Godinu dana kasnije sam se udala. Godinu dana kasnije rodila se prva ćerka. Dve godine kasnije druga. A onda je 2011. godine u Siriji počeo rat.
Naš stan nalazio se u predgrađu Damaska, a tamo je sve počelo. U naše mesto je ušao haos. Sa kopna su došli tenkovi. Iz vazduha su padale bombe. Ceo grad zasula je kiša metaka. Sećam se kako su noći bile najstrašnije. Nismo mogli da spavamo. Noću se oseća najveći strah kada znate da niko ne spava, ali ne progovarate ni sa kim kako ne biste prekinuli svoje i tuđe misli. Najveći strah u životu osetila sam tada u tišini. Nisam znala šta će se sa nama dogoditi, ali nisam plakala.
Foto: Fulvio Spada, Marble floor, Damascus, flickr.com
Tenkovi su protutnjali pored naše zgrade. Bombardovanje je trajalo od 3 do 7 sati ujutro. Tih četiri sata pojavi se osećanje koje nikada nisam mogla da objasnim: jedini trenutak kada roditelji ne mogu da zaštite svoju decu. Svi smo se zagrlili i legli smo na pod. Kako su se smirivale detonacije, smirivalo se i naše disanje. Polako. Sve tiše. Sve će biti u redu. Nisam plakala.
Ujutru smo odlučili da odemo iz našeg stana. Hteli smo da odemo kod mojih roditelja koji žive blizu, petnaestak minuta od našeg naselja. Ali nisam znala želim li njima da priredim to osećanje beznadežnosti da ne mogu da nas zaštite. Isto tako nisam znala šta nas očekuje u drugom delu grada. Nisam znala da li je pravo vreme da krenemo. Nisam znala smemo li uopšte da krenemo. Moj suprug je otišao po automobil i planirao je usput da proveri da li je sve u redu. Rekao je da ga čekamo ispred ulaza za deset minuta. Kada je prošlo jedanaest minuta, počela sam da brinem. Ponovo ono disanje. Da li je ovo najduže čekanje u mom životu. Šesnaest minuta je prošlo i njega još uvek nema. U daljini su se čuli pucnji. Unaokolo. Nisam znala odakle dolaze. Nisam znala ni da li će se vratiti moj muž. Nisam plakala. Zatvorila sam oči i on se pojavio. „Možemo da izlazimo“, rekao je.
Foto: seler+seler, great mosque of damascus 709-15 AD, syria, easter 2004, flickr.com
Ušli smo u auto i krenuli. Vozili se poznatim ulicama, ali nismo ih prepoznavali. Na ulicama sam mogla da vidim ljude. Njihova tela. Ležali su unaokolo. Neki od njih su i dalje bili u svojim automobilima. Pomislila sam da to možemo biti mi. To smo mogli biti mi u našim kolima. Deset minuta smo se vozili kroz prizore koje smo do tada videli samo na televiziji. Ovo nije bio Damask. Ovo nije moj grad. I tada sam počela da plačem.
Naredni dani su bili teški. Oporavljali smo se sa idejom da je najgori događaj u našem životu ostao iza nas. Nekoliko dana je bilo mirno. Razgovarali smo. Deca su se igrala. Vratila sam se na posao i pokušavala da spavam kako treba. Jednog pre podneva, dok sam bila u kancelariji Damask je ponovo bio zasut bombama. Vratila sam se u stan svojih roditelja i zatekla ih. Pukli su prozori u celom stanu. Zatvorila sam oči. Muž je došao i rekao: „Moramo da odemo iz Sirije“.
„Gde ćemo?“
„U Bejrut. Privremeno. Dok se situacija ne smiri.“
„U Bejrut?“
Deset dana kasnije gledala sam bejrutsku luku.
(nastaviće se)
NAPOMENA: Ovaj blog je zasnovan na životnim pričama žena izbeglica i migrantkinja koje trenutno borave u Srbiji. Blog je napisala autorka čije je ime izmenjeno zbog zaštite privatnosti a pripremio ga je Info Park uz podršku Agencije za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u Srbiji (UN Women) u cilju podizanja svesti o položaju žena izbeglica i migrantkinja. Stavovi u ovom blogu pripadaju isključivo autorki i ne predstavljaju nužno stavove UN Women, Ujedinjenih nacija, ili bilo koje druge organizacije pod okriljem Ujedinjenih nacija.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Dvogodišnja Danka Ilić nestala je u utorak oko 13.45 sati u okolini Bora i za njom se traga. Iz Gorske službe spasavanja kažu za TV Prva da nestalo dete traže sistematski, ali da zasad nema rezultata.
Predsednik Kine Si Đinping upozorio je holandskog premijera Marka Rutea da ne stvara "tehnološke barijere", nakon odluke Holandije da uvede kontrolu izvoza opreme za mikročipove.
1461 - U najkrvavijoj bici Rata dveju ruža u Engleskoj, oko 36.000 vojnika pod zastavom dinastije Jork porazilo je kod Toutona, blizu Jorka snage od oko 40.000 vojnika dinastije Lankaster, osiguravši time engleski presto Edvardu IV.
Teniski sudija iz Tunisa Abderahim Garsalah, koji je suspendovan zbog unošenja pogrešnih rezultata na mečevima, izgubio je žalbu pred Sudom za sportsku arbitražu (CAS).
Rat u Ukrajini – 763. dan. Rusija je pojačala vazdušne napade na Ukrajinu i lansirala 190 raketa različitih tipova, 140 dronova "šahed" i 700 vođenih avio-bombi za samo nedelju dana, saopštio je Kijev.
Komentari 4
Pogledaj komentare