“Ne možete sami, bolje vam je u EU“

Srbiji je mesto u Evropskoj uniji jer nijedna evropska država danas ne može sama, kaže za “Novosti“ francuski politikolog Žak Rupnik.

Izvor: Veèernje novosti

Subota, 18.05.2013.

23:02

Default images

Liberalizacija svetskog tržišta ne ostavlja alternativu evropskom zajedništvu, koje, i pored velike krize, ostaje projekat budućnosti, ističe u intervjuu za "Novosti" Žak Rupnik, jedan od vodećih francuskih politikologa, profesor na Institutu za političke studije u Parizu i direktor sektora za istraživanja u francuskom Centru za međunarodna istraživanja i studije.

“Članstvo u EU je jedini način za evropske zemlje da imaju težinu u mondijalizaciji. U Evropi postoji kritična masa. Da li bi neko dao bilo kakvu važnost tome šta danas misle Luksemburg, Estonija ili Slovačka da nema EU? Koga bi, inače, danas bilo briga za Letoniju ili Belgiju“, pita se Rupnik.

On podseća da je poslednjih dvadesetak godina u EU dominiralo pitanje proširenja na istok, ali da danas glavna tema više nije na relaciji zapad - istok, nego sever - jug.

“Kriza evra je podelila Evropu po novoj liniji. Razlike između severa i juga su uvek postojale, ali su one sada postale naročito izražene. Po bilo kom kriterijumu, prihodu po stanovniku, padu BDP-a, procentu nezaposlenosti, nivou deficita, stopi po kojoj se zemlja zadužuje - gotovo svugde ćete tačno pronaći tu liniju. To Evropi nameće nove probleme koje ranije nije morala da rešava“, upozorava Rupnik.

On smatra da Evropa može da ima zajedničku monetu, ali da pravila moraju da budu jasna, kao i da su potrebne instance sposobne da omoguće njihovo poštovanje. “Ne treba nam samo bankarska unija, već i usaglašenost budžetarnih i poreskih politika. Ne može jedna zemlja koja ima daleko veće poreze da spasava drugu u kojoj su oni značajno manji. To nije održivo“, kaže Rupnik.

Francuski profesor podseća i da je ranije u Evropi postojao osećaj da jedna faza uvodi u drugu - počelo se sa zajednicom uglja i čelika, pa je stvoreno zajedničko tržište, zatim je nastala zajednička moneta, za koju se mislilo da će Evropu odvesti u političku uniju, ali to se nije dogodilo. “Sada, ili ćemo krenuti ka nekoj vrsti federalizma, ili, jednostavno, idemo ka dezintegraciji“, smatra francuski profesor, ocenjujući da je ujedinjenija Evropa put za izlazak iz krize.

"Mislim da će i evro i EU preživeti, jer je alternativa - raspad, što bi bio gubitak za sve. Stvaramo nešto već 60 godina. I pored krize, Evropa ima ogroman uspeh, a dokaz za to je da još ima zemalja koje žele da nam se pridruže, uključujući i Srbiju“, podeća on i objašnjava zašto je EU najbolje rešenje za našu zemlju.

“Nalazimo se na globalnom tržištu i reagujemo kao male zemlje. Zato nam je potrebna Evropa. Nijedna evropska država, ne samo male, nego i one mnogo veće, ne može sama da se s tim uhvati u koštac. Rusija, Kina ili Indija mogu. Druga je stvar kad imate milijardu stanovnika, kad ste veliki kao kontinent ili imate nepresušne energetske resurse. Mi ne možemo svaki za sebe, uključujući i Balkan“, smatra Rubnik.

“Raspad Jugoslavije nije bio nametnut“

Na konstataciju da su balkanske zemlje jednom već bile zajedno, pa nam je objašnjeno da moramo svako za sebe - francuski profesor odgovara da EU nije odgovorna za raspad Jugoslavije, te da nam taj scenario niko nije nametnuo.

"Njeni (jugoslovenski) narodi su sami odlučili da se raziđu. Nije bilo spoljne makijavelističke sile. Istina, na kraju Hladnog rata izostala je međunarodna pažnja. Postojala je nemarnost, čak s dozom krivice, kada se previše prostora ostavilo lokalnim akterima da sprovode nacionalističku dinamiku konflikta. Posle, kada su hteli da regauju, shvatili su da je bilo prekasno“, ocenjuje Rubnik.

“Žak Delor mi je pričao da je u maju 1991. godine, pre raspada Jugoslavije, okupio oko sebe za stolom sve lidere iz bivše Jugoslavije. Tražio je od njih da prestanu s neprijateljstvima i predstavio im ambiciozni plan stabilizacije dinara, uz podršku reformama savezne vlade. Ali, to nikoga nije interesovalo. Milošević i Tuđman su već bili počeli da realizuju svoje velike nacionalne planove“, priseća se Rubnik.

Kada je reč o Rusiji, on kaže da moskva može da bude partner za određena ekonomska pitanja, na primer u energetskom domenu, ali da sa svim teškoćama i krizom koju danas poznaje, EU ostaje ambiciozan projekat i vizija za budućnost.

“Razišli su se i ponovo našli u Evropi“

Na pitanje da li se Srbiji isplati zamena po principu “Kosovo za EU“, Rubnik odgovara da je to brutalan način da se formulišu stvari. “Ne kažem da treba biti indiferentan prema sudbini manastira ili srpskoj manjini. Ostavimo za trenutak po strani pravne i istorijske argumente. Da li bi bilo pametno da Srbija nastavi da do kraja veka ulaže suštinu svoje energije u stvar koja je unapred izgubljena? Kakva je perspektiva ponovnog osvajanja Kosova, koje je 90 odsto nastanjeno Albancima, i koje nikada nećete ponovo dovesti pod svoju vlast? Znate, možete pravno imati rezon, ali da politički grešite. Politika, ponekad, znači napraviti izbor koji gleda ka budućnosti“, poručuje on, dodajući da više ne treba dirati u granice.

“To bi bio silazak u pakao. Dosta je toga bilo devedesetih. Što se pre zaustavimo, tim bolje. Da mene pitate, nije trebalo ni počinjati. Bio bih savršeno zadovoljan da je Jugoslavija opstala. Ona, na kraju, može da se pronađe, u novoj formi, u okviru EU. Česi danas kažu da su im Slovaci najbliži narod u EU. I, obrnuto. Razišli su se i ponovo našli u Evropi“, podseća Rubnik.

“Nadam se da će se to dogoditi i sa svim bivšim jugoslovenskim narodima. Imate zajedničko nasleđe, isti ili sličan jezik. Evropa će vam dati zajednički krov, koji ste izgubili. Nadam se samo da to neće biti u funkciji da se blokira ili rasturi Evropa! Priznajem da je reč o svojevrsnoj ironiji: ako hoće da preživi, Evropa treba da ide ka federalizmu, a u nju će se integrisati oni koji su jugoslovenski federalizam shvatili kao neuspeh“, navodi on.

Francuski profesor odbacuje ocene da Evropa ponižava Srbiju neprestanim zahtevima, navodeći da se svaki politički kompromis može onda da se shvati kao poniženje. “Naprotiv, glavna zasluga Evrope je što je sve narode koji pripadaju evropskom projektu stavila na jednaku ravan. Danas svi sede za istim stolom i ravnopravno diskutuju s ostalima. Jedini način za male države da se ne osećaju poniženima je upravo sistem podele suverenosti unutar EU“, kaže Rubnik.

On smatra da bi bilo kada bi se, vek posle atentata u Sarajevu, u junu ove godine, otvorili pristupni pregovori s preostalim balkanskim zemljama. “Posle, sve zavisi od pojedinačnih kapaciteta. Lepo bi bilo kada bi se sve završilo do kraja ove decenije. Za najambicioznije, to je moguće“, smatra on.

Francuski profesor podseća i da sadašnja vlast u Srbiji, koja je na neki način naslednik onih koji su vodili ratove devedesetih, kaže da treba napraviti kompromis, jer ne želi da dovede u pitanje evropsku budućnost Srbije.

“Zanimljivo je da evropske integracije na Balkanu uglavnom ne sprovode demokrate ili liberali, koji imaju podršku na Zapadu, već, često, oni koji su došli iz zapaljivog nacionalizma i postali umereniji. To je samo delom paradoks. Oni pokušavaju da svoja shvatanja učine kompatibilnim s Evropom. Ostale opcije su potrošene“, zaključuje Rubnik.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

73 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: