"Nama Hrvatima malo treba. Srbe nam dajte! Vrbe nam dajte"

Obraćajući se prebijenim Srbima sa “dragi vaši”, Rudan navodi da, kako kaže, “patetični moji” naglašavaju da su u pitanju bili “naši Srbi”, Srbi iz Hrvatske i pita se:”Kao da ''naši Srbi'' nisu Srbi?”

"Srbi su Srbi i točka! Ne tačka!", ističe Rudan.

Ona Srbima poručuje da nauče nesto o, kako navodi, Lijepoj Našoj i navodi da je Hrvatska zemlja staraca i kriminalaca.

"Ono malo mladih i pametnih što je ostalo tu je jer nije još prodalo očevinu, a čekaju i kraj školske godine. Mi starci nemamo kuda, a i nikad nam bolje nije bilo. Dečko u sedamdeset i petoj može birati u kojem će marketu sesti za kasu i zaraditi 100 evra za samo mesec dana. Pa vi vidite, Srbi i Srpkinje", piše Rudan u kolumni.

Ona navodi da u Hrvatskoj političari, popovi i, kako kaže, ostali biznismeni vreme krate kradući, a da ga narod krati mlateći i to Srbe.

Dodaje da “neće valjda da mlate pse”, jer životinje ne smeju da se zlostavljaju.

"Kad u Hrvatskoj udaviš psa, mediji su na nogama, ne gine ti robija”, navodi ona i ističe da se nište neće dogoditi onome ko u Hrvatskoj udavi, gde Rudan stavlja tri tačke i dodaje: “biće i toga".

“Ne sme se suditi nikome ko se zabavlja u skladu sa politikom zemlje u kojoj živi”, kaže hrvatska književnica i postavlja pitanje "bivšoj braći kako to ne razumeju".

"Od rata s vama prošlo je 100 godina, a nama rane krvare k''o da se sve juče dogodilo. Takvi smo vam mi Hrvati", navodi Rudan i svojim prepoznatljivim rečnikom objašnjava da nisu bitni ni sloboda, pravda, hleb, školstvo, sudstvo, zdravstvo.

"Nama Hrvatima malo treba. Srbe nam dajte! Vrbe nam dajte", ističe Rudan i savetuje Srbima da se, ako im je “glava na ramenu mila”, drže dalje od, kako kaže Lijepe Naše.

Ona pita Srbe da li su ikada čuli ili pročitali da su 1943. u Americi organizovani odlasci Židova na rad u Nemačku i odgovara da nisu.

Zato postavlja i pitanje zašto onda Srbi traže posao u Hrvatskoj.