Hroptaj potlačenih

Izborna godina u SAD ostaće upamćena po dve stvari - koronavirusu i novom talasu demonstracija protiv policijske brutalnosti.

Izvor: Dušan Ðukanoviæ

Subota, 17.10.2020.

17:00

Hroptaj potlačenih
Getty Images/Sean Rayford / Stringer

Dok epidemije tada nije bilo, apeli za prava Afroamerikanaca jasno su se čuli i pre četiri godine.

Pokret "Black lives matter" svoje korene pronalazi u julu 2013. godine kada je Džordž Cimerman oslobođen optužbi za ubistvo šesnaestogodišnjeg Afroamerikanca Trejvona Martina.

Samo ime pokreta nastalo je zahvaljujući Patrisi Kolors, Opal Tometi i Alisiji Garzi, tri Afroamerikanke koje su pokrenule upotrebu haštaga "Crni životi su važni", a potom je osnovan čitav pokret.

Paradoksalno, uspon pokreta se poklapa sa periodom tokom koga je predsednik SAD bio Barak Obama, prvi i, za sada, jedini Afroamerikanac na toj poziciji.

Zapravo, vrhunac nezadovoljstva je nastupio na kraju drugog Obaminog mandata. U nizu demonstracija širom SAD najviše su se istakli nemiri u Fergusonu 2014. i Šarlotu 2016. U potonjem je uvedeno vanredno stanje, a na ulice je izašla Nacionalna garda nakon što su izbile demonstracije zbog policijskog ubistva Kita Lamonta Skota.

On je u tom trenutku bio 173. Afroamerikanac koga su ubili policajci te godine.
Protesti u Fergusonu Getty Images/Scott Olson / Staff
Premotajmo sedam godina unapred i pokret se ponovo nalazi na naslovnim stranama svih svetskih izdanja.

Ovog puta povod je bila policijska brutalnost koja se završila smrću Džordža Flojda. Afroamerikancu je, zbog navodnog falsifikovanja 20 dolara, policajac Derek Šoven kolenom pritiskao vrat nešto duže od osam minuta.

Flojd je upozoravao policajca da ne može da diše ("I can't breathe"), što će kasnije postati krilatica novog talasa demonstracija. Njegovi apeli nisu doprli do policajaca, a tek treća obdukcija potvrdila je da je Flojd preminuo od srčanog zastoja tokom privođenja.

Posledično, veliki broj gradova i saveznih država se odlučio na reformu ovlašćenja policajaca. Prednjačio je Mineapolis, koji je zabranio svojim službenicima da guše osumnjičene na bilo koji način.

Flojdova smrt izazvala je burne demonstracije širom zemlje, koje su se proširile na čitav svet.
Getty Images/Pool / Pool
Vašington post je sproveo istraživanje koje pokazuje da 69 odsto ispitanika smatra da smrt Džordža Flojda nije izolovan incident, već da je u pitanju širi problem odnosa policije prema afroameričkoj populaciji. To je značajna promena u odnosu na 2014. godinu, kada je 51 odsto Amerikanaca ubistvo Majkla Brauna u Fergusonu posmatralo kao izolovan incident.

Zahtevi ovog pokreta uglavnom se svode na reformu policije i njenog odnosa prema crnačkoj grupi stanovništva. Objavili su i platformu "Nulta kampanja" ( "Campaign Zero") u kojoj su sadržani zahtevi poput većeg nadzora policije, ograničavanja upotrebe sile, obaveznog nošenja kamera, pa sve do demilitarizacije policije i manjeg uticaja policijskih sindikata koji otežavaju otpuštanje policajaca.

Mogu se naći i predlozi o upozoravanju pre nego što policajac puca i stavljanje akcenta na rešavanje konflikata mirnim putem tokom policijske obuke.

Određene struje smatraju pomenute predloge previše blagim i zagovaraju smanjivanje budžetskih sredstava koji se izdvajaju za policiju, pa čak i potpuno ukidanje tih sredstava.

Po svemu sudeći, Mineapolis će postati prvi američki grad koji će u potpunosti raspustiti policijske stanice i stvoriti novi sistem za osiguranje bezbednosti građana.

Postavlja se pitanje - da li dometi ovog pokreta tu staju ili on može uticati i na predstojeće izbore?

Dve partije, dve pozicije

Getty Images/Mark Wilson / Staff
Republikanska partija je tokom 19. veka predvodila bitku za ukidanje ropstva, koje je 1865. i ukinuto pod tadašnjim predsednikom Abrahamom Linkolnom. Izbor Afroamerikanaca je bio jasan - glasati za republikance koji su zaboravili na njih u posleratnom periodu ili za južnjačke demokrate koji su veličali belu rasu.

Zanimljiv je podatak sa početka 20. veka kada je jedan crnački lider podržao demokratskog kandidata Vudroa Vilsona u rasno mešovitoj Severnoj Karolini, ali je većina ostala verna republikancima. Kad je Vilson izabran, žmurio je kad su crni lideri tražili da se sretnu s njim da bi protestovali protiv linčovanja. Ujedno, pomogao je i hvalio Grifitov film "Rođenje nacije" u kome se glorifikuje Kju kluks klan.

Sa protokom vremena republikanci su počeli da zauzimaju ekstremne pozicije, pa čak i rasističke. Karakteristično je njihovo veličanje južnjačke konfederacije iz Građanskog rata, koja je bila za održanje robovlasničkog sistema.

Stav njihovog aktuelnog lidera Donalda Trampa u vezi sa ovim pitanjem je još nedefinisan. Istraživanje pred predsedničke izbore 2016. godine pokazalo je 87 odsto Afroamerikanaca smatra da je Tramp rasista.

Na internetu se mogu pronaći kompilacije Trampovih izjava u kojima poručuje da je "najmanje rasističi orijentisana osoba na svetu". Zaokret u svojim redovima doživela je i Demokratska partija. Od polovine 20. veka ova grupacija od partije sa pojedinim rasistički orijetntisanim političarima postaje progresivni faktor u vezi sa rasnim pitanjima.

Takav je i njihov kandidat Džozef Bajden koji je, ukoliko pobedi, najavio pokretanje procesa rasnog pomirenja, kao i politiku većeg diverziteta prilikom zapošljavanja.

Da podaci potkrepljuju prethodne tvrdnje dokazuje Dimitrije Milić iz Novog trećeg puta.

"Od šezdesetih Afroamerikanci glasaju sa ubedljivom većinom za kandidate demokrata. Taj procenat se kreće između 85 i 95 odsto. Pokret 'Black lives matter' i ovogodišnji rasni nemiri će pomoći većoj izlaznosti ove zajednice, čemu će ići u prilog i olakšano glasanje poštom", kaže Milić.

On dodaje da je izlaznost Afroamerikanaca na izbore generalno niska, a da tome doprinosi i Republikanska partija.

"Afroamerička zajednica se tradicionalno slabije odaziva na izborima. Izlaznost među njima je prosečno između 35 i 45 odsto. Uzroci su isključenost iz zajednice, manjak isprava i republikansko otežavanje ovoj zajednici da se registruje za glasanje", smatra Milić.

Već primetan uticaj

Getty Images/Drew Angerer / Staff
Novo istraživanje četiri američka univerziteta pokazalo je da su ovaj pokret i protesti protiv policijske brutalnosti uticali na mnoge glasače pri izboru kandidata za predsedničke izbore 2016.

Oni koji su izrazili podršku civilnim pokretima tada radije su glasali za Hilari Klinton, demokratskog kandidata koja je iskazala podršku pokretu "Životi crnaca su važni".

Posledično, građani koji su glasali za Trampa najčešće su podržavali rad policijskih snaga. Tramp je u tom periodu na skupovima pristalica često hvalio rad policije, istovremeno optužujuči BLM pokret za "deljenje SAD".

Međutim, istraživači su utvrdili da je retorika u vezi sa "podrškom policiji" samo šifrovani jezik koji su koristili glasači koji su se najčešće identifikovali sa Republikanskom partijom i osećali "rasističku ozlojeđenost".

Dakle, navodna podrška policiji samo je bila paravan za glasače sa anti-crnačkim stavovima kojima je blisko klasno i rasističko istorijsko uređenje u SAD.

Naposletku, pokret je podstakao glasače sa obe strane poltičkog spektra da izađu na glasanje. Građani koji nisu imali pozitivan stav u vezi sa pokretom su, prema istraživanju, imali 78 odsto šansi da glasaju za Trampa, dok su procenti da oni sa pozitivnim stavom glasaju za aktuelnog predsednika bili niži - 12 odsto.

U susret novim izborima, kuriozitet je da se Tramp odlučio da tvituje "red i zakon" tokom nedavnih protesta protiv policijske brutalnosti, ali da to nije učinio tokom demonstracija u aprilu i maju koje su za cilj imale ponovno pokretanje američke ekonomije nakon restriktivnih mera uvedenih zbog pandemije. Oprečno, njegov protivkandidat Džo Bajden imao je zanimljiv izbor kandidata za potpredsednika. Kamala Haris postala je prva žena afroameričkog i indijskog porekla u istoriji SAD koja je kandidovana za predsednika ili potpredsednika.

Bajden ju je tada opisao kao "neustrašivog borca za malog čoveka".

"Odabirom Kamale Haris, Bajden je pokušao da bude u trendu sa dva aktuelna talasa u kulturi, feminističkim i 'Black lives matter'. Odabrao je kandidatkinju koja je sve ono što on nije", poručuje Milić. Milić ne smatra da aktuelna situacija i Bajdenov izbor kandidata za potpredsednika nužno znače da bi afroamerički predsednički kandidat bolje prošao na izborima.

"Kandidati su usmereni da za pobedu privuku dve glasačke grupe, bele radnike u proizvodnji i dobrostojeće belce iz predgrađa. Obe grupe su brojne i relativno konzervativne, tako da su ovi izbori više primereni klasičnom belačkom kandidatu", objašnjava.

Trampova pozicija je još ista, čak je izveo vojsku na ulice kako bi obuzdao demonstrante. Bajden je, poput Klintonove, izrazio podršku ovom pokretu.

Oba kandidata su imali sporne izjave u vezi sa afroameričkim stanovništvom. Najpre je Bajden izjavio da Afroamerikanci koji glasaju za Trampa "nisu crni", a Tramp mu je nedavno "uzvratio uslugu" kada je odbio da se odrekne stavova u vezi sa nadmoćnošću bele rase.

Prednost ipak, makar u ovoj grupi glasača, treba dati Bajdenu koji je zahvaljujući njihovoj podršci pobedio na unutarstranačkim izborima.

"Džo Bajden je u umutarstranačkoj trci protiv Bernija Sandersa pobedio zahvaljujući podršci Afroamerikanaca, naročito na Jugu. On ima jake odnose sa uticajnim crnačkim baptističkim crkvama i bio je potpredsednik Obami, te u ovoj glasačkoj grupi ima jasnu prednost", kaže Milić.

Uprkos tome, još se ne može sa sigurnošću tvrditi da li će pokret "Životi crnaca su važni", isprepletan sa pandemijom i dubljim političkim podelama, imati isti uticaj kao 2016.

Jedno je sigurno, građanska prava i rasna jednakost svakako će biti značajan faktor na ovogodišnjim izborima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

15 Komentari

Možda vas zanima

Politika

Mediji: Ultimatum za Srbiju

Višegodišnja dilema "Kosovo ili Evropska unija", koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje, pišu mediji.

13:01

17.4.2024.

14 h

Podeli: