Moć i nemoć bivših predsednika

Više od dobre penzije ili drugih pogodnosti bivšim šefovima država sigurno je važniji uticaj koji imaju i posle prestanka mandata

Izvor: Politika

Nedelja, 15.07.2012.

22:26

Default images

Uloga bivših šefova države u politici i društvu zemlje može biti značajna ili beznačajna, ali su svi, bar na neko vreme, zbrinuti paragrafima zakona. U Srbiji je devedesetih godina burno protestovano protiv zakona o bivšim predsednicima, ponajviše zbog široke ruke zakonodavca, pa je akt donet sledećom prilikom, po ugledu na zemlje u okruženju i svetu.

Slobodan Milošević, prvi predsednik Srbije u višestranačju, otišao je u Hag, a za njim je kasnije krenuo i Milan Milutinović, piše Politika.

O Zoranu Liliću se pisalo kao o čoveku koji ima odlične odnose s Muamerom Gadafijem, a vest dana je bila kada je obrijao brkove. Vojislav Koštunica je, kao predsednik DSS-a, ostao aktivan u političkom životu Srbije. Sada imamo još jednog bivšeg predsednika – Borisa Tadića.

U Srbiji predsednik Republike po odlasku s funkcije ima pravo na počasni naziv „bivši predsednik Republike” (iako predsednik Tomislav Nikolić misli da to nije odgovarajući naziv) i na naknadu plate (80 odsto od predsedničke plate) dok se ne zaposli ili dok ne ispuni uslove za penziju, ali najviše šest meseci od kada mu je prestao mandat. Kada se zaposli ili ode u penziju ima pravo na dodatak do 80 odsto predsedničke plate. Sleduje mu i kancelarijski prostor, savetnik, sekretar i službeni automobil s vozačem. Sve ove pogodnosti može koristiti onoliko dugo koliko mu je trajao mandat. Može ga obezbeđivati policija ili vojska godinu dana po prestanku mandata, ali to se može produžiti ako postoje opravdani razlozi. Predsednik Republike koji je razrešen dužnosti nema prava na ove pogodnosti.

Bivši predsednici i u drugim zemljama imaju slične pogodnosti.

„Doživotni bivši predsednik” – kako je sam sebe nazvao Stjepan Mesić, posle dva petogodišnja mandata na čelu države, mogao bi zaista doživotno imati sve privilegije koje mu obezbeđuje Zakon o posebnim pravima po prestanku obavljanja dužnosti – kaže Milan Obrenović, dopisnik „Politike” iz Zagreba.

„Najavljene su izmene tog zakona, čak je pre tri godine podnesen i zahtev za ocenu ustavnosti, kalkuliše se o ograničenju privilegije na rok od pet godina, posle čega bi bivši predsednik postao penzioner, doduše sa nešto većim primanjima. Bez obzira na sve Mesić i dalje uživa u luksuzu zagrebačke vile koja mu je dodeljena na korišćenje, ima na raspolaganju službenika, automobil i vozača, povlašćenu penziju, i sve to se plaća iz državne blagajne.”

„Predsednik nikada nije privatna osoba, pa ni kada mu istekne mandat. Dolaze mi i bivši i sadašnji predsednici, ambasadori, ministri… Pozivaju me na svetske konferencije da održim govor, a za to se ne mogu spremiti u svojoj kuhinji”, govorio je Mesić.

Bivši hrvatski predsednik ima pravo i na telohranitelja, sve moguće privilegije koristi trajno i kada umre troškove sahrane snosiće Hrvatska. „Od porodice sam tražio čvrsto obećanje da u mojoj sahrani država neće učestvovati. No, svi će se načekati, jer imam nameru još dugo živeti i biti aktivan”, poručio je Mesić svojim kritičarima.

Iako tvrdi da je prve godine posle odlaska s funkcije potrošeno 100.000 evra za funkcionisanje Ureda bivšeg predsednika, podaci iz državnog budžeta govore kako su troškovi bili dvostruko viši. Prošle godine potrošeno je navodno više od 150.000 evra. Problem će se pojaviti kada se pojavi još koji bivši predsednik, ali je aktuelni predsednik Ivo Josipović najavio kako se vraća na Pravni fakultet i predavanjima studentima.

U Sloveniji je drugačije. Drago Balažič, novinar Radio Slovenije, kaže: „Janez Drnovšek je umro, Milan Kučan je živ, ali su mu, prema odluci vlade, uzeli ured, sekretaricu, automobil, nema više ni putnih troškova ni budžeta. On je običan građanin, koji se tu i tamo pojavljuje, daje intervjue i na svaku njegovu reč se pazi. Javnost bliža desnici preuveličava njegov uticaj. Kučan je, kada mu je prestao mandat, osnovao Društvo Forum 21 u kome su bili svi važniji ljudi, sada su neki otišli, neki postali tajkuni i više ih nema toliko. Ali, Kučan ima uticaj i oglašava se kada su važne teme. Dosta je aktivan, ide na javne događaje, okrugle stolove. Bio je u središtu pažnje kada je podržao Zorana Jankovića na poslednjim izborima. Kažu da je Janković bio Kučanov projekat.”

Balažič kaže da su u Sloveniji srezane penzije svim bivšim funkcionerima, pa nemaju više dodatke već čiste penzije. „Kučan lepo živi, mada je možda nezadovoljan stanjem u zemlji. Za ljude levice i centra on je još veliki autoritet, a za druge je izvor zla i u svemu vide njegove prste.”

„Zahvaljujući prvom američkom predsedniku Džordžu Vašingtonu, koji je mogao doživotno da vlada, ali se povukao posle drugog mandata, uspostavljeno je pravilo da niko ne može biti biran više od dva puta”, kaže Milan Mišić, dopisnik „Politike” iz Amerike. „Predsednik može da podnese ostavku pre isteka mandata, ali to je učinio samo Ričard Nikson zbog Votergejta.”

U SAD se podrazumeva da se odlazeći predsednik o svim bitnim odlukama konsultuje s dolazećim. Iseljenjem iz Bele kuće, od momenta kada postanu bivši, mada zadržavaju titulu predsednik bez prideva „bivši”, predsednici prestaju da se operativno bave politikom i nemaju ni formalnu funkciju u partiji i sele se iz Vašingtona. Odmah unajmljuju profesionalnog, ali anonimnog, pisca koji im pomaže u sastavljanju memoara i prave planove za svoju predsedničku biblioteku. Ostajući bez vlasti, bivši predsednici ne ostaju bez uticaja, koji njihovi naslednici koriste u većoj ili manjoj meri. Amerika danas ima četiri živa bivša predsednika: Džimi Karter (87), Džordž Buš stariji (88), Bil Klinton (65) i Džordž Buš mlađi (66). Aktuelni predsednik udružuje snage s bivšim kada mu je to potrebno. U poslednje vreme Barak Obama koristi usluge Bila Klintona da osvoji drugi predsednički mandat. Klinton je inače jedan od najaktivnijih bivših predsednika u novijoj istoriji.

Svi živi bivši i aktuelni predsednici su članovi neformalnog „Predsedničkog kluba”. Zajedničko im je iskustvo, jer su bili najmoćnije ličnosti sveta, svi su sedeli za istim stolom u Ovalnom kabinetu, spavali u istom krevetu i obedovali za istim trpezarijskim stolom.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: