan politički sistem koji je dobar. Ujedinimo se, oterajmo kerove. Jednu malu mirnu revoluciju, molim. Njoj se nadam.

Učestvovao si svojevremeno u žiriju emisje Battle Of Bands. Kakav je tvoj stav o tim takmičenjima muzičara koji se u ovom trenurtku iz nekog razloga smaraju relevantnim "rasadnikom novih zvezda"?
To nije njihov cilj. Oni traže pevače za Las Vegas. Nema podsticaja da mladi prave sopstvenu muziku, od njih se zahteva da izvode tuđe pesme. To nikako ne pomaže.

Kako se osecas kada danas slusas komercijalne radio stanice ili pogledas zvanicne liste singlova
Ne radim to. Ne zanima me i nema poente. To uređuju mediokriteti za široke narodne mase. Ne verujem da je taj sistem top listi fer, znam pouzdano da je korumpiran i ne želim da učestvujem u tome. Ne verujem u rangiranje muzike, u takmičenja. Muzika je umetnost u kojoj možete i morate biti iskreni i svoji, a iskrenost se ne može rangirati. Uništimo Top liste, dozvolimo da se sva muzika vrti na radiju. U tom slučaju sve se svodi na lični ukus, ali to mi je draže nego da slušam liste koje kontroliše industrija. Reci nam nešto o tvom svakodnevnom životu? Da li se osećaš kao ‘’nacionalno blago Velike Britanije” kako se o tebi danas piše u ostrvskim medijima?
Da, zbog toga zivim u Kaliforniji. Da sam zaista nacionalno blago Britanije policija bi se drugačije ponašala prema meni. Toliko su me zlostavljali da sam morao da pobegnem odatle.

Po čemu bi želeo da te ljudi pamte? U medijima te najčešće opisuju kao starog pankera, jednu od "najbesnijih" figura u rokenrol istoriji.
Sve sam to objasnio u pesmama PIL-a. Bes je energija. Ako žele to tako da konstruiš - super. Zravo i doviđenja mediji! A kada bih birao šta da mi piše na grobu to bi bilo: On nikada nije lagao. I nikada nisam.

Pre 20 godina objavio si knjigu "Zabranjeno za Irce, crnce i pse" u kojoj si pisao o periodu pre raspada Sex Pistolsa. Da li je u planu nova knjiga, priča o radu sa bendom PIL?
To je bio katalog događaja. Nije u potpunosti priča o meni. Ako slušate novi album PIL-a čućete pesme o mojim najranijim sećanjima, o periodu pre nego što sam sa 7 godina zbog meningitisa izgubio sećanje. To je priča o nastajanju i sazrevanju Džonija Rotena. Potrebno je vreme za sazrevanje. To je konstantan proces za mene. Ne želim da ostanem karikatura nekog 17-godišnjaka. Mlad sam sa svojih 57 godina, moja čaša je uvek do pola puna i imam ceo život pred sobom. Planiram da napišem novu knjigu. Trenutno smo prilično zauzeti našom etiketom i koncertima. To je celodnevni posao, nemam mnogo slobodnog vremena

U kavom secanju ti je ostao poslednji nastup PIL-a u Beogradu, svirali ste na Belgrade Calling festivalu pre godinu dana?
Publika je bila neverovatna. Vrlo ste otvoreni. Osećao sam se kao deo porodice, a to je osećaj za kojim uporno tragam putujući po svetu. Da je ta filozofija zajedništva dominantna - ovo bi bilo mnogo lepše mesto za život. To je uvek slucaj sa tim ludim mestima na planeti kakvo Srbija realno jeste. Ljudi me razumeju, otvoreniji su prema meni. Nemamo vremena za zaluđivanje, ja uvek nazivam stvari pravim imenom. Zbog toga nikada neću biti pop zvezda.

Na ovoj turneji u Kini nam je bilo neverovatno. To su ljudi kojima nije bilo lako da dođu u priliku da čuju našu muziku. Mnogi nisu znali šta da očekuju, ali su bili prijatno iznenađeni. Bilo je to edukativno iskustvo za obe strane. Shvatili smo da su oni naša porodica kao i svi ljudi, bilo gde na svetu. Zanemarimo njihovu političku elitu, kao šta zanemarujem svoju.

Oni su shvatili da punk nije neki kliše iz sedmdesetih već proces koji traje, koji se razvija, menja i osvaja nove muzičke avenije. Ako želimo da naučimo nešto o svetu i utičemo na njega neophodno je da se razvijamo. Punk nije mrtav. Ja sam kralj panka i verujte mi - ja sam živ!

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Uništeno; Zelenski: Hvala na preciznosti

U ukrajinskom napadu na vojni aerodrom na Krimu u sredu ozbiljno su oštećena četiri lansera raketa, tri radarske stanice i druga oprema, saopštila je danas Ukrajinska vojna obaveštajna agencija.

14:21

18.4.2024.

1 d

Podeli: