Insajder: Južni tok bez kontrole

Info

Izvor: B92

Ponedeljak, 23.09.2013.

19:13

Default images

Višemesečno istraživanje Insajdera o energetskom sporazumu između Srbije i Rusije pokazalo je da je Srbija, od svih zemalja na trasi Južnog toka, najgore prošla u pregovorima o izgradnji ovog međunarodnog gasovoda. Novinari Insajdera došli su do desetina poverljivih ugovora koje su prethodnih godina potpisivali predstavnici vlasti, do rešenja Vlade Srbije o ulaganjima vrednim milione evra, zapisnika sa sednica odbora javnih preduzeća čija je obaveza bila da vode brigu o imovini građana. Istraživanje je pokazalo da je, pored toga što je ispod realne cene prodala Naftnu industriju Srbije i ruskim partnerima omogućila upravljanje jedinim domaćim skladištem gasa, Srbija jedina zemlja na trasi gasovoda koja je pristala na manjinski udeo u zajedničkoj kompaniji za upravljanje ovim projektom i jedina zemlja koja je pristala da se ova kompanija osnuje van granica ove zemlje.
Zorana Mihajloviæ, ministar energetike
Zorana Mihajlović, ministar energetike: Ono što baš ne mogu da razumem je zašto je u Švajcarskoj formirano to preduzeće, zašto baš u jednom gradu u kojem su sve tako neobična preduzeća formirana. I to je ono što ja mislim da može da bude problem. To mi je onako peto na listi problema

B92: Zbog čega?

Mihajlović: Pa zato što kad imate mnogo tih preduzeća ćerki kompanija onda one uglavnom služe za, tako je praksa pokazala, ne mora da znači da će to da bude ovde, ali onda one uglavnom služe za isisavanje, ispumpavanje novca. Tako sam što bi rekli čitala. Ali svakako može da bude problem jer čim imate više preduzeća u samom lancu, mogućnost korupcije je mnogo veća nego kad imate jedno preduzeće koje možete da kontrolišete.

South stream Serbia AG osnovano u Švajcarskoj zajedničko je preduzeće ruskog Gasproma i srpskog Srbijagasa. Ova firma upravljaće čitavim projektom Južnog toka u Srbiji. S obzirom da je udeo Gasproma 51 odsto, a Srbijagasa 49 odsto, o brojnim pitanjima će praktično odlučivati ruska strana sa glasom više.

Način na koji je ova kompanija osnovana je način na koji se osnivaju klasične of-šor firme koje koriste ovakve destinacije kako bi prikazale manju dobit, pa samim tim i umanjile poreze koje plaćaju u sopstvenoj zemlji ili se koriste za pranje novca. To pokazuje i iskustvo koje je sa ovakvim firmama imala Uprava za sprečavanje pranja novca. Aleksandar Vujičić, Uprava za sprečavanje pranja novca: Firme koje se osnivaju u poreskim rajevima pre svega služe da bi se smanjilo, smanjili troškovi poslovanja i da bi se na taj način izbeglo plaćanje poreza, pre svega u Srbiji. Takođe, offshore firme i samo offshore poslovanje može da posluži i za prikrivanje porekla kapitala.

Osnivanje kompanije u of-šor zonama iz kojih se praktično samo papirološki vodi poslovanje u Srbiji, nije zakonom zabranjeno, ali je često bilo korišćeno za utaju poreza i pranje novca.
Aleksandar Vujièiæ, Uprava za spreèavanje pranja novca
U prvoj epizodi serijala „Energetski nesporazum“ prikazano je nekoliko načina na koji se firma u of-šor zoni može iskoristiti za izvlačenje novca iz matične zemlje.

To se radi preko poslova u kojima se dve firme međusobno angažuju, pa jedna drugoj obračunavaju troškove tako da se što više novca izvuče iz zemlje.

Svako ovakvo umanjivanje dobiti znači prihod koji je neoporezovan u Srbiji.

Situacija nastala osnivanjem firme za Južni tok u Švajcarskoj dodatno je komplikovana jer čak ni vlada Srbije nema kontrolu nad njenim poslovanjem, pošto sve zavisi od Srbijagasa.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: I zato je to, zato to jeste problem, zato to jeste problem što ne možete nikada u potpunosti iskontrolisati u stvari šta se dešava u tim non core, odnosno u tim ćerka kompanijama. Država može da kontroliše Srbijagas, može da kontroliše kroz Srbijagas njene ćerke kompanije , ali ne može da imenuje nikoga u ćerku kompaniju i to je poslovna politika svakog državnog preduzeća.

B92: U kojoj meri država to može da kontroliše?

Aleksandar Vujičić, Uprava za sprečavanje pranja novca: Pa država, kažem, ima različite mogućnosti da nešto kontroliše, putem poreske uprave, zatim putem kontrole deviznog poslovanja firmi, takođe ukoliko se radi o javnom preduzeću ili bilo kakvom državnom organu i državni revizor može da utvrdi i da proverava o čemu se radi.

B92: Ali da li se time što je jedno preduzeće osnovano u Švajcarskoj ta kontrola komplikuje? Komplikovanija je nego da je preduzeće u Srbiji?

Vujičić: Srbija može da kontroliše samo one firme koje su na njenoj teritoriji, to je potpuno jasno. U slučajevima kada hoće da na neki način posredno proveri poslovanje neke druge države, ona u potpunosti zavisi od državnih organa zemlje gde je ta firma osnovana. Insajder je došao do svih sporazuma o izgradnji Južnog toka, koje su potpisale države na trasi ovog gasovoda. Takođe, pretražili smo zvanični registar firmi u Švajcarskoj i registre svih zemalja na trasi Južnog toka. Iz dokumentacije koju smo prikupili se vidi da je samo Srbija pristala da ovo najvažnije preduzeće osnuje van teritorije sopstvene države.

Dokument kojim se firma South Stream Serbia AG otvara u Švajcarskoj potpisao je Dušan Bajatović, direktor Srbijagasa. Ovo javno preduzeće je ispred vlade Srbije zaduženo za saradnju s Gazpromom u poslovima iz energetskog sporazuma. Direktor Dušan Bajatović, funkcioner SPS-a, mesecima odbija da objasni kako raspolaže ovim novcem i umesto da odgovori na pitanja u interesu javnosti - izbegava novinare Insajdera. Prvo je i zvaničnim dopisom pristao na intervju a onda se predomislio bez ikakvog objašnjenja.

Za svako investiranje u švajcarsku firmu Srbijagas ima odgovarajuće rešenje vlade Srbije. Uz ovakva rešenja aktuelne i prethodne vlade, Srbijagas je u Švajcarsku prebacio oko 19 miliona evra, iako se još ne zna ni datum kada će početi izgradnja Južnog toka. Kako je pokazalo istraživanje Insajdera, Vlada odobrava garancije iz budžeta za kredite Srbijagasu zbog ulaganja u Južni tok, a da nadležne institucije ne znaju za šta je taj novac namenjen.

Sve ovo su posledice Energetskog sporazuma u oblasti naftne i gasne privrede između Rusije i Srbije potpisanog u Moskvi 25. januara 2008 godine.

Sporazum je ratifikovan u parlamentu, a za njega su glasale Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije, Socijalistička partija Srbije, Srpska radikalna stranka, Srpski pokret obnove, članovi današnje Srpske napredne stranke i Ujedinjenih regiona Srbije. Jedine stranke koje nisu podržale Sporazum su LDP, LSV i SVM. Samu realizaciju preuzela je sredinom 2008. nova Vlada DS-SPS-G17 Plus, a jedan od pregovarača u ovoj fazi bio je Borislav Stefanović, funkcioner DS-a i jedini koji je pristao da o pregovorima govori za Insajder. Borislav Stefanović, DS: Sporazum su dogovorili, ako se sećate, Vojislav Koštunica i Boris Tadić, tada zajedno kao premijer i predsednik su napravili taj strateški dogovor i papir u Moskvi i on je imao neke vrlo široko, okvirno postavljene parametre, koje su posle pregovarački timovi trebali da pretoče u papir, i zaštitu maksimalnih interesa Naftne industrije Srbije, njenih zaposlenih, ali i države Srbije u smislu izvesnosti i Južnog toka i Banatskog dvora.

Iako će u Južni tok Srbija uložiti oko 830 miliona evra, ova država će i dalje kupovati gas preko posredničkog preduzeća Jugorosgas koje zapravo ništa ne radi, odnosno samo papirološki prodaje ruski gas Srbijagasu.

Kako je do uvođenja posrednika došlo, zašto se i danas plaćaju firme koje posao rade samo kroz papire i zašto je gas u Srbiji u stvari skup gledaćete u narednoj epizodi Insajdera.

Ceo transkript večerašnje epizode možete pogledati ovde.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

304 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Uništeno; Zelenski: Hvala na preciznosti

U ukrajinskom napadu na vojni aerodrom na Krimu u sredu ozbiljno su oštećena četiri lansera raketa, tri radarske stanice i druga oprema, saopštila je danas Ukrajinska vojna obaveštajna agencija.

14:21

18.4.2024.

1 d

Podeli: