Legitimno sredstvo političke diskvalifikacije

Svetska zdravstvena organizacija je 17. maja 1990. godine zvanično uklonila homoseksualnost s liste mentalnih bolesti. Sedamnaest godina posle, Srpsko lekarsko društvo i dalje odbija da zvaničnim saopštenjem potvrdi stav SZO čiji je redovni član.

Info

Izvor: Jasmina Èolak

Sreda, 16.05.2007.

11:39

Default images

Svetska zdravstvena organizacija je 17. maja 1990. godine zvanično uklonila homoseksualnost s liste mentalnih bolesti. Sedamnaest godina posle, Srpsko lekarsko društvo i dalje odbija da zvaničnim saopštenjem potvrdi stav SZO čiji je redovni član.

Srbija ni ove godine neće obeležiti ovaj dan, iako će u 77 zemalja širom sveta biti održane javne manifestacije na kojima će se diskutovati o odgovornosti društva prema pojedincima i grupama koje nisu heteroseksualne orijentacije.

- U osnovi ove internacionalne akcije je da se jasno istakne i upozori da homofobija nije i ne sme da bude problem samo gej i lezbejske populacije. Odgovornost, pre svega, moraju preuzeti zvanični autoriteti, kulturne i obrazovne institucije, kao i intelektualci, a volju da se ova predrasuda prevaziđe mora imati celo društvo - kaže u razgovoru za Danas Adam Puškar, aktivista Kvirija centra.

Prema njegovim rečima, prva kampanja protiv nasilja i diskriminacije nad istopolno orijentisanim osobama pod nazivom Ljubav za sve, koja je sredinom aprila počela u Beogradu, imala je sličnu ideju - da se ukaže i da se imenuje postojanje homofobije u javnom prostoru.

- Nekoliko agencija u čijem su vlasništvu bilbordi širom Beograda odbilo je da postavi plakate kampanje Ljubav za sve, a slično je bilo i s gradskim prevozom, u čija vozila posteri za kampanju nisu mogli da budu postavljeni, pod obrazloženjem da je suviše rizično i da vozila mogu da budu oštećena. Manje jasne razloge davale su marketinške agencije koje su saradnju otkazivale uglavnom pred potpisivanje ugovora, kada je strah nadvladao etiku poslovanja, pa i novčani interes od šest hiljada evra - ističe Puškar.

Tokom realizacije kampanje NVO Kvirija nailazila je i na druge probleme. Tako je, na primer, određeni broj novinara na poziv da preko svojih medija prenesu vesti o kampanji odgovorio veoma uvredljivo, komentarišući tom prilikom da "svakako neće podržati nešto što je nastrano i bolesno".

- Mediji, kao najuticajniji deo javnog prostora, senzacionalističkim pristupom i izveštavanjem doprinose širenju mržnje, stvaranju predrasuda i održavanju homofobične klime u srbijanskom društvu. Kao legitimno sredstvo političke diskvalifikacije, homofobija se odavno ustalila u Srbiji. Kada treba poljuljati značenje demokratije uglavnom se demokratski orijentisani političari karakterišu kao osobe sumnjive seksualnosti, odnosno homoseksualci. I što su njihovi politički stavovi oštriji, to su i homofobične etiketacije veće - objašnjava Puškar.

Primer za to je decembarska predizborna kampanja, kada su tabloidu često karakterisali LDP kao "pedersku" stranku. Takođe, svako ko se zalaže za modernizaciju Srbije, a posebno za saradnju s Haškim tribunalom, žigoše se na sličan način.

Brojni političari, pre svega oni nedemokratski orijentisani, ne samo da minimiziraju vrednost i značaj jednakih prava za sve građane Srbije, već veoma često deklarativno isključuju mogućnost uvažavanja bilo kojih prava neheteroseksualno orijentisanih osoba. Često u želji da svojim programima daju određenu dinamiku, pojedini elektronski mediji u svojim popularnim talk-show programima prelaze granicu dobrog ukusa.

Nedavno gostujući na Prvom programu RTS Aleksandra Jankov, autorka emisije o pravoslavnoj duhovnosti Sabornik, konstatovala je kako "niko ne želi homoseksualca za komšiju" , dok su učesnici emisije Piramida pre nekoliko dana izneli vrlo agresivne i homofobične stavove - navodi Puškar.

- Prošle godine donet Ustav vratio je položaj istopolno orijentisanih osoba nekoliko koraka unazad. Naime, određenim članovima Ustava bračna zajednica definisana je striktno kao zajednica između muškarca i žene, dok je mogućnost registrovanja istopolnih zajednica potpuno isključena - kaže Puškar.

Iako se neprestano vrše pritisci na državne institucije, osim četiri zakona kojima je zabranjena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, ne postoji opšti antidiskriminacioni zakon, a nije prepoznat ni zločin iz mržnje.

Reakcije na kampanju koje su bile vidljive na bilbordima širom Beograda takođe svedoče o stepenu homofobije koji vlada u Srbiji. Poruke Idite iz Srbije, Brukate nam Srbiju, Smrt pederima, Marš odavde, Motka za sve, kao i farbanje lica modela koji su se našli na panoima, govore o težnji da se izbrišu svi koji su drugačiji.

Prema rečima Puškara, navodna nepotrebnost ove kampanje temelji se na tvrdnjama da "nije vreme", da nam je "Kosovo preče", kao i da "svako može da radi u svojoj sobi šta god želi". Svođenje nečijeg identiteta isključivo na dešavanja u sobi nije relevantno, jer kako bi se odnosili prema tvrdnji, na primer, budi vernik u svojoj sobi, nemoj javno.

Jačanje retrogradnih i retradicionalističkih tendencija poslednjih godina u Srbiji neprestano validira ksenofobiju kao legitiman oblik razmišljanja. O nepotrebnosti "drugih i različitih" na teritoriji "naše zemlje" govorilo se za vreme Miloševićevog režima. Sada se u javnom prostoru stvara ista klima, koriste iste reči i provocira istim tonom.

Formiranje Lazareve garde, prebijanje učesnika Mirovnog karavana, zastrašivanje učesnika (i otkazivanje čitave manifestacije) marša za legalizaciju marihuane, govore o tome da društvo ne samo što nije spremno da podrži različito mišljenje, već svojom agresivnošću zatvara svaku mogućnost da oni kao "drugi egzistiraju".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: