Fidel Kastro – komandant bez epoleta

Vladimir Putin i Si Đinping posetili su Kubu, susreli se i sa vođom revolucije što su mnogi protumačili kao dokaz o početku novog hladnog rata.

Info

Izvor: Zoran Šuvakoviæ

Utorak, 19.08.2014.

18:32

Default images

Mnogi tvrde da novi hladni rat već tutnji, a dokaz za to nalaze i na karipskom ostrvu gde Fidel Kastro (88) dočekuje najviše zvaničnike iz Moskve i Pekinga. Nedavne fotografije Vladimira Putina i Si Đinpinga, u Havani, učinile su da proključaju međusobno isključive emocije mržnje i obožavanja. Stotinak kilometara od Kastrovog sankcionisanog komunizma, u Floridi, militantni kubanski Amerikanci optužuju Vašington što nije energičnije i definitivno potopio „diktatora”, a za to vreme srdačne želje za još mnogo godina života stižu iz Bolivije, Nikaragve, Venecuele, Brazila, Argentine, Čilea, Kine, Vijetnama...

Kad Putinu i Siju desnicu steže Fidel, to je simbolika koja oživljava plejadu ključnih ličnosti i događaja iz istorije: Hruščov, Kenedi, kubanska raketna kriza, Brežnjev, Nikson, Regan, Vijetnam, Avganistan, Makartijev lov na veštice, Solženjicin, Berlinski zid, od izgradnja do rušenja, prebezi iz sovjetskog bloka, CIA u službi prevođenja „Doktora Živaga”, Tito i šesti samit nesvrstanih u Havani 1979, perestrojka, glasnost.

Sve ih je nadživeo Fidel Kastro. Ne može ni da se izbroji koliko su ga puta protivnici politički i fizički sahranjivali, a tek koliko su bili ljuti i razočarani kad je vaskrsavao. Njegov rođendan ponovo izaziva najoštrije podele čak i kada je reč o sitnicama u vezi s proslavom. Kubanci su pozdravili svoju rok grupu „Buena fe” („Dobra volja”), koja je vođi 13. avgusta otpevala rođendansku pesmu, a u Majamiju se razmišlja da li da im se, zbog toga, otkaže njihov koncert zakazan za 18. septembar.

Drugo ime za Fidela Kastra je i danas „komandante” . Tako ga zovu na Kubi iako je još 2006. zbog bolesti komandnu odgovornost za sudbinu Kube prepustio svom pet godina mlađem bratu Raulu. On i danas ponekad skine trenerku i obuče vojničku bluzu, ali sa nje su odstranjene komandantske epolete. Fidel se povukao iz svakodnevne politike, ali je ostao borac u bici za ideje, kako je i sam rekao, kada je odlazio sa zvaničnih funkcija. Da li kao drug ili komandant, tek Fidel nedvosmisleno iznova potvrđuje da njegovo srce kuca za dan kada će biti objavljen konačni poraz kapitalizma i krah američkog imperijalizma.

„Da li je Obama u stanju da otpočne atomski rat kako bi prikrio krah imperijalizma”, pitala ga je pre izvesnog vremena jedna poslanica jednopartijske skupštine. Fidel je malo poćutao, a onda je rekao: „Ne, mi ćemo ga ubediti da to ne uradi.” Usledile su ovacije.

Srce mu kuca za krah kapitalizma

Osvrćući se na obaranje malezijskog aviona u istočnom delu Ukrajine pre mesec dana, napisao je da je to „drska provokacija” – „proimperijalističke, antiruske, antinarodne, ratnohuškačke vlade kralja čokolade Petra Porošenka”. Istovremeno je prozvao Baraka Obamu što podržava Golijata, Izrael, u borbi protiv Davida, Palestine. „Moja jedina želja je da izrazim solidarnost sa herojskim ljudima koji brane poslednji delić onoga što je njihova domovina hiljadama godina”, dodaje Fidel.

Posle početnog entuzijazma, brzo se gorko razočarao u sadašnjeg predsednika SAD. Nazvao ga je glupakom kada je Obama rekao da će se veze između Kube i SAD popraviti kada se tamo dogode istinske političke i socijalne promene. „On još ne razume da 50 godina blokade i zločina protiv naše zemlje nisu uspele da pognu narod. Pre se može dogoditi da imperija padne”, piše Kastro.

Vašington bi bar taj deo Fidelovih razmišljanja o sankcijama morao ozbiljnije da razmotri. Sankcije SAD uvedene su 1960. kako bi Kubanci brzo srušili Kastra, što je preporučivao tadašnji američki ambasador na karipskom ostrvu. One su još na snazi, a braća Kastro na vlasti. Krivica za mnoge nestašice i političke propuste pripisuje se američkoj blokadi.

U međuvremenu, Vladimir Putin i Si Đinping, lideri iz suprotnog bloka koji će izgraditi infrastrukturu, uticati na popravljanje životnog standarda Kubanaca, i na Kubi možda instalirati svakojake osmatračnice, doživljavaju se kao heroji. Komandant ih uvršćuje među „najjače i najsposobnije revolucionare koje je ikada sreo”.

O tome kakav je u privatnom životu, gde i kako živi i kakvi su mu kvaliteti, mnogo se piše, ali se malo zna iz prve ruke.

Markesova malo poznata analiza Kastra

Jedan od Fidelovih najslavnijih prijatelja, kolumbijski nobelovac Gabrijel Garsija Markes do smrti je branio svoje prijateljstvo sa njim. Autor „Sto godina samoće” opisuje Fidela Kastra u malo poznatom eseju objavljenom 2006. u urugvajskom levičarskom časopisu „Breča”. On je čovek gvozdene discipline i nenadmašnog strpljenja koji podjednaku važnost pridaje odmoru i radu, a odličnu fizičku kondiciju održava čestim plivanjem i fizičkim vežbama, tvrdi preminuli pisac, kome su, i kad je umro, zamerali što je bio tako blizak prijatelj sa Kastrom.

„Umoran od govorenja, odmara se govorenjem. Dobro piše i voli da piše. Najveća životna motivacija mu je da rizikuje. Najbolje se pred auditorijumom snalazi kada improvizuje. Počinje uvek jedva čujnim glasom i u nesigurnom pravcu, ali postepeno, korak po korak, on opipava teren – sve dok u jednom naletu ne osvoji svoju publiku...” Markes insistira da Fidel čini da se osećate sjajno i da to negiraju samo oni koji nisu imali priliku da budu u njegovom privatnom društvu.

Opisuje ga kao antidogmatu u biti, sa dovoljno talenta da inkorporira ideje Hosea Martija, borca za nezavisnost Kube, u „marksistički revolucionarni krvotok”.

„Suština njegovog razmišljanja leži možda u njegovoj ubeđenosti da rad sa narodnim masama treba da bude utemeljen na brizi za pojedince. On apsolutno veruje u lični kontakt, piše Markes, koji je sa Kastrom u razgovoru u širem ili užem društvu proveo mnoge dane i godine. Markes dodaje da ne poznaje nikoga ko je toliko uporan da uđe u suštinu svake teme, i kad je ona mala i kad je kolosalna.

Ta malo poznata analiza iz pera vrhunskog svetskog pisca pruža odgovor na pitanje kako je Fidel uspevao da u svojim maratonskim govorima ubedi i drži pažnju narodne mase. Ona je u suprotnosti sa obiljem dokumentarne proze koja se na Zapadu pojavljuje o privatnom životu Fidela Kastra. Jedna od najnovijih knjiga iz pera njegovog dugogodišnjeg telohranitelja Huana Reinalda Sančeza, koji sada živi u Americi, prikazuje Fidela Kastra koji u privatnom životu nikad nije odbacio luksuz bogatih kapitalista. On tvrdi da Kastro ima svoje privatno rajsko ostrvo, južno od Zaliva svinja, i da je na njemu farma kornjača i delfina. Priznaje da je njegov bivši šef izuzetno inteligentan, ali da je njegova osnovna osobina samozaljubljenost. Ne pokazuje nikakve nežnosti prema supruzi, čak ni prema svojoj deci…

Kastro se danas retko pojavljuje u javnosti, a kad ga duže nema, počnu govorkanja da više nije među živima. Onda se iznenada negde pojavi, i to baš u nekim ključnim trenucima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: