Naslovna strana









utorak, 17.4.2001.

Gosti: Milo Djukanovic, predsednik Crne Gore, Momir Bulatovic, bivsi predsednik Crne Gore

Domacin: Sanda Savic, novinar

B92: U danasnjem Intervjuu dana govore aktuelni i bivsi crnogorski predsednik Milo Djukanovic i Momir Bulatovic. Oba intervjua su snimljena krajem prosle nedelje u Podgorici. Prvo slusamo gospodina Mila Djukanovica.

Gosodine Djukanovicu, da li vasa najava formiranja crnogorske vojske znaci da ste definitivno odustali od bilo kakve zajednice sa Srbijom, s obzirom na to da je to poslednja konkretna dodirna tacka dveju drzava?

Djukanovic: Ne, to ne znaci da smo odustali od nase inicijative. Nasa inicijativa za uredjenje odnosa sa Srbijom na osnovama saveza dve nezavisne i medjunarodno priznate drzave i dalje je aktuelna. Mi smo pokazali spremnost i tokom ove predizborne kampanje u Crnoj Gori da razgovaramo sa vlastima u Srbiji o toj inicijativi. Imam utisak da su vlasti u Srbiji zaokupljene nekim drugim prioritetima, i to je meni razumljivo. Imali su probleme na jugu Srbije i mnoge druge probleme i vjerujem da su i sami zeljeli neki tajm-aut dok traje predizborna kampanja u Crnoj Gori. Medjutim, mi necemo odustati od nase inicijative ni nakon zavrsenih izbora. Siguran sam da ce nasa partija zajedno sa nasim koalicionim partnerom pobjediti i na ovim izborima i da cemo mi odmah nakon 22. aprila formirati vladu koja ce biti vlada kontinuiteta u odnosu na prethodno vrijeme i da cemo odmah nakon izbora uputiti novu inicijativu Srbiji oko razgovora o nasem prijedlogu. Moje razmisljanje o vojsci Crne Gore je zapravo razmisljanje o tome - a sta ako Srbija ostane tvrdo pri svom stavu da je ne zanima savez nezavisnih drzava sa Crnom Gorom - sto bi se moglo naslutiti nakon informacije koju sam procitao sa poslednjeg sastanka vrha DOS-a. Dakle, vrh DOS-a je, koliko sam razumio, prije neki dan zasijedao i potvrdio svoju privrzenost Kostunicinoj platformi, dakle potvrdio svoje neinteresovanje za inicijativu Crne Gore. Mislim da kao razumni ljudi, kao odgovorni politicari moramo razmisljati, makar i na glas, predizborna kampanja je takav ambijent, da se razmislja - a sta ako saveza nema, i sta ako Crna Gora svoj projekat medjunarodno-pravnog subjektiviteta bude ostvarivala bez dogovora sa Srbijom, dakle referendumom o nezavisnosti.

B92: Jeste li vec razradjivali tu ideju sopstvene vojske?

Djukanovic: Naravno. Dakle, ako postignemo dogovor sa Srbijom, onda je jasno da bi funkcija vojske pripala savezu dve nezavisne i medjunarodno priznate drzave, i u tom slucaju vjerujem da bi bilo logicno da se sa Srbijom dogovorimo o racionalizaciji postojece vojske. Smatram da bi bilo neophodno ne samo racionalizovati brojcani sastav Vojske Jugoslavije nego racionalizovati i sistem komandovanja i sistem civilnog upravljanja nad vojskom i mnoge druge aspekte organizacije vojske. Ali ako nema dogovora o savezu, onda ce Crna Gora kao nezavisna drzava morati da organizuje kompletnu drzavnu infrastrukturu. Dakle, morace da organizuje i funkciju odbrane. Kako cemo je organizovati vidjecemo, ali u svakom slucaju cemo voditi racuna da je organizujemo tako da to bude racionalno i primjereno ekonomskim potencijalima Crne Gore.

B92: Hoce li se ta nova inicijativa razlikovati od prethodnog crnogorskog predloga.?

Djukanovic: Kada kazem 'inicijativa', mislim na inicijativu za nastavak dijaloga, ne i na neku novu sadrzajnu inicijativu. Nasa inicijativa ostaje onakva kakvu smo vec predlozili Srbiji.

B92: Nikada niste jasno rekli koji kompromis ste vi spremni da napravite. Postojeci crnogorski i srpski predlog su nepomirljivi i vasi stavovi za sada se ne pomeraju. Dakle, tu nema mesta dogovoru?

Djukanovic: Naizgled nema mesta dogovoru, ali ja to ne bih tako definitivno shvatao. Naizgled nema kompromisa izmedju suprotstavljenih pogleda na samo jedno pitanje u platformi Srbije i Crne Gore. Crna Gora insistira na medjunarodno-pravnom subjektivitetu odvojenom za Srbiju i Crnu Goru. Srbija insistira na jednom medjunarodno-pravnom subjektu. Rekao bih da je sve ostalo predmet moguceg sporazuma jer i u predlogu Srbije i u predlogu Crne Gore veoma su male razlike oko toga sta bi mogle biti funkcije zajednice. Zasto, dakle, Crna Gora insistira na svom medjunarodno-pravnom subjektivitetu? Prosto, devetogodisnje iskustvo zivota u zajednickoj drzavi nas je uputilo na zakljucak da je veoma tesko, ja bih rekao nemoguce ocekivati da bi zajednicka drzava tako disproporcionalnih subjekata kao sto su Srbija i Crna Gora, bilo u formi federacije, bilo u formi konfederacije, mogla da uspostavi taj zeljeni balans Srbije i Crne Gore. To nije razlog, makar moje, a vjerujem i vecine racionalnih ljudi u Crnoj Gori, ljutnje u odnosu na Srbiju. Prosto, Srbija, toliko puta veca od Crne Gore, tesko da moze da ima dovoljno senzibiliteta da razumije ono sto su specificni interesi Crne Gore. Za nas kao malu drzavu najvaznije je da budemo otvorena drzava i da imamo maksimalno, ekonomsko, politicko, kulturno, bezbjednosno prozimanje sa medjunarodnom zajednicom. Mi prosto zelimo da sebe predstavljamo u medjunarodnim organizacijama i vjerujemo da je to jedan od vaznih uslova naseg evropskog razvoja.

B92: Dobro, recite mi sta sada mozemo da ocekujemo od nastavka razgovora Podgorice i Beograda? Vi ne prestajete da optuzujete predsednika Kostunicu da se ne razulikuje mnogo od Milosevica, a iz DOS-a, i to onog blizeg vama po stavovima, stizu poruke kako postoji samo unutarcrnogorski problem, kako ste za Srbiju vi trenutno deveta rupa na svirali. Ovakvim izjavama ste radikalizovali i stavove samih gradjana i kako onda mislite uopste da obnovite ove razgovore?

Djukanovic: Pa, u pravu ste. Vjerovatno je u ovim pocetnim mjesecima pokusaja uspostavljanja novih odnosa razmjenjeno i nesto vise teskih rijeci nego sto je neophodno za konstruktivan dogovor. Ipak, ja ne vjerujem da je to nepremostiva prepreka za uspostavljanje dijaloga i za eventualno postizanje nekog demokratskog dogovora. Sto se tice nasih ocjena o odnosu gospodina Kostunice prema Crnoj Gori i nasih ocjena o kontinuitetu politike koju on personifikuje u odnosu na politiku gospodina Milosevica, ja zaista mislim da je tesko sporiti te argumente. Mi to ovdje u Crnoj Gori vrlo dobro osjecamo. Dakle, gospodin Kostunica se i u ovoj predizbornoj kampanji stavio u ulogu Milosevicevog naslednika. On se potpuno otvoreno, i po vlastitom priznanju i po priznanju njegovih politickih partnera u Crnoj Gori, dakle gospodina Bojovica i ostalih, prakticno ukljucio u predizbornu kampanju u Crnoj Gori. On je bio faktor objedinjavanja tih navodno jugoslovenskih, a u osnovi velikosrpskih snaga u Crnoj Gori u okviru te koalicije za Jugoslaviju. Takodje, da li treba podsijecati na to da je gospodin Kostunica kao prvi potez nakon svog izbora primio gospodina Sarovica, jednog od predsjednickih kandidata u izbornoj trci za predsjednika Republike Srpske. Sta to govori? To govori da gospodin Kostunica nastavlja Milosevicevu politiku vece brige o problemima izvan Srbije, pa evo da kazemo i izvan fakticki nepostojece Jugoslavije, nego sto vodi racuna o samoj Srbiji. Njega su izabrali gradjani Srbije. Moj utisak je da gospodin Kostunica u tom smislu jeste neko ko produzava kontinuitet Miloseviceve politike, politike bavljenja vise problemom Srba u okruzenju nego li problemom Srbije same. No uvjeren sam da je to politika koja ce biti potiskivana na marginu politicke scene same Srbije. Ja vjerujm da ce ta politika pobijediti, vjerujem da ce ova politika koja u sebi jos uvek ima jaku dozu hegemonistickog bavljenja okruzenjem sve vise gubiti na znacaju, jer vjerujem da je to ipak politika proslih vremena.

B92: Moze se reci da je u jednom trenutku u Srbiji zaista vladala anticrnogorska kampanja, ali vi ste dosta pomogli. Na primer, prilikom posete Vojislava Kostunice zapamceno je da ga niste docekali onako kako to predsedniku Jugoslavije dolikuje?

Djukanovic: Ja nisam to razumio zaista, da sam tu napravio nekakav propust. Moram da kazem da ja nijesam sacekao, ako je to bilo ocekivanje, na aerodromu niti jednog drzavnika, a mnogi su posjetili Crnu Goru prethodnih godina. Mislim da je prosto euforija koja je tih dana vladala Beogradom doprinijela jednoj krajnje nakaradnoj interpretaciji naseg odnosa zbog toga sto je valjda neko u Beogradu procijenio da nije dovoljno to sto smo se gospodin Kostunica i ja sreli u Podgorici i sto smo razgovarali vrlo otvoreno u, rekao bih, vrlo demokratskom i prijateljskom tonu, bez obzira na to sto se vec na tom prvom sastanku pokazalo da se u odredjenim pitanjima razlikujemo. Zato sam dakle uvjeren da ni ljudski ni politicki nijesam napravio nikakav faul u odnosu na gospodina Kostunicu i da sam se odnosio u nasem politickom saobracaju, dakle u nasoj komunikaciji unutar odnosa Srbije i Crne Gore, na nacin koji je potpuno uobicajen i na nacin na koji sam se uvjek i do sada odnosio prema svakom predsjedniku i Srbije i Jugoslavije.

B92: Veoma ozbiljno ste optuzili DOS izjavom o tome da zajedno sa Socijalistickom narodnom partijom, odnosno koriscenjem vojske, pokusavaju da destabilizuju Crnu Goru. Na osnovu kojih cinjenica ste to rekli?

Djukanovic: Nijeste vjerovatno shvatili taj dio moje izjave... Ja sam kazao da Socijalisticka narodna partija zajedno sa koalicionim partnerima u Crnoj Gori, dakle, sa Narodnom strankom i sa Srpskom narodnom strankom, buduci svijesna neminovnosti izbornog poraza 22. aprila, pokusava da reaktivira neke mehanizme koje je Socijalisticka narodna partija koristila u Milosevicevo vrijeme. To su, dakle, mehanizmi izazivanja ulicnih pobuna po Crnoj Gori, dakle da preslika one dogadjaje od 14. januara '98. godine, dan uoci moje inauguracije, i da pokusa da se opet posluzi instrumentima savezne drzave, prije svega Vojske Jugoslavije. Takodje, u tom dijelu izlaganja sam kazao da vjerujem da to vise nije realno, ne samo zbog toga sto Demokratska opozicija Srbije ne bi dozvolila svom koalicionom partneru u saveznoj vlasti da napravi reprizu zloupotrebe Vojske Jugoslavije nego i zbog cinjenice da smo Vojsku Jugoslavije stavili pod kontrolu civilne vlasti i da ja kao predsednik Republike Crne Gore i clan vrhovnog savjeta odbrane zapravo ucestvujem u radu tog organa i da mogu da usmjeravam ponasanje vojske i postovanje Ustava Jugoslavije od strane Vojske Jugoslavije.

B92: Vasi politicki protivnici, pre svega SNP, optuzuju vas da i dalje sprovodite diktaturu u Crnoj Gori. Dopunjavaju pricu o tome da ste pokrali drustveno bogatstvo kroz privatizaciju a pristalice opozicije su mi rekle da se plase cak i da glasaju po svom nahodjenju da ne bi izgubili posao ili nesto slicno jer, kaze se - Crna Gora mala je i u njoj se sve zna.

Djukanovic: Vi znate da je to besmislica jer na izborima ucestvuju i nase i njihove pristalice, i na izborima niko ne moze znati kako je ko i za koga glasao. Vi znate da su vjerovatno izborni procesi u Crnoj Gori najkontrolisaniji. Dakle, najtransparentniji su i najdemokratskiji su, siguran sam, u citavom regionu, zato sto smo mi vec '98. godine uoci parlamentarnih izbora, konsenzualno usvojili Zakon o izboru odbornika i poslanika, dakle, uz ucesce Socijalisticke narodne partije, a ono sto je veoma vazno jeste da su u pisanju tog zakona zajedno sa nama ucestvovali eksperti OEBS-a i da smo do kraja ispostovali standarde OEBS-ovog zakonodavstva. Takodje, ne samo na tim izborima nego i na svim koji su uslijedili, jer smo imali veoma cesto izbore, pridrzavali smo se tog zakona cija su rjesenja konsenzualno usvojena i pridrzavali smo se pravila o medijskom predstavljanju svih subjekata izbora u predizbornoj kampanji, koja su takodje konsenzualno usvajana. Mislim da ne moze biti govora o tome da postoji neka sistemska pretpostavka za zloupotrebu. Podsjeticu vas na to da se, kada je u pitanju kontrola izbornog procesa, u Crnoj Gori primjenjuju sve one vrste kontrola za koje mislim da se primjenjuju jos samo negdje u Africi, gdje imamo i one sprejove i sve ono sto onemogucava bilo kakvu zloupotrebu izbornog procesa i bilo kakvu mogucnost da se jedno lice dva puta pojavi na birackom mjestu. Dakle, rijec je o, rekao bih, potpuno realnom strahu Socijalisticke narodne partije. Njihov strah je da ce i ove izbore izgubiti i ja sam siguran da ce se upravo tako i dogoditi. Sta me navodi na takav zakljucak? Ne zaista isprazan politicki optimizam nego, rekao bih, prosto logika dosadasnjih politickih procesa u Crnoj Gori. Savrseno sam siguran da su oni u pravu zato sto imaju paniku od svog izbornog poraza ali, naravno, ono sto je njihov problem jeste da im nedostaju argumenti za ono sto bi zeljeli sad da ustvrde, a to je da ce izborni proces biti neregularan i da bi oni na takav nacin mogli pribaviti neki alibi za svoj izborni neuspjeh.

B92: Jeste li tako uvereni i u uspeh referenduma? Naveli ste podatak da bi cak 60%-65% gradjana sada glasalo za nezavisnu Crnu Goru. Odakle vam taj podatak, on se dosta razlikuje od onog sto kazu istrazivanja javnog mnjenja na tu temu?

Djukanovic: Pa ono sto je izvjesno jeste da se taj pokret za nezavisnost Crne Gore uvecava. Podsjeticu vas da smo mi '91. godine imali referendum u Crnoj Gori. Da je tada otprilike desetak posto crnogorske biracke javnosti bilo naklonjeno opciji nezavisnosti. Uslijedilo je tih devet godina, rekao bih, velikih iskusenja za Crnu Goru, jednako i za Srbiju, devet godina iskusenja zivota u toj dvoclanoj federaciji gdije se permanentno hladio taj jugoslovenski entuzijazam crnogorskih gradjana i istovremeno, rekao bih, obnavljala ta ideja za revitalizaciju crnogorske drzave. Istrazivanja javnog mnjenja koja se sprovode u kontinuitetu pokazuju da je upravo taj trend nezaustavljiv. Pokazuju takodje, bez izuzetka, da je procenat onih koji bi u ovom trenutku glasali za nezavisnost presao 50%. Istrazivanja koja su provodile u posljednjih nekoliko mjeseci istrazivacke kuce iz inostranstva govore da je taj procenat sada na nivou od oko 60%. To je nekih otprilike 50% ukupne biracke javnosti. Medjutim, kada se to svede na onu uobicajenu izlaznost od 75 pa do 80 i par posto i kada se to ponderise, onda se dolazi do podatka koji govori da bi, u odnosu na broj izaslih, oko 60 i par posto crnogorske biracke javnosti u ovom trenutku glasalo za nezavisnost Crne Gore.

B92: Da, ali oni koji bojkotuju referendum sa sobom povlace i apstinente. Sebi prelivaju njihove glasove.

Djukanovic: Naravno. Medjutim, treba takodje smisliti dobru argumentaciju zasto bi neko bojkotovao referendum. Mi smo spremni da se o uslovima za odrzavanje referenduma dogovaramo. Zasto na referendumu ne bismo imali dva pitanja, da se gradjani Crne Gore izjasne: pod A o tome da li su za nezavisnu i medjunarodno priznatu drzavu, a pod B da li su zajednicku drzavu sa Srbijom. I imacemo valjda mogucnost da nakon jedne korektne predreferendumske kampanje precizno prebrojimo za koju su od te dvije opcije gradjani Crne Gore vise zainteresovani. Medjutim, kao sto znate, lideri Socijalisticke narodne partije traze i vise od toga. Oni traze da se promijeni biracko tijelo Crne Gore. Oni dakle traze da mimo onih pravila koja su do sada vazila, da na izborima u Crnoj Gori i na referendumu u Crnoj Gori mogu da ucestvuju samo gradjani Crne Gore sa birackim pravom, da ovog puta mogu da ucestvuju i drzavljani Crne Gore koji zive u Srbiji i koji svoje biracko pravo koriste u Srbiji. To bi naravno bilo potpuno suludo, rekao bih i moralno i pravno neprihvatljivo. Mi cemo nakon zavrsenih izbora sa liderima Socijalisticke narodne partije i sa liderima svih drugih stranaka u Crnoj Gori razgovarati o tome sta moze biti predmet nekakvog novog dogovora o referendumskom zakonodavstvu, upravo u namjeri da izbjegnemo potrebu s bilo koje strane da se referendum bojkotuje. Nama referendum ne treba da bude tacka novih dioba i sukoba u Crnoj Gori. Mi zelimo da na referendumu, demokratskom i transparentnom, rijesimo jedno pitanje koje je vazno ali nije najvaznije, da to pitanje skinemo sa dnevnog reda jer ono ocigledno izaziva nedoumice u crnogorskoj javnosti, da bismo nakon jednog jasnog i demokratskog odgovora na to pitanje mogli da svu svoju kreativnu energiju koncentrisemo na ona pitanja koja zivot znace, dakle na pitanja obezbedjivanja viseg nivoa demokratije i viseg ekonomskog standarda gradjana Crne Gore.

B92: U idealnoj varijanti koju planirate, kakav je redosled poteza? Ovi izbori, referendum i onda novi?

Djukanovic: Mi cemo zavrsiti ove izbore. Moja pretpostavka je da ce na tim izborima pobijediti ona politika koja Crnu Goru vidi kao demokratsku, multietnicku zajednicu integrisanu u Evropu. Nakon toga cemo pokusati da nastavimo dijalog sa vlastima u Srbiji i pokusati da postignemo dogovor o inicijativi koju smo predlozili, ili nekoj slicnoj inicijativi, a nakon toga bi izvijesno isao referendum, dakle, bilo da se dogovorimo sa Srbijom ili ne. Ako bismo se dogovorili sa Srbijom, svakako bi bio neophodan referendum jer i nas dogovor sa Srbijom na predlogu saveza nezavisnih i medjunarodno priznatih drzava po nasem citanju Ustava bi podrazumijevao referendum i u Srbiji i u Crnoj Gori, a ukoliko se ne bismo dogovorili sa Srbijom, referendum koji bismo samo mi organizovali o proglasenju crnogorske nezavisnosti bi svakako podrazumijevao prethodno odrzavanje referenduma u Crnoj Gori. Meni se cini takodje neminovnim da nakon referenduma u nekoj opet bliskoj perspektivi imamo opste izbore u Crnoj Gori gdje bi se birao ne samo novi parlament i vlada nego bi se birale i nove lokalne vlasti i gdje bi se birao i predsjednik Republike Crne Gore.

B92: Imate li vi dovoljno novca, trebace vam veliki budzet da pokrijete sve ove izbore?

Djukanovic: Nazalost, slazem se. Mnogo je izbora i izbornih procesa tokom samo jedne godine ali vi cete se svakako sjetiti da je u Crnoj Gori to pitanje referenduma prakticno aktuelno vec zadnjih nekoliko godina. Imamo nesto vise izbornih i referendumskih procesa ali i to treba zaista shvatiti kao jednokratni problem koji se jednom mora skinuti sa dnevnog reda nakon cega ce, siguran sam, Crna Gora uci u vode stabilnije demokratije.

B92: Mnogo puta ste izjavljivali da politiku vodite misleci ekonomski. Prema vasim sve cescim izjavama pre bi se reklo da su vam vodilja ideje nacionalnog romantizma. Vi pominjete crnogorske planine, reke, najavljujete kontrolu crnogorskog neba. Gde je tu ekonomska racunica, da uvedete tako skupu stvar kao sto je kontrola letenja na ovako malom prostoru?

Djukanovic: To ima veoma smisla ako Crna Gora postaje nezavisna drzava. Dakle, svaka nezavisna drzava ima svoju kontrolu letenja i logicno je da suverena drzava mora da kontrolise i nebo nad svojom teritorijom jer drugacije ne moze biti ucesnik u medjunarodnom vazdusnom saobracaju. Tako je danas sa Jugoslavijom, tako ce sjutra biti izvesno sa Srbijom i Crnom Gorom ako one budu nezavisne drzave.

B92: Nije tacno. Makedonija, na primer, koristi beogradsku kontrolu letenja, Bosna takodje beogradsku i zagrebacku.

Djukanovic: Nijesam upoznat sa tim podacima. Ono sto nas zaista navodi na zakljucak da bi valjalo da se pozabavimo organizacijom te sluzbe jesu problemi koji se produzavaju, dakle i nakon Milosevicevog vremena. Vi cete se svakako sjetiti da smo u Milosevicevo vrijeme imali veoma ceste prigovore na to da je savezna uprava za kontrolu letenja pravila brojne probleme medjunarodnim sluzbenicima, pa cak i veoma visokim predstavnicima inostranih drzava da slete u Crnu Goru i da posjete Crnu Goru. Isto tako, vidjeli ste ovih dana da smo imali ozbiljne probleme sa dobijanjem dozvole za produzetak letova na relaciji Podgorica - Bec. Dakle, nastavljaju se problemi, rekao bih, sa nekom vrstom ucijene Crne Gore od strane odredjenih saveznih sluzbi, gdje se zeli osujetiti onaj stepen otvorenosti koji Crnoj Gori odgovara. Ja ne znam da li to odgovara interesima Srbije ali interesima Crne Gore definitivno odgovara. Mi smo, ponavljam, mala drzava i nas interes je da budemo maksimalno otvoreni. Mi nas sistem kreiramo tako da on zaista pociva na potpunoj otvorenosti. Sve nase analize, i ne samo nase nego i analize nasih prijatelja ekonomskih eksperata iz Brisela i Vasingtona, govore da Crna Gora apsolutno moze opstati kao ekonomski odrziva cijelina uz dva uslova. Prvi uslov je da imamo potpuno ekonomski otvoren sitem i drugi uslov je da imamo efikasne trzisne institucije tog sistema. Ponavljam, ekonomski otvoren sistem izgradjujemo, trzisne institucije takodje izgradjujemo upravo kroz reformu ekonomskog sistema. Ja sam uvjeren da cemo mi te pretpostavke ostvariti i da ce Crna Gora i na ekonomskom planu svim nepovjerljivima pokazati ne samo da moze da na bazi vlastitih potencijala opstaje nego da moze da zivi na onom nivou standarda koji se nece razlikovati od naseg regionalnog okruzenja. E, dakle, ako je to tako, i ako je to nasa ambicija, onda je savrseno jasno da mi imamo mozda specificne ali vrlo naglasene nase interese u komunikaciji sa medjunarodnim okruzenjem. Nas interes nisu vize. Mi smo turisticka destinacija. Mi smo primarno avio-turisticka destinacija. Mi smo zainteresovani da u Crnoj Gori tokom godine bude sto vise inostranih turista koji nece imati nikakvih komplikacija sa dobijanjem viza za ulazak u nasu zemlju i zbog toga smo vrlo zainteresovani da te rekao bih vitalne sluzbe koje obezbjedjuju takav stepen nase otvorenosti sa medjunarodnim okruzenjem budu pod nasom kontrolom. Da ne zavisimo od toga da li ce Savezno ministarstvo inostranih poslova donijeti odluku da nam za ove ili one turiste trebaju vize, niti da nas Savezna uprava za kontrolu leta svakog dana uslovljava i ucjenjuje sa kojom drzavom mozemo imati avio-komunikaciju i koliko frekventna ta avio-komunikacija moze biti.

B92: Da li ste kao spoticanje nogu doziveli i izjavu guvernera Dinkica o cuvenih 50.000 licnih karata?

Djukanovic: To sam dozivio mnogo benignije. Mislim da se gospodin Dinkic ukljucio sada u kampanju koja se u Beogradu vodi, dakle detektivsku kampanju koja ce otkriti vise nekih nezakonitih radnji s bilo koje adrese da oni poticu. Imam utisak da se gospodin Dinkic prosto osjetio u jednom trenutku zapostavljenim sto nije mogao da pruzi adekvatan doprinos hapsenju nekih predstavnika bivseg rezima pa je onda pokusao da otkrije neku zakulisnu radnju iz Podgorice. Tu nema nikakve zakulisne radnje. Biracki spisask u Crnoj Gori je formiran. Niko pa ni vlast ne moze uzeti 50.000 obrazaca za licne karte i upisati 50.000 novih lica, jer se sada svako novo lice u biracki spisak Crne Gore mora upisati rjesenjem Vrhovnog suda Crne Gore. Rijec je o jednoj uobicajenoj aktivnosti Ministarstva unutrasnjih poslova koje redovno trebuje formulare za izdavanje licnih karata, pasosa, vozackih dozvola i svega toga kod odredjenih sluzbi centralne banke u Beogradu a, ponavljam, gospodin Dinkic je vjerovatno u tome prepoznao neku svoju sansu da saopsti jos jedno svoje senzacionalno otkrice. Mi smo se, naravno, potrudili da odmah odagnamo sumnje kod onih koje je ta informacija zaintrigirala. Premijer Vujanovic je razgovarao sa predstavnicima opozicionih partija i predstavnicima OEBS-a i ostavio im mogucnost da provjere svaki serijski broj svakog od tih obrazaca i da provjere da li je neki od tih obrazaca iskoriscen za neko neregularno dopisivanje birackog spiska Crne Gore.

B92: Kada vec pominjete senzacionalna hapsenja kako ste doziveli ono senzacionalno kada je uhapsen Milosevic. Sta ono vama uopste znaci?

Djukanovic: Smatram da je gospodin Milosevic dao i odvise materijala novoj vlasti svojim postupcima prethodnih godina za jedan takav potez. Vjerujem da je i nova vlast u Srbiji, rekao bih, razumno odlucila da gospodin Milosevic najpre bude odgovoran pred nacionalnim pravosudjem za one postupke koje je pocinio protiv ustava i zakona, vrseci svoju funkciju. Ocigledno je da je taj posao odradjen na nacin koji nije ugrozio niti gradjansku stabilnost Srbije niti je ugrozio te krhke demokratske tekovine koje se u Srbiji tek formiraju i mislim da vlasti u Srbiji treba da dobiju komplimente za nacin na koji su taj posao uradili, i vjerujem da su samim tim najavili i taj svoj slijedeci korak, a to je korak potpunog postovanja medjunarodno preuzetih obaveza i saradnje sa nadleznim medjunarodnim organizacijama.

B92: Hvala vam najlepse.

Sledi intervju sa Momirom Bulatovicem, nekadasnjim crnogorskim predsednikom a potom i saveznim premijerom. Momir Bulatovic danas je pocasni predsednik Narodne socijalisticke stranke koja na predstojece parlamentarne izbore u Crnoj Gori izlazi samostalno.

Gospodine Bulatovicu, otkud vi opet u politici? Da li je politicar vase trajno i jedino profesionalno opredeljenje?

Bulatovic: To i sam sebe cesto pitam. Naime, ja sam zaista bio donio odluku da je doslo vrijeme da se nakon punih 12 godina, nakon 5 ratova i 11 izbornih ciklusa povucem iz politike, ali sam osjecao odgovornost i obavezu da ovim ljudima ciji su mi stavovi i ideje bliske, koji su u Narodnoj socijalistickoj stranci, pomognem svojim iskustvom koje nije tako malo i beznacajno.

B92: Vi ste pocasni predsednik ove stranke. Sta to znaci?

Bulatovic: Mi inace nemamo rukovodstvo stranke, nemamo predsjednika i dogovorili smo se da cemo kongres odrzati i izabrati predsjednika i glavni odbor tek poslije izbora, kada organizaciono ucvrstimo strukturu u svim crnogorskim opstinama. Mi smo vec inicijalno uspjeli da pokrijemo 21 crnogorsku opstinu, sto je za ovih mjesec i po dana apsolutni rekord u brzini organizovanja i masovnosti clanstva.

B92: Na cije glasove vi racunate? Kazu da je vasa stranka oformljena samo da pomrsi racune SNP-u?

Bulatovic: Ono sto mi nudimo jeste politicka doslijednost, moralna cistina nasih prvih ljudi. Mi smo zaista spremni da pokazemo i da dokazemo da za snagu nasih uvjerenja nismo spremni ni na kakvu trgovinu. Mi smo objavili kolika je nasa imovina. Zna se dobro da nismo umijesani ni u kakve prljave poslove. Teziste naseg opredjeljenja jeste biracko telo Socijalisticke narodne partije. To je onih 125.000 biraca koji su izasli na savezne izbore i od kojih se znacajan broj osjetio prevarenim u naknadnim politickim prilikama. Mi predstavljamo onu opciju koja je cisto jugoslovenska, koja insistira na afirmaciji i pridrzavanju Ustava iz 1992. godine i koja zaista surovo siri istinu o ukupnim ekonomskim i socijalnim prilikama u Crnoj Gori koje su tragicne.

B92: Sve to isto kaze i Predrag Bulatovic. Ne vidim sta vi originalno nudite?

Bulatovic: Da, ali u koaliciji Zajedno za Jugoslaviju, u kojoj nije na celu Predrag Bulatovic nego Dragan Soc, nalazi se Narodna stranka Crne Gore koja zaista, po nasem ubjedjenju i po vjerovanju vecine biraca u Crnoj Gori koja zastupa jugoslovenski blok, nije zasluzila da ima tako uvazeno pocasno mjesto i mi se bojimo da ova jugoslovenska koalicija u sustini nije prava jugoslovenska koalicija. Oni imaju drugaciju opciju, oni ne zele da se nasa zajednicka drzava zove Jugoslavija. Oni u sustini podupiru platformu vlade Republike Crne Gore od 1. avgusta '99. godine, kojoj je ostala dosljedna samo Narodna stranka Crne Gore a kojoj se sada, na moju veliku zalost i iznenadjenje, pridruzio i gospodin Predrag Bulatovic.

B92: Da li saradjujete sa SPS-om i na koju stranku Srbije vi uopste racunate?

Bulatovic: Nama je Socijalisticka partija Srbije po svemu bila najbliza i danas, recimo, cak i najokoreliji zagovornici samostalnosti Crne Gore - gospoda iz Liberalnog saveza uocavaju da su Socijalisticka partija Srbije i njen predsednik Slobodan Milosevic pokazivali veci stepen senzibiliteta prema specificnostima Crne Gore. Oni su uvijek uvazavali nasu ravnopravnost i govorili su o tome da priznaju crnogorski narod. S druge strane, u znatnom broju politickih snaga okupljenih oko DOS-a, koji je objektivno realnost u Republici Srbiji, mi ne prepoznajemo tako istancani ukus za uvazavanje nasih specificnosti koje treba da ugradimo u jugoslovensko zajednistvo. Naravno, mi insistiramo na politickoj dosljednosti, nama je najbliza Socijalisticka partija Srbije ali je sasvim jasno da je DOS osvojio povjerenje gradjana Srbije, da je on vladajuci u Republici Srbiji i sa njim smo takodje spremni da izgradjujemo odnose principijelne i korektne saradnje.

B92: Vi ste napravili pogresnu politicku procenu vezavsi se do kraja za sudbinu Slobodana Milosevica. Jasno je da vi sada i nemate drugog izbora nego da nastavite u istom smijeru. Kada sa ove iako male ali ipak istorijske distance to pogledate, vidite li zasto niste umeli bolje da procenite?

Bulatovic: Ja ne mislim da je u pitanju bila pogresna politicka procena. Naime, nisam ja birao Slobodana Milosevica nego su ga birali gradjani Republike Srbije. Onog trenutka kada sam ja zadobio povjerenje gradjana Crne Gore moja osnovna duznost je bila, uz to je to izraslo i u zadovoljstvo, da saradjujem sa tadasnjim predsjednikom Srbije a kasnijim predsjednikom Jugoslavije. Inace mislim da su se mnoga politicka koplja i svakodnevne zivotne sudbine ukrstile na pogresnoj temi. Gospodin Milosevic zasluzuje po svoj prilici da mu se uputi rijec kritike i rijec pohvale, ali se ne moze osporiti cinjenica da je on bio predsjednik Jugoslavije dokle je to narod htio. Onog trenutka kada je narod izabrao drugog predsjednika, taj, pod navodnicima, veliki diktator presao je u opoziciju, ostao je na celu Socijalisticke partije Srbije i nicim sustinski nije ometao novog predsjednika SRJ. Zato mislim da ono sto smo radili svih ovih godina zasluzuje objektivnu analizu, paznju i postovanje. Ponavljam, nisam ja nikada izabrao Slobodana Milosevica, ali mi je bilo beskrajno zadovoljstvo da sa njim saradjujem.

B92: Nije se to, gospodine Bulatovicu, desilo tako lako. Podseticu vas na dogadjaje od 5. oktobra. Ovo sto ste vi sada izgovorili je cist falsifikat.

Bulatovic: Ja sam strucnjak za te mitinge. Nekada sam i sam ucestvovao u mitinzima. Bilo je mitinga protiv mene. Apsolutno, tu ogromnu energiju naroda postujem i cijenim, niko to ne spori, ali sasvim je jasno da je 5. oktobra u sustini izbjegnut bilo kakav sukob, bilo kakvo krvoprolice, cemu se svaki normalan covjek treba radovati. Konacni rezultat, ipak, kada se odmaknemo od neposrednih zbivanja u Beogradu i ispred Skupstine Jugoslavije jeste u tome da je izvrsena jedna mirna i demokratska, civilizovana tranzicija, primopredaja vlasti, sto treba sve skupa da nas ohrabri.

B92: Dobro, vidim da necete da izgovorite sta je uzrokovalo dogadjaje od 5. oktobra. Necete valjda reci da je Milosevic na miran, civilizacijski i demokratski nacin otisao i kod istraznog sudije?

Bulatovic: Pa po meni bi bilo na miran, civilizacijski i demokratski nacin da se uvazi cinjenica da je za tim covjekom raspisana nagrada od dva miliona maraka jos od '89. godine, a koju su rapisali albanski teroristi i ekstremisti u inostranstvu, cinjenica da je za njim raspisana i ona sramna potjernica od pet miliona dolara iza koje stoji americka ambasada i Stejt department i da se ocigledno ne radi o obicnom covjeku i gradjaninu. Uz sve ostale okolnosti, ja inace uvjek drzim njegovu stranu i smatram da je nova vlast trebalo da pokaze vise uvazavanja sebe same jer smatram da u jednoj ozbiljnoj i demokratskoj drzavi, kakva treba da bude nasa Jugoslavija, svaki sadasnji predsjednik mora da stiti svoga prethodnika bez obzira na moguce greske koje je cinio, da bi upravo svaki naredni predsjednik bio sigurniji i mirniji. Ja smatram da je pametan potez sto je predsjednik Rusije Putin abolirao i pomilovao Jeljcina, uprkos svim onim dokazima o nekih 200 miliona dolara koji su bili na privatnim racunima njegove porodice, i da je to bila cijena gdje se sva pitanja licne odgovornosti mogu raspraviti u nekim normalnijim okolnostima. Bojim se ipak da je privodjenje Slobodana Milosevica samo prvi korak ka njegovom izrucenju Haskom tribunalu, sto bih smatrao porazom ukupne nacionalne i drzavne politike Savezne Republike Jugoslavije.

B92: Izgovorili ste recenicu: "Uvek drzim njegovu stranu." Zasto?

Bulatovic: Zato sto sam zaista imao prilike da se u neposrednim kontaktima osvjedocim kako su iskrene i ciste bile njegove namjere u vodjenju drzavne politike. Ako zelimo da se podsjetimo, kada je gospodin Milosevic dosao na celo Srbije, on se suocio sa cinjenicom da je Srbija razjedinjena. Ako dobro pamtim izreku iz tog doba, Srbija je bila cela ali iz tri dela. Ako sada sa najvecom blagonaklonoscu gledam napore predsednika Jugoslavije gospodina Kostunice, on se takodje suocava sa slicnim samo mnogo tezim problemima. Zbivanja na Kosovu i Metohiji su zabrinjavajuca za sve nas. U Vojvodini se opet pojavljuje jedan zabrinjavajuci porast autonomastva, tako da ce se onaj covjek koji hoce da predvodi nacionalnu politiku srpskog naroda uvijek suociti sa istim dilemama koje su pratile citav politicki i drzavnicki put gospodina Milosevica.

B92: Pomenuli ste Kostunicu. Kakav je vas utisak o njemu?

Bulatovic: On je meni beskrajno simpatican i blag covijek. Politicki se ne slazemo. Nisam mu cestitao izbor za predsjednika SRJ jer sam stajao iza drugog kandidata ali, zaista, najiskrenije i iz punog srca zelim da uspije u onome sto mi nismo uspjeli da uradimo.

B92: Da li se vi zalazete za aboliciju Milosevica iz straha da vas ne snadje sudbina slicna njegovoj?

Bulatovic: Mene je ta sudbina vec snasla ali u Crnoj Gori smo mi izgradjivali neki drugaciji sistem. Naime, protiv mene se sada vodi, ja mislim, jedanaest sudskih postupaka a onog trenutka kada sam zavrsio svoju ulogu kao predsjednik republike Crne Gore maltene sutradan sam otisao i stajao kod istraznog sudije, davao izjave, mogli su takodje da mi odrede pritvor i ista je bila inkriminacija - zloupotreba sluzbenog polozaja oko nekih pomilovanja koje sam dao. U Crnoj Gori je to malo drugacije, nije ni Momir Bulatovic toliko znacajna licnost oko koje su se lomila koplja preko CNN-a i svih svjetskih agencija, tako da sam se ja odazvao na svaki taj poziv i zaista ne smatram da je to nesto posebno tragicno. Ali bojim se da nije u pitanju sudbina bilo kojeg pojedinca. Ako je ovo prvi korak prema Haskom tribunalu, onda vise ne postoji niko ko je u ovoj zemlji siguran da nece biti izrucen Hagu. Da vas podsjetim, svojevremeno smo nas 300 funkcionera SRJ bili na onoj listi zabrana izlaska u Evropu i dobijanja viza ali u tom istom vremenu je nasim obicnim gradjanima bilo gotovo nemoguce da dobiju sengensku vizu ili otputuju negdje u svijet, tako da je ta lista bila samo vrh ledenog brijega pa su svi gradjani dijelili sudbinu drzavnih funkcionera. Ukoliko se ipak nova vlast opredijeli za saradnju sa Haskim tribunalom, osjecam da ce ovdje, u citavoj zemlji, biti jedan period duboke drzavne i politicke nesigurnosti. To prevazilazi znacaj sudbine bilo kojeg pojedinca.

B92: Plasite li se da ste na nekoj od optuznica Haskog tribunala? Bili ste na najvaznijim drzavnickim funkcijama.

Bulatovic: Ja sam odavno suocen sa cinjenicom da zaista mogu da vjerujem da je haski tribunal politicka institucija zbog toga sto su mi svojevremeno ljudi koji su mi dugogodisnji prijatelji a koji su sada u vlasti Srbije, visoki funkcioneri DOS-a, otvoreno i prijateljski govorili jos davne '98. godine da se odmaknem od Slobodana Milosevica, da napustim svoj politicki kurs i politicka uvjerenja jer cu u suprotnom zavrsiti na Haskom tribunalu. Pitao sam tada te ljude da li oni znaju da je napravljen neki zlocin, da je napravljena neka inkriminacija ratnog, ljudskog i svakog drugog prava. Oni su mi sa smejhom odgovarali da to uopste nije bitno. Nazalost, to potvrdjuje da je Haski tribunal politicka institucija u kojoj vam se apsolutno sa njim prijeti ukoliko vodite neku politiku koja nije u interesu onih koji su formirali i finansiraju taj haski tribunal. Onaj pravi, medjunarodno priznati sud je negdje stavljen na stranu, ovaj kvazipravni instrument je istaknut u prvi plan i ja imam snaznih razloga da vjerujem da je to uradjeno upravo zato da bi se zataskala krivica NATO-a koji nije imao nijednog pravnog osnova da bombarduje SRJ i da bi se izbjeglo placanje ratne stete koju su sami Amerikanci procijenili na 60 milijardi dolara, a mi na 100 milijardi dolara.

B92: A ako budete optuzeni, da li biste sami otisli u Hag?

Bulatovic: Pa naravno da ne bih, ali znajuci policijsku lojalnost Milovog rezima, mislim da bi oni odmah to uradili i ekspresno me ekspedovali u Hag. Sto se tice Haskog tribunala pazljivo sam to proucavao. On je, nazalost, realnost ali, s druge strane, zamislite jedan medjunarodni sud koji sudi po pravilniku, ne postoji nijedan zakonski kompleks, ne postoji nijedno uporedno pravo nego ono sto najvise meni lici na onaj period kada smo kroz samoupravne sporazume dijelili sebi stanove i odredjivali plate. Jedan visokovrijedni cilj da se osudi i sprijeci zlocin protiv covjecnosti i humanosti na taj nacin se najgore moguce profanise, jer zamislite u kojem bi to pravnom sistemu tuzilac kao sto je gospodja Karla del Ponte, nezavisno sto se radi o gospodinu Slobodanu Milosevicu, mogla da kaze "onog trenutka kada dodje, odmah ce mu biti izrecena kazna dozivotne robije". Pa onda to nije sud nego kaznionica!

B92: Pomenuli ste da ste prijavljivali privatnu imovinu. Da li posedujete nesto od toga i u Srbiji?

Bulatovic: U Beogradu apsolutno nemam nikakvo vlasnistvo. U Beograd sam otisao sa mantilom na ramenu i sa tim istim mantilom sam se vratio. Da u ovoj cistki i u ovoj analizi svih tih papira postoji i jedan jedini dokaz protiv Momira Bulatovica, ne sumnjam da on ne bi bio vec objelodanjen, ali ja sam u Crnoj Gori kao predsjednik Republike Crne Gore prvi i zadugo jedini prijavio kompletnu imovinu po obrascu koji je dala i utvrdila skupstina Republike Crne Gore. On ne podrazumijeva samo licnu imovinu nego imovinu najblizih srodnika, bracnog partnera, izjavu o finansijskim vezama sa svojim prijateljima, kumovima itd. Tu izjavu cuvam. Ona je i pohranjena u Skupstini Crne Gore. Nalazi se na pune tri strane sa svim podacima o katastarskim cesticama, parcelama onoga sto je naslijedio moj pokojni otac, onoga sto ima najbliza rodbina moje supruge itd., uz izjavu koja apsolutno moze da se provjeri - da nemam dionica ni u jednom preduzecu, da nisam clan nijednog upravnog odbora, u stvari na nacin koji zaista moze da pokaze licni javni iskaz koji je provjerljiv. U Beogradu nemam apsolutno nikakve imovine.

B92: Od cega vi onda danas zivite?

Bulatovic: Zivim od toga sto sam i danas poslanik u skupstini Republike Crne Gore. Vjerujem da cu ostvariti uspjeh u svojoj partiji, i uspjeti da i dalje budem poslanik i zivim od toga, i sto sam zaista nakon 12 godina bavljenja politikom, nakon tri knjige koje sam izdao i koje su imale svoj finansijski aspekt, koji je takodje pokazan u toj prijavi, u situaciji da mogu da zivim sasvim solidno.

B92: Ko je zapravo vas politicki protivnik u Crnoj Gori - Milo Djukanovic ili Predrag Bulatovic?

Bulatovic: Milo Djukanovic je klasican i tradicionalni politicki protivnik. U sustini, mi se borimo za naklonost onog birackog tijela koje ce se odlucivati izmedju opcije koju predstavlja koalicija Zajedno za Jugoslaviju i koju predstavlja moja Narodna socijalisticka stranka. Inace sam veoma, veoma veliki pesimista u pogledu ukupnih rezultata politickih zbivanja u Crnoj Gori. Naime, '97. godine se Crna Gora opredijelila za jedan novi politicki put koji je mnogima izgledao privlacno a bio je strasno hvaljen u Evropi. Istovremeno je on predstavljao prvi put duboku nacionalnu polarizaciju u Crnoj Gori. I umjesto da se drzavni problemi rjesavaju nekom demokratskom procedurom mi smo ovde dosli do toga da se prebrojavamo koliko nas ima, kako i za koju opciju. U medjuvremenu je politika preuzela sve, tako da je ekonomija dosla u drugi plan i, evo, danas se suocavamo sa cinjenicom da je preko 200 preduzeca sa 15.000 zaposlenih, sto je za malu Crnu Goru enormni broj, na ivici stecaja i da jednostavno predsjednik vlade gospodin Filip Vujanovic predlaze amputaciju, kao odstranjivanje oboljelog tkiva. Prije neki dan je policija upala u "Montenegro banku" koja predstavlja krunu finansijskog i monetarnog sistema Crne Gore sto je samo simbolican dokaz da je unistena proizvodnja i da je bankarsko-finansijski sistem kolabrirao do te tacke da ne znam sta ce sutra ko god bio ministar finansija ili predsjednik vlade Crne Gore moci da uradi da bi ovaj narod koliko-toliko mogao normalno zivi.

B92: Zasto je policija upala u "Montenegro banku"?

Bulatovic: Pa to sigurno zna samo policija iz prostog razloga sto je vec dugo u crnogorskoj javnosti prisutna prica da postoji jedan krug zasticenih povjerilaca. "Montenegro banka" treba da ide u stecaj zato sto ne moze da naplati 70 miliona njemackih maraka potrazivanja. Javnost ne zna koji su to korisnici koji su dobijali kredite jer su oni pod politickom miloscu vladajuceg rezima i kada je afera dosla do te tacke da se rasplete, koliko juce su policija i strani savjetnici, to su cinovnici stranih vlada koji sjede u Narodnoj banci Crne Gore, usli tamo, radnici su morali da potpisu kodeks lojalnosti a to znaci da ne smiju da kazu nijednu jedinu rec u javnosti. U sustini, sada je ta banka pod prinudnom policijskom upravom i vjerovatno ce proci mnogo vremena dok se sazna sta se tamo stvarno desava.

B92: I ova vasa prica je na tragu one o Djukanovicu kao sefu mafijaske drzave. Medjutim, niko jos nije dao konkretne dokaze o tako necemu, i vi ste samo govorili o takvim stvarima.

Bulatovic: Ja ne mislim da je gospodin Djukanovic kriminalac nego zasigurno znam da njegova vlast i vlada sponzorisu i stite organizovani kriminal. Mi smo jedno vrijeme bili prisiljeni, to je bio uslov naseg prezivljavanja, da u periodu sankcija omogucimo da Crna Gora prezivljava pomocu sverca nafte preko Skadarskog jezera i sverca cigareta. Taj sverc cigareta radili su Italijani, jer se taj posao nije desio i izmislio odjednom. Prosto je bio samo nas dogovor, je smo bili svjesni opasnosti od organizovanog kriminala koji udje i pocne da razara svaku poru bilo koje drzave i organizovanog drustva, da mi to prekinemo onog trenutka kada budu ukinute sankcije. Medjutim, u medjuvremenu su toliko srasle te veze i toliko je novac ucinio mocnim uticaj tih kriminalnih grupa koje postoje ovdje da je on pod svoje uzeo drzavnu upravu. Mi zato imamo i materijalne dokaze, i papire, i cinjenice, da neki visoki funkcioner MUP-a sponzorise pet ili sest slepera cigareta koje idu ili prema Italiji ili prema Srbiji, pri tome zaradi nekoliko miliona maraka jer se, jednostavno, prodaje drzavni uticaj koji stiti i daje legalnost tim transakcijama. U Crnoj Gori, koja je toliko mala, ima preko 25.000 policajaca. Ovdje ne mozete kolima da odete do Budve a da vas sto puta ne zaustave i ne pretresu. Kako onda moze da prodje stotinu Kineza, da se prosvercuju. Kako mogu Albanci... da nastane trgovina zenama i djecom, drogom i oruzjem, nego samo moze da bude da neka drzavna struktura sponzorise upravo tu vrstu dijelatnosti, i zaista je danas Crna Gora kriminalizovana drzava, i to s vrha. Danas ovdje predsednik antikorupcionaske komisije ima kucu u izgradnji cija je vrijednost procjenjena na dva miliona maraka.

B92: Kazete da se protiv vas vodi jedanaest sudskih postupaka. Zasto i vi ne uzvratite nekom tuzbom?

Bulatovic: Pred kim, pred ovim sudovima? To je zaista smijesno. To predstavlja farsu, zasto da ulazete napor i vrijeme i da placate advokate da bi vam na kraju rekli ono sto se unaprijed zna. Ovi sudovi nisu samostalni i slobodni. Oni su pod potpunom kontrolom gospodina Djukanovica.

B92: Da li vi jos uvek zivite u istoj zgradi, vi i gospodin Djukanovic?

Bulatovic: Da, u istoj zgradi.

B92: I vidjate se?

Bulatovic: Onoliko koliko njemu dopusta obezbjedjenje posto je to inace uznemirenje za citav nas region. Gospodin Djukanovic nigdje ne ide bez sest automobila i otprilike 30 telohranitelja. Oni su korektni i fini tako da kada ja prolazim, oni se sklone i nema nikakvih nesuglasica.

B92: A komsijski odnosi?

Bulatovic: Nasi klinci se igraju cak i sada zajedno, cak na jednom kosu koji sam ja sam montirao ispred, a otkada je gospodin Djukanovic adaptirao svoj stan potrosivsi onih milion i po maraka, nemamo...

B92: To je tacno?

Bulatovic: Naravno da je to tacno zato sto mjesecima nismo mogli normalno da zivimo, od onih pneumatskih cekica i gradjevinskih masina nije bilo mirnog sna. Ono sto me sada brine jeste da jednostavno ljudi dobiju informaciju da je neko potrosio milion maraka, ne daj boze da ima toliko sam privatno, ali to znaci od drzavnih para, i da je to sasvim OK, da je to sasvim u redu, i sada se kvalifikujete da pricate o nekim velikim drzavnim problemima. Ja inace smatram da covjek mora prvo da zaradi postovanje i poverenje, da postuje sam norme, pa da posle toga predlozi neki velikodrzavni projekat, kao sto to sada radi gospodin Djukanovic.

B92: Imate li neku vrstu kontakta sa gospodinom Milosevicem?

Bulatovic: Imao sam sve dok nije lisen slobode. Cesto sam isao u Beograd i svaki put sam imao zadovoljstvo da sjednemo, popijemo kafu i, to sam javno govorio ovdje na drzavnoj televiziji, zaista nismo pravili nikakve politicke velikodrzavne projekte nego kao dva covjeka koji su desetak godina u teskim prilikama vodili drzavnu politiku Crne Gore, Srbije i Jugoslavije vise smo razmenjivali uspomene nego kovali planove.

B92: Vi sada, gospodine Bulatovicu, delujete kao politicki dinosaurus. Nije ostalo mnogo onih koji se sada ne odricu Slobodana Milosevica.

Bulatovic: To je prica o moci. Kada sam se prvi put sreo sa predsjednikom Kostunicom, zaista sam najblagonaklonije upozorio na to da nova vlast ne bi trebalo, po mom ubjedjenju, da se obracunava sa prethodnom jer smo svi mi ipak prolazni pa ako nekoga bezbol-palicama tjerate danas sa nekih ministarskih mjesta, ocekujete da ce sjutra neko da okrene bezbol-palicu prema sadasnjoj vlasti. Svaka vlast kod nas, narocito na ovim balkanskim prostorima, dolazi na krilima narodnog povjerenja, a odlazi sa zvizducima. S druge strane, prica o vlasti upravo i jeste ta da je najveci broj ljudi pri centrima moci ne da bi tim centrima dali nesto nego da bi od njih uzeli i na neki nacin se okoristili. Ja sam sa gospodinom Milosevicem saradjivao na bazi cistih principa, niti sam sta od njega trazio, niti sam sta od njega dobio. Za onaj dio, koliko ja znam, smatram da nije korektno postupljeno prema njemu i uvijek cu biti taj koji ce se boriti za te principe i za jedan blagonaklon odnos. Neka svako odgovara i sam neka odgovara na svim ovim sudskim procesima, ali mislim da to treba da bude i kulturno i civilizovano.

B92: Vama je ta sudbina poznata. Jeste li i vi na zalasku politicke karijere bili tako odbaceni ovde u Crnoj Gori?

Bulatovic: Upravo sad je bio ovdje jedan stari covjek, jedna izuzetno casna starina, koji se pozdravio sa mnom i rekao mi je: "Dje si, propali predsjednice." I zaista, ovo je kraj jedne politicke karijere koja je bila burna i naporna. Mogu sebi da prikacim dosta titula bivsega, ali istovremeno imam jedno veliko zadovoljstvo - da cak i najokorjeliji politicki protivnici, ukljucujuci i ljude iz Liberalnog saveza i predstavnike nacionalnih stranaka i manjina koji se ne slazu sa mojom politikom, znaju da se suocavaju sa jednim, rekao bih, casnim i principijelnim covjekom, i meni je licno sada mnogo lakse u ovoj opoziciji nego ovih prethodnih 12,5 godina kakve-takve vlasti.

B92: Pa zar vam je trebalo 12 godina da to shvatite? To vas pitam jer je uobicajeno da oni koji izgube vlast pricaju kako je bolje biti opozicija.

Bulatovic: Ima jedna stara crnogorska mudrost: "Svaka stvar trazi svoje vrijeme", i ona druga: "Dala baba dinar da udje u kolo a dva da izadje". Ne mozete tako jednostavno i lako da izadjete jer veliki broj ljudi transponuje neke svoje snage, neke svoje ideale, a najcesce svoje slabosti, i onog trenutka kada postanete simbol, ma koliko jak i ma koliko ispravan ili pogresan, onda nemate samo svoj zivot.

B92: Hvala vam najlepse.

 


© 2001, B92