U Srebrenici bosanski, u Srpskoj bošnjački jezik

Razlog je što im umesto bosanskog jezika, predmeta kojeg su imali celu školsku godinu i udžbenika iz kojih su učili, u knjižicama piše bošnjački jezik.

To je povod zbog kojeg su njihovi roditelji održali protest, najavljujući kako će svedočanstva preuzeti onda kada se iznađe adekvatno rešenje.

"Ako su do sada pisali bosanski, zašto sada pišu bošnjački, u tako kratkom vremenu", pita se roditelj Emina Ahmić.

Odgovor daje direktor osnovne škole u Kotorskom Duško Lukić.

"Mi smo dobili instrukcije u Ministarstvu da izdamo svedočanstva pod nazivom bošnjački jezik", kaže Lukić.

Bošnjački, umesto bosanskog jezika, upisan je i u đačke knjižice u selu Rizvanovići, nekoliko kilometara od Prijedora.

Mirsad Duratović, čija deca su uzela đačke knjižice, kaže kako su celu školsku godinu učili bosanski jezik, te da je ovo prvi put za petnaestak godina da se u tamošnjoj školi upisuje bošnjački jezik.

"Ne postoji bošnjački jezik. Moje dete nikada u toku školske godine nije dobilo ni jednu ocenu iz bošnjačkog jezika i u dnevniku stoji bosanski jezik. Na osnovu čega je zaključena ocena, iz nekog nepostojećeg predmeta", pita se Duratović.

Svoje negodovanje, kaže Mirsad, uskoro će iskazati i direktoru škole Stevici Đogazoviću, koji tvrdi za RSE kako je instrukciju za to dobio od entitetskog ministarstva prosvete.

"Sve informacije možete dobiti u Ministarstvu i Pedagoškom zavodu. Mi smo dobili takvu instrukciju", kaže Đogazović.

No, da li direktori u Kotorskom i Rizvanovićima govore istinu - pitanje je koje se nameće ako se u obzir uzme činjenica da je u školama poput onih u Srebrenici, Kozarcu kod Prijedora ili Janji kod Bijeljine, gde nastavu pohađa više stotina dece bošnjačke nacionalnosti, u đačke knjižice upisan bosanski jezik, kao i sve godine unazad.

Nastavnik osnovne škole u Janji Samir Baćevac za RSE ističe da nikakav nalog nadležnog ministarstva u školu nije došao.

"Ja sam imao razgovor sa direktoricom naše škole. Ona ni dan-danas nema nikakvu pismenu uredbu, ima nekih usmenih instrukcija, ali ništa pismeno", navodi Baćevac.

Naloga nije bilo ni u osnovnoj školi u Srebrenici, potvrdio je direktor te obrazovne ustanove Marinko Backović.

Bosanski jezik je upisan i za oko 400 učenika bošnjačke nacionalnosti u Kozarcu kod Prijedora. Jedan od roditelja Teufik Kulašić kaže kako, uprkos tome, ono što se dešava u drugim školama pokazuje da su deca ponovo postala sredstvo za političko manipulisanje.

"Ovo su provokacije i pokušaji da se meni zgadi što sam se vratio. Pokajao sam se, jer smo mi povratnici, neki drugi, treći red građana, a u istoj državi živimo. Hoću da budem u mestu gde sam se rodio i to mi je bila želja. Ne vidim razloga da i moje dete nema uslove koje imaju i sva druga deca u celoj Bosni i Hercegovini", poručuje Kulašić.

U Ministarstvu prosvete niti potvrđuju, niti demantuju da postoji neki nalog kojeg su izdali. Oni se pozivaju na Ustav bosanskohercegovačkog entiteta, Republika Srpska, u kojem je navedeno kako su službeni jezici RS-a: jezik srpskog naroda, jezik hrvatskog naroda i jezik bošnjačkog naroda.

"Pošto u Ustavu stoje nazivi srpskog, hrvatskog i bošnjačkog naroda, a u skladu sa pravilima srpskog jezika, izvedeni su i nazivi srpski, hrvatski i bošnjački jezik", kaže pomoćnica ministra Radmila Kocić- Ćućić.

Ustav Bosne i Hercegovine, kao najviši akt države, priznaje tri službena jezika- bosanski, hrvatski i srpski. Sva tri jezika su primenjivana u obrazovnom sistemu u celoj Bosni i Hercegovini.

"Osim ove ekonomske situacije kakva je za svakoga, bez obzira koje je nacije, sada se još moramo baviti i time kako nam se jezik zove, a to je najmanje bitno u odnosu na ono što većina je gladna", zakjučuje Teufik Kulašić iz Kozarca kod Prijedora.