"Nisam dobio naređenje, arkanovci ubijali Hrvate i Mađare"

Na sugestiju Simatovićevog branioca Mihajla Bakrača, svedok optužbe RFJ-111 je, tokom unakrsnog ispitivanja, rekao i da lično nije video da je bilo ko ubijen, proteran ili zlostavljan.

Na pitanje branioca Bakrača "da li je ikada od nadređenih dobio naređenje da ikoga ubije, protera ili maltretira", RFJ-113, koji je u tom području bio policajac, odgovorio je: "Nikada".

Na sugestiju Simatovićevog advokata da "nije bilo masovnog proterivanja, osim kad su lokalni Srbi proterali lokalne Hrvate i Mađare", svedok je uzvratio: "Ja ga bar nisam video".

U glavnom iskazu, RFJ-113 je ranije posvedočio da su lokalna Teritorijalna odbrana i paravojska Željka Ražnatovića Arkana, u leto 1991. proterali nesrpske civile iz sela Ćelije i Dalj.

Rekao je i da su Ražnatovićevi ljudi pobili jedan broj Hrvata i Mađara i bacili ih u bunar.

Prema optužnici koja Stanišića, tadašnjeg čelnika Službe državne bezbednosti (SDB) Srbije, i njenog operativca Simatovića tereti za zločine u Hrvatskoj, srpska TO u Istočnoj Slavoniji bila je pod kontrolom te službe.

Za Ražnatovićevu formaciju u optužnici se navodi da je bila jedinica SDB Srbije.

Simatovićeva odbrana dokazivala je i da Ražnatović, u to vreme, nije bio blizak Iliji Kojiću, pomoćniku ministra unutrašnjih poslova SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem.

U glavnom iskazu, RFJ-113 je Kojića označio kao agenta SDB Srbije koji je imao stvarnu vlast u Istočnoj Slavoniji i naoružavao tamošnje Srbe.

Odgovarajući na pitanja Simatovićevog branioca, svedok je danas potvrdio da je jednom video Kojića i Ražnatovića Arkana zajedno, ali da ne zna dublje kakav je njihov odnos bio.

Pošto mu je advokat Bakrač predočio da je, u februaru 1993. Ražnatović učestvovao u pokušaju nasilnog smenjivanja Kojića i da je to dokaz da oni nisu sarađivali, RFJ-113 kazao je: "Tada je to bilo tako, ali bilo je više perioda" u njihovom odnosu.

Svedok je potvrdio i da su na sanducima oružja koji su, preko Dunava, iz Srbije stizali u Istočnu Slavoniju bili natpisi JNA.

Te isporuke, po svedokovom ranijem iskazu, organizovala je, preko Kojića, SDB Srbije.

Simatovićev branilac pitao je danas svedoka i da li je pomoć koju su dobili od MUP Srbije "bila korisna za uspostavljanje reda i mira, te za sve tri zajednice - Srbe, Hrvate i Mađare".

"Slažem se", prihvatio je to RFJ-113. On je kazao i da je "tačno" da se haotična situacija u Istočnoj Slavoniji, zbog te pomoći MUP Srbije, "popravila".

Svedok je rekao i da je svrha dolaska "Frenkijeve jedinice" SDB Srbije u Istočnu Slavoniju, s proleća 1995, bila "da pomogne u odbrani" tog regiona od napada hrvatskih snaga koji se očekivao posle njihove uspešne ofanzive na Zapadnu Slavoniju.

Na sugestiju Simatovićevog advokata da jedinica "nije imala druge zadatke kad je napad izostao", RFJ-113 rekao je da nije znao za zadatke "frenkijevaca".

U glavnom iskazu, svedok je izjavio da su pripadnici te jedinice, na čelu s Vasilijem Mijovićem, zlostavljali lokalno stanovništvo i bavili se kriminalom. Dvojica civila - jedan Srbin i jedan Hrvat - umrli su neposredno pošto su ih "frenkijevci" teško prebili, posvedočio je ranije ove nedelje RFJ-113.

On je danas završio svedočenje, a suđenje će biti nastavljeno iskazom sledećeg svedoka optužbe, u utorak, 3. oktobra.

Stanišića (66), koji je od 1992. bio šef SDB Srbije, i njegovog pomoćnika Simatovića (67) optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premeštanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991-95. U četiri tačke optuženi su za zločine protiv čovečnosti, a po petoj za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana sa velikih delova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Na čelu zločinačkog udruženja bio je, po tužiocima, tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević.

Posle prvog suđenja, koje je, nakon jednog neuspelog pokušaja, počelo 2009, prvostepeno veće Haškog tribunala oslobodilo je, 29. maja 2013, Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.