Kako se HRT osramotila prilogom o ubistvu porodice Zec

Vršilac dužnosti direktora Prvog programa te hrvatske TV Miro Branković tražio da se program TV Kalendar ne reprizira u takvom obliku, što nije poštovano, pa je od nadležnog urednika zatraženo da objasni zašto nije sledio uputstva.

U pomenutoj emisiji, jednoj od najstarijih na hrvatskom Javnom servisu, objavljen je, naime, prilog o tragičnom stradanju porodice Zec, dvanaestogodišnje Aleksandre i njenih roditelja.

Slučaj se, kako je navedeno u prilogu, godinama vukao po sudu i pokazao svu tromost i slabosti hrvatskog pravosuđa.

Iako u prilogu naglašavaju kako je slučaj, zbog tromog pravosuđa, naneo veliku štetu Hrvatskoj, urednici TV kalendara kažu kako je cela tragedija "medijski predimenzionirana".

"Zbog površnosti hrvatskog pravosuđa tragedija porodice Zec nanela je veliku štetu Hrvatskoj. Taj tragični slučaj medijski je predimenzioniran do te mere da je u seni ostao podatak da je, osim Aleksandre Zec, još preko 400 dece poginulo tokom velikosrpske agresije, a za šta takođe nikad nitko nije odgovarao", rečeno je u TV kalendaru.

Porodicu bogatog zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, na jučerašnji dan 1991. godine, pobili su članovi Merčepove jedinice. U noćnim satima upali su im u stan na Trešnjevci. Oca su ubili odmah, a Aleksandru i njenu majku na Sljemenu, gde su ih zatrpali đubretom.

HRT-ov urednik Vladimir Brnardić, uprkos zahtevu svog šefa Mire Brankovića, iz emisije TV kalendar u sredu ipak nije izbacio sramni prilog o porodici Zec, pa su gledaoci u poslepodnevnim satima ponovo mogli da čuju spikera koji govori da je slučaj, zbog tromog pravosuđa, naneo veliku štetu Hrvatskoj, ali i da je cela tragedija medijski predimenzionirana.

Povodom tih tvrdnji Branković je zatražio hitno izjašnjavanje rukovodioca Odeljenja dokumentarnog programa te TV Vladimira Bernardića.

Zatražio je takođe i da se emisija u svim svojim repriznim izdanjima ne emituje u istovetnom obliku, te da se ukloni s mrežnih i multimedijskih platformi, kažu u HRT-u.

Uprkos tome, prilog je emitovan ponovo u popodnevnim satima, a kako prenosi zagrebački Jutarnji list, HRT je pokrenuo istragu koja treba da objasni zbog čega Brnardić nije postupio po naređenju nadređenih, kao i da će zbog toga biti sankcionisan.

S druge strane juče je Antifašistička liga održala u srijedu komemoraciju i položila vence kod Adolfovca na zagrebačkom Sljemenu, ustvrdivši da se radi o jednom od najsramnijih poglavlja novije hrvatske istorije jer su institucije države "na kraju praktično zaštitile počinitelje zločina i time odaslali zastrašujuću poruku građanima".

Nedugo nakon što je policija pronašla tela, uhapšeni su pripadnici Merčepove jedinice - Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović od kojih su neki pred istražnim sudijom priznali ubistvo, a nakon što je na suđenju utvrđeno da pred istražnim sudijom nisu imali advokata, što je bila zakonska obaveza, kasnije su ti njihovi iskazi "obrisani", a oni oslobođeni.

Pravosuđe nije procesuiralo počinioce, a isplata jednokratne novčane pomoći Dušanu i Gordani Zec 30. aprila 2004. ostala je jedini čin podrške preživelima s hrvatske strane.

"Ovaj zločin jedno je od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske istorije. Počinioci su bili pripadnici specijalnih policijskih jedinica koji su oslobođeni zbog proceduralnih grešaka. Na ovom mestu, na 25. godišnjicu tog tragičnog događaja za porodicu Zec i sramotnog za Hrvatsku trebalo bi umesto predstavnika organizacija civilnog društva i Zagreba da stoji predsednika Republike i predsednik vlade, kao i predstavnici najviših sudskih vlasti", rekao je na komemoraciji predsednik Antifašističke lige Zoran Pusić.

Kao najsramnije u ovom slučaju za Hrvatsku ocenio je potpuno zakazivanje institucija države koje su "na kraju praktički zaštitile počinioce zločina i time odaslali zastrašujuću poruku hrvatskim građanima i prouzrokovali sramotu za našu državu, koja će je još dugo pratiti".

Za Srpsko narodno vijeće ubistvo porodice Zec jednako je stravično i teret je ovog društva kao i egzekucija hrvatske porodice Čengić 1992. u Erveniku.

"Vreme je da se prestanemo sećati poraza i pobeda i da našu decu učimo o civilnim žrtvama, o sudbinama ovih i svih drugih ljudi u proteklom ratu. Sećanje na Aleksandru Zec mora biti duboko antiratno sećanje koje bi u našem obrazovnom sistemu kod dece trebalo izazivati fiziološko gađenje, a ne oduševljavanje ratnim vozilima i oružjem", poručila je Aneta Lalić iz Srpskog narodnog vijeća.

Inače, Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji, pokraj Prijedora, rodnom mestu Mihajla Zeca.

Deo hrvatskih medija objavio je juče da se četvt veka od likvidacije porodice Zec sramotno lome koplja u hrvatskom društvu između onih koji lamentiraju nad pravosudnom farsom koja je poznate ubice, bez obzira na date iskaze, potpisana priznanja i materijalne dokaze, ostavila na slobodi i onih koji uporno traže razlike između „naših“ i „njihovih“ žrtava, pokušavajući da ublaže strahotu te decembarske večeri opravdanjima da je Mihajlo Zec podržavao i finansijski potpomagao vojsku Republike Srpske Krajine.