I vlast u Srbiji kao i oni koji bi to zeleli da
budu veoma polazu na procene o broju onih koji nece
izaci na izbore. Apstinencija - uzdrzavanje od glasanja,
odnosno ne izlazenje na izbore fenomen je koji postoji
svuda u svetu, ali na ovogodisnjim septembarskim
izborima vlast i opozicija u Srbiji razlicito gledaju
na moguce efekte neizlazenja na izbore. Medjutim,
ovoga puta opozicione snage mnogo vise brinu o broju
onih koji ce izbore ignorisati jer je promenama
izbornog zakona vladajuca koalicija omogucila sebi
luksuz da ignorise apstinente koliko god da ih bude.
Apstinirati takodje znaci i suzdrzavati se, u slucaju
izbora od koriscenja prava glasa, a najcesci uzroci
apstinencije obicno se nalaze u karakteru drustvenih
odnosa: nezainteresovanost, nedovoljna prosvecenost
biraca, njihovo uverenje da se tim putem ne moze
postici neka korist, kao sto je promena vlasti.
Broj onih koji nece izaci na izbore zavisi i od
samih izbora kao i od uslova pod kojima se oni sprovode.
Savremena politicka praksa pokazala je da je najveci
broj apstinenata medju mladima. Zavrsetak izbora
obicno prate zive diskusije izmedju apstinenata
i biraca, da li je vredelo glasati za "ovu
situaciju"?
Upotreba ovih pojmova u politickom nastupu toliko
je cesta da kod sire populacije izaziva potpunu
zbrku. Kada postavite pitanje da li je Milosevic
postao predsednik na legitiman i legalan nacin,
bilo koji pravnik ce vam potvrdno odgovoriti i reci
da je u skladu sa normama i procedurom tehnicki
uradio sve kako treba. Dokaza za najcesce prigovore
opozicije da su glasovi pokradeni, a izbori neregularni,
ili su nedovoljni ili bivaju odbaceni.
Pozivanjem na legalitet i legitimitet vlast u Srbiji
nastoji da u svesti gradjana istakne postovanje
procedure i volje vecine. U politickoj praksi, legitimnost
se sve vise svodi i na pozitivne stavove javnog
mnjenja prema institucijama vlasti i vladajucoj
grupi. Pod kojim uslovima legalni pobednik na izborima
ima legitimno pravo vrsenja vlasti?
U savremenim demokratskim zemljama, biracko pravo
ili pravo glasa jedno je od osnovnih i najstarijih
politickih prava gradjana i direktno ga utvrdjuje
sam ustav i to kao: opste, jednako i neposredno
biracko pravo. Opste biracko pravo znaci da svi
punoletni gradjani imaju pravo glasa bez obzira
na razlike koje postoje medju njima u klasnom, ekonomskom,
rasnom, nacionalnom i drugom pogledu. Jednako biracko
pravo znaci da glas svakog biraca ima jednaku vrednost,
a ona se ostvaruje tako sto svaki birac ima samo
jedan glas na istim izborima. Neposredno biracko
pravo znaci da biraci neposredno, dakle, licno biraju
svoje predstavnike. U poslednjoj deceniji na svim
izborima dogadjalo se da pojedini gradjani nisu
mogli da iskoriste svoje biracko pravo jer su njihova
imena volsebno nestajala sa spiskova biraca. Neki
su prerano umirali, neki jos nisu ni bili rodjeni,
a bilo je onih koji su se rodili po nekoliko puta.
Mogucnost manipulacije birackim pravom postoji
i na predstojecim izborima u toliko vise sto je
u biracke spiskove upisano vise od milion Albanaca
sa Kosova dok direktne izbore na teritoriji Kosova
nije moguce sprovesti.
Biracki cenzus u savremenom znacenju predstavlja
poseban uslov za sticanje birackog prava. Dakle,
pored opstih uslova ostvarljivih za sve gradjane
(drzavljanstvo, punoletstvo) postavljen je i poseban
uslov za sticanje birackog prava: najcesce placanje
odredjenog iznosa poreza, posedovanje odredjenog
imanja i sl. Ceo 19 vek obelezio je poreski cenzus
koji je predstavljao najizrazitije ogranicenje klasnog
karaktera jer se uzivanje politickih prava vezivalo
za imovno stanje biraca. Ukidanje poreskog cenzusa
nije u svim drzavama dovelo do uvodjenja opsteg
birackog prava vec je poreski zamenjen "intelektualnim
cenzusom" koji je podrazumevao odredjeni stepen
obrazovanja koji je bio uslov da se postane birac.
Na prvi pogled i oni koji na izbore ne izadju kao
i oni koji ih bojkotuju, ucinili su istu stvar -
nisu glasali. Medjutim, dok apstinenti nisu zainteresovani
za izbore dotle oni koji ih bojkotuju cine to iz
jakog interesa. Bojkot izbora kao svesno izrazavanje
politickog stava opste je prihvaceni metod u politickoj
borbi. U kratkoj istoriji visepartijskog sistema
u Srbiji, bilo ih je nekoliko.
Izvorno, rec bojkot je Irsko prezime i prvobitno
je ustanovljen kao ekonomska mera. U sirem smislu
reci bojkot oznacava odricanje odnosa sa nekim,
izolovanje nekog ili neceg od svake komunikacije
sa drugim ili spoljnim svetom. Zato bojkot, za razliku
od apstinencije, predstavlja politicki stav iako
se on ne realizuje odlaskom do biracke kutije. Onaj
ko izbore bojkotuje motivisan je jakim politickim
razlozima cija jacina postaje njegov interes da
ne ucestvuje u politickoj utakmici. Bojkot je javna
stvar i oni koji izbore bojkotuju zvanicno saopstavaju
razloge takve odluke. Razlozi apstinencije veoma
retko dospevaju u javnost. Osnovna karakteristika
bojkota izbora je njegova masovnost.
Kada udarne informativne emosije na elektronskim
medijima pocnu da traju duze od fudbalskog poluvremena,
mozemo biti sasvim sigurni da je izborna kampanja
pocela. To je trenutak u kome oni koji se takmice
za glasove krecu kroz hodnike javnosti da "Posteno""
ubedjuju birace upozoravajuci ih "Da je zrelo",
da ih usmeravaju "Levo, lepse...", pozivajuci
ih da stave "Tacku na pljacku", naredjujuci
"Da zivimo bolje" - a ustvari potajno
ocekujuci od biraca da "Svi, svi, svi"
glasaju bas za njih.
Dakle, pod izbornom kampanjom podrazumeva se period
politicke aktivnosti koji prethodi izborima, a ima
za cilj da se pridobiju biraci za politicke programe
i kandidate. Nosioci i glavni organizatori izbornih
kampanja su politicke partije koje ucestvuju u pokretanju,
vodjenju i finansiranju izbornih kampanja.

|