Rašković: Šakali bili najsuroviji

Svedočeći pred Odeljenjem za ratne zločine, bivši pripadnik "Šakala" je rekao da je ta jedinica obavljala "poslove" koje nijedna druga nije htela.

Po njemu, osim "Šakala", kojima je komandovao pokojni Nebojša Minić, na Kosovu su tokom rata bile i jedinice "Frenkijevci" Franka Simatovića, jedinice Gorana Radosavljevića Gurija, kao i JSO.

Rašković je istakao da je Minić u Peći bio "strah i trepet", zbog surovosti. Pojedini njegovi saborci, koji su optuženi za zločine u Ćuški, i danas su u suočenju sa svedokom osporavali njegov kredibilitet. Rašković je krajem decembra tokom prva tri dana svedočenja neke od optuženih "Šakala" označio kao egzekutore.

Dvojica optuženih Siniša Mišić i Abdulah Sokić optužili su Raškovića da je silovao ćerku Ise Baljaja, mesara iz Peći, što je svedok negirao navodeći da u to vreme nije bio na Kosovu, već da je o tom slučaju saznao od dečaka koga je "Vampir", kako po optužnici glasi nadimak Sokića, zarobio i nad njim se iživljavao.

"Isi mesaru su ćerku silovali, a njegovoj maloj deci bacali bombe u krilo poput loptica koje bi ih raznosile. Ja sam za to čuo od očevica celog tog događaja kojeg su pojedini 'Šakali' tu noć poveli sa sobom", posvedočio je Rašković.

On je dodao da o tome ima samo posredna saznanja, a da svedok zločina nema hrabrosti ni tajno da izađe pred sud, iako se, kako je istakao, o događaju opširno izjasnio policiji. Rašković je juče izjavio da njegovoj porodici i njemu, zbog svedočenja, stižu pretnje iz "moćnih centara".

Rašković je počeo da svedoči krajem decembra prošle godine, bez mera zaštite koje su mu tokom istrage bile dodeljene i tada je detaljno opisao zločine nad albanskim stanovništvom u selu Ćuška, na Kosovu 1999. godine, a neke od optuženih, bivše saborce, označio kao egzekutore.

Za zločine u selu Ćuška optuženo je 13 pripadnika Teritorijalne odbrane, policije i jedinice "Šakali", kojima se na teret stavljaju ubistva, silovanja, pljačke i paljenje imovine civilnog stanovništva. Ubistva su, kako se navodi u optužnici, vršili na svirep i podmukao način, neretko pucajući žrtvama u leđa nakon čega su većinu tela zapalili kako bi sprečili utvrđivanje identiteta žrtava.

Iz sela u kom je živelo 2.000 stanovnika, uglavnom albanske nacionalnosti, proterano je u grupama više od 400 žena, dece i staraca.