Energetski sporazum: Posao veka?

Izvor: B92

Ponedeljak, 14.10.2013.

20:11

Default images

Sve dosadašnje Vlade od 2005. do danas svojim odlukama su energetsko tržište nafte i gasa gotovo potpuno predali ruskoj državnoj kompaniji Gasprom. Iako u svim poslovima ugovorenim sa ruskom kompanijom država ima udeo, ruskoj strani se neprestano izlazilo u susret.

Povlašćen položaj koji Gasprom danas ima garantuje nekoliko međudržavnih dokumenata od kojih je najvažniji Energetski sporazum potpisan 2008. godine.

Sporazumom i pratećim protokolom zacrtana je cena od 400 miliona evra za Naftnu industriju Srbije, uz obavezu Gazprom njefta da ispoštuje program modernizacije vredan 500 miliona evra.

Gazprom njeft je obavezu ispunio tako što je Naftnoj industriji Srbije pozajmio novac za modernizaciju, a NIS je u obavezi da novac vrati uz kamatu.

U finansijskim izveštajima NIS-a, pozajmica se prikazuje kao dug u iznosu od 500 miliona evra. Kredit se Gazprom njeftu otplaćuje na svaka tri meseca, sve do 15. maja 2023.

Od ove pozajmice, NIS je pod Gazpromnjeftom modernizovao Rafineriju nafte Pančevo.

Osim toga, istraživanje Insajdera je pokazalo da je Srbija Gazprom njeftu, zajedno s NIS-om, na upravljanje predala domaće rezerve nafte i gasa vredne čak sedam milijardi evra.

Srbija ima dokazane rezerve od 10.5 miliona tona nafte i 4.35 milijardi kubika gasa.

Prema sadašnjim cenama nafte i gasa ukupna vrednost dokazanih domaćih rezervi je oko 9.4 milijarde dolara, odnosno oko 7 milijardi evra.
B92
Upravo povećano korišćenje domaćih rezervi nafte i gasa pokazuje koliko je NIS prodat ispod cene. Ukupna vrednost rezervi iskorišćenih samo tokom 2012. godine je oko 800 miliona evra. To znači da je samo te godine vrednost iskorišćenih rezervi bila duplo veća od cene koju je Gazpromnjeft platio za 51 odsto NIS-a.

Milan Kovačević, konsultant za strana ulaganja: Ovde su oni podstaknuti da što prije to izguraju iz zemlje plaćajući 3 posto naknadu, prije nego se poveća na neki normalniji nivo. Ne znam da ijedna zemlja ima tako nisku naknadu za eksploataciju.

Gazprom njeft je povlašćen i kada je u pitanju plaćanje dažbina za korišćenje ovih rezervi.

Rudna renta u svetu se kreće od 10 do preko 30 odsto u nekim zemljama, a u Srbiji prema važećem Zakonu o rudarstvu, iznosi sedam odsto. Međutim za NIS važi stari zakon po kom rudnu rentu plaćaju samo tri odsto od prihoda.

Prema dokumentaciji koju je Insajder dobio na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama NIS je 2012. godine na ime rudne rente uplatio 2.7 milijardi dinara, odnosno 23.7 miliona evra.

Iako je tokom te godine u Srbiji važio novi zakon o rudarstvu sa povećanom rudnom rentom od sedam odsto, NIS je naknadu platio po starom zakonu u kojem je rudna renta iznosila tri odsto.

Da se na NIS primenjivao važeći Zakon, ta kompanija bi državi platila oko 56 miliona evra – odnosno 32 miliona evra više.

U aktuelnoj vladi ne postoji jedinstven stav o pitanju rudne rente. Dok Zorana Mihajlović, ministarka energetike, smatra da naknada treba da bude povećana, Milan Bačević, ministar rudarstva, u čijoj je nadležnosti ova oblast, smatra da rudna renta za NIS ne treba da se menja sve do isteka važenja sporazuma, odnosno do 2038. I Zorana Mihajlović i Milan Bačević funkcioneri su Srpske napredne stranke.
B92
Uprkos prvobitnom obećanju, Bačević nije pristao na intervju za Insajder.

Zorana Mihajlović, ministarka energetike: Srbija ima gotovo najnižu, najniži procenat rudne rente u svetu. Dakle vi imate sve države od Albanije koja ima 12 , Slovenije 10, Hrvatske isto nešto 10 ili 12 , Mađarske gde je to progresivno... Kod nas je 3 odsto.

Prva ideja o privatizaciji NIS-a nije ni bila da se ova kompanija proda direktnim pregovorima. Prema planu iz 2005. godine preduzeće je trebalo da bude ponuđeno na tenderu na kom bi svi zainteresovani kupci mogli da predlože svoju cenu.

Kako bi izabrala najbolji način za privatizaciju koji bi državi doneo najviše novca i omogućio razvoj NIS-a, Vlada Srbije iste godine raspisuje konkurs za privatizacionog savetnika. Posao dobija konzorcijum Meril Linč – Rajfajzen Investments.

Izveštaj koji su sastavili predali su vladi u junu 2006. godine, a na ovaj dokument je stavljena oznaka „poverljivo“. Ekipa Insajdera do ovog dokumenta dosla je po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Dokument nosi šifru „Projekat Liman“, a u njemu je na 115 strana, detaljno izložen predlog privatizacije koji bi državi doneo najviše novca i osigurao dugoročni razvoj NIS-a.

Ukupna vrednost NIS-a, prema preliminarnim procenama privatizacionog savetnika bila je između 1.2 i 1.6 milijardi evra. To znači da je 2006. godine 51 odsto NIS-a vredelo između 612 i 816 miliona evra. U ovu procenu nije ušla vrednost domaćih rezervi nafte.

Iako je strategija privatizacije bila završena, tadašnja vlada počinje direktne razgovore s Gazpromom o prodaji NIS-a.

U oktobru 2007. godine, delegacija Gazproma predvođena Aleksejem Milerom, predsednikom Upravnog odbora, dolazi u Beograd na odvojene sastanke sa Vojislavom Koštunicom, tadašnjim premijerom i Borisom Tadićem, tadašnjim predsednikom. Tada je i predložena kupovina NIS-a u okviru sveobuhvatnog energetskog aranžmana između Rusije i Srbije.
B92
Saopštenje kompanije Gasprom posle sastanka u Beogradu: "Gasprom razmatra kao jedinstven kompleksni projekat pitanja učešća kompanije u privatizaciji Naftne industrije Srbije, razvoj gasno-transportnog sistema u okviru projekta Južni tok i mogućnosti podzemnog skladišta gasa za obezbeđivanje isporuka u Republiku i tranzita u treće države".

Ovo je samo tri meseca kasnije i bilo konačno rešenje, koje je precizirano u Energetskom sporazumu. Vojislav Koštunica već godinama odbija da govori za insajder, a na ovu temu intervju je odbio i bivši predsednik Srbije Boris Tadić.

Pet godina od potpisivanja sporazuma predstavnici Srbije još uvek nisu otkrili ko je predložio cenu za NIS i zbog čega u vrednost ovog preduzeća nisu uračunata prava na eksploataciju kao najvredniji deo kompanije.

B92: Kako Vama deluje kad ste čuli da se 51 odsto akcija NIS-a prodaje za 400 miliona i 500 miliona investicija. Kako je Vama to delovalo?
Svetislav Krstić, bivši direktor razvoja NIS-a: Pa to je, ja ću odmah da vam kažem otvoreno. To je vrlo jeftino. To je, znači, NIS je prodat jeftin jer NIS vredi više. Daću vam i dokaze. Imate preko 200 pumpi u vlasništvu NIS-a. Uzmite jedna, i to na nekim lokacijama koje su atraktivne, dobro nisu sve pumpe, neke su pumpe internog karaktera, ali velika većina pumpi se nalazi na vrlo atraktivnim lokacijama, i cena da napravite takvu pumpu je sigurno pet do deset miliona evra. Možda milion evra, možda...znači ne može niko da napravi pumpu za manje pare. Vi imate preko 200 pumpi.

Sava Blagojević, Sindikat NIS Naftagas od 2001. do 2013. godine: Pa realna cena bi bila da se NIS prodavao na tenderu. Da je raspisan tender onda bi se pokazala prava vrednost NIS-a. Smatramo da je od onoga što je NIS do tada zaradio eksploatišući naftu i gas, može veoma dobro da se vidi koliko bi ta cena zaista bila, i s obzirom na promet derivata na tertoriji Republike Srbije.

Milan Kovačević, konsultant za strana ulaganja: Kriv je sistem koji je omogućio da se u direktnoj prodaji proda NIS. Sistem je zahtijevo da se rade tenderi i u tom slučaju bi verovatno, velike naftne kompanije platile više.
B92
Jedini učesnik pregovora koji je pristao na intervju za Insajder na ovu temu je Borislav Stefanović, koji je pred potpisivanje ugovora o prodaji NIS-a postavljen za šefa pregovaračkog tima.

B92: Jel‘ se slažete da je NIS prodat po niskoj ceni?
Borislav Stefanović, DS: Pa ne, slažem se ako gledate strogo, onako kroz ekonomski parametar i zanemarite korist koja se dobija Južnim tokom i drugim stvarima koje smo postigli.

Iako je već imala izrađenu i plaćenu strategiju privatizacije sa procenom vrednosti NIS-a i iako je već potpisala dokument u kom se navodi cena po kojoj će se kompanija prodati, Vlada Srbije, pod izgovorom da se cena može promeniti, naručuje novu procenu vrednosti domaćeg preduzeća.

Građani Srbije su tako platili dodatnih pola miliona evra preduzeću Dilojt da proceni vrednost kompanije čija je cena već bila dogovorena.

Prema proceni angažovanog konsultanta, na osnovu finansijskih izveštaja, izveštaja o imovini, kao i upoređivanjem sa vrednostima sličnih preduzeća u regionu, NIS je 30. juna 2008. godine, na dan na koji je rađena procena, na tržištu vredeo 2.2 milijarde evra. To je, kako se navodi u izveštaju Dilojta, bila „fer tržišna vrednost“ kompanije.To znači da je 51 odsto vlasništva u NIS-a vredeo 1.12 milijardi evra – dva i po puta više od cene koja je dogovorena.
B92
Naftna industrija Srbije prodata je da bi preko Srbije prošla deonica gasovoda Južni tok, kojim će se ruski gas transportovati od obale Crnog mora, preko Bugarske, Srbije, Mađarske i Slovenije do Italije. Srbija je tako postala jedina zemlja koja je zbog učešća u ovom projektu ruskoj strani predala tako važne resurse poput nacionalne naftne industrije, sa svim rezervama nafte i gasa.

Pored toga, Srbija je jedina zemlja na trasi Južnog toka koja je ruskoj strani predala kontrolu nad jedinim domaćim skladištem gasa, koja je pristala da u čitavom projektu bude manjinski partner sa 49 odsto vlasništva nad delom gasovoda koji prolazi preko njene teritorije i jedina zemlja koja je pristala da se preduzeće koje će graditi ovu deonicu osnuje u of-šor zoni. Ovakve ustupke ruskoj strani nije napravila nijedna od učesnica projekta Južni tok.

B92: A ima li neke šanse da mi popravimo taj sporazum?

Milan Kovačević, konsultant za strana ulaganja: Ja mislim da ima. Piše da se on može sporazumom strana promijeniti.

Zorana Mihajlović, ministarka energetike: Ja mislim da mi sada više u Energetskom sporazumu ne možemo da promenimo ništa. Dakle mi ne možemo promeniti kupoprodajni ugovor za NIS, dakle između NIS-a i Gaspromnjefta. To je nešto što je ugovor gde su dve ugovorne strane i tu promene nema.

Kako ste videli u prethodne četiri epizode serijala "Energetski (ne)sporazum", aranžman sa Rusijom najavljivan je kao „posao veka“ koji će građanima Srbije doneti stotine miliona evra od tranzitnih taksi, veliki novac od akcija NIS-a, više od 2000 novih radnih mesta, posao za građevinske firme i procvat ekonomije.

Pet godina kasnije, građani Srbije ostali su bez kontrole nad najprofitabilnijom domaćom kompanijom, čiji se najveći deo dobiti prebacuje izvan zemlje i bez kontrole nad jedinim domaćim skladištem gasa. Građanima Srbije ostali su skupi poslovi koji se proglašavaju službenom tajnom, bogate privatne firme u sumnjivim poslovima gasifikacije, stari i novi posrednici u trgovini sa Rusijom i Javno preduzeće Srbijagas u dugu od milijardu evra koji će, po svemu sudeći, otplaćivati isti ti građani.

Transkript poslednje epizode serijala "Energetski (ne)sporazum" možete pročitati ovde.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

231 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: