Bruka teža od šamara

Fenomen nasilja dece nad roditeljima sveprisutan je i u porastu, ali se o tome ne priča mnogo jer se roditelji stide da slučaj prijave policiji, pišu Novosti.

Izvor: Veèernje novosti

Subota, 19.11.2011.

22:12

Default images

Svako peto dete u našoj zemlji fizički je zlostavljano, a zna se da je četvrtina njih žrtva emocionalnog i psihičkog zlostavljanja uglavnom roditelja.

Ali niko ne zna koliko je roditelja žrtva vlastite dece. To je nepopularna i jedna od poslednjih tabu tema u Srbiji.

U susednoj Hrvatskoj su izračunali da čak 35 odsto porodičnog nasilja spada u nasilje dece nad članovima porodice.

Ovde je, međutim, nepoznanica koliko dece i tinejdžera psihički ugnjetava majku ili oca. Svi naši sagovornici slažu se da je brojka sve veća, ali roditelje je sramota da prijave sopstvene potomke. Oni pozovu policiju ili se obrate nekom savetovalištu i centru za socijalni rad tek kada bukvalno budu uplašeni za sopstveni život.

Tako se policiji, prema podacima organizacije „Nasilje u porodici“, generalno prijavljuje tek 16,5 odsto slučajeva porodičnog zlostavljanja. U četvrtini slučajeva nasilnici nisu muževi i partneri, već majke i, sve češće, deca.

Računa se da su u polovini slučajeva roditelji, posebno stariji, žrtve psihičkog, a u 19 odsto fizičkog zlostavljanja. Statistika pokazuje i da nešto više od pet odsto starijih od 65 godina trpi surovo porodično ugnjetavanje. Zanimljivo je su žrtve najčešće žene starije od 75 godina, sa mentalnim ili fizičkim problemima, a polovina nasilnika su, ne sinovi, već ćerke i snahe!

Uprkos tome što su stvarne razmere ovog oblika torture nad ukućanima daleko veće od prijava, iz prošlogodišnje statistike centara za socijalni rad može se videti da od preko 4.800 prijavljenih zlostavljača, čak 1.087 čine „ostali“. A to su članovi porodice koji ne spadaju ni u grupu „muž ili partner“, ni u grupu „otac“. Znači, majke i sama deca.

Mada se veruje da je nemali broj nasilnika pod dejstvom alkohola ili droge, prema rečima Vesne Stanojević iz Savetovališta za žrtve nasilja u porodici, samo 37 odsto njih su alkoholičari.

"Više je onih koji trezni vrše nasilje, nego onih koji to čine pijani ili drogirani. Najviše roditelja koji su bili mete sopstvene dece javilo nam se početkom 2000-ih, kada je bilo aktuelno zaključivanje ugovora o doživotnom izdržavanju. Roditelji su sklapali takve ugovore sa decom i prebacivali na njih imovinu, a onda su ta ista deca pokušavala da ih eliminišu iz stanova", kaže Stanojević. Situacija se danas promenila, pa su povod za nasilje lični i porodični odnosi. Nasilnici nad roditeljima najčešće imaju između 35 i 45 godina i u finansijskim su problemima. Neki su ostali bez posla, drugi ne dobijaju redovno plate, pa pokušavaju da se dokopaju majčine ili očeve penzije. Ako ne uspeju, slede šikaniranja, batine, izgladnjivanje, uskraćivanje lekova i grejanja. Čak i kad žele da preotmu stan, a roditelji su voljni da se presele u dom, deca nisu spremna to da finansiraju.

"Bez obzira na to što brojka od 32 roditelja žrtve ne izgleda velika, podaci su alarmantni ako znamo da roditelj najteže prijavljuje svoje dete. On ga brani i štiti. Čak i kad dođu ovde, majke kažu: „Nije kriv on (ili ona), kriva je kriza, ostao je bez posla, kriv je šef, kriv je zet (ili snaja)“, kaže Stanojević.

Ona dodaje i da je sve više majki koje su žrtve svojih 16-godišnjih i 17-godišnjih sinova. Razlozi su različiti, a najčešće su u pitanju dečaci iz razvedenih porodica ili narkomani.

Ali, nisu agresivna samo deca izložena nasilju, niti samo tinjdžeri i odrasli. Maltretiranje roditelja kreće od najranijeg doba. Jedno američko istraživanje pokazalo je da čak 11 odsto mališana do 10 godina grebe, grize, udara ili čupa majke. U Srbiji ove procente niko nije sabirao, ali, po psihoterapeutu Zoranu Milivojeviću, u pitanju je česta pojava:

"Najnovija istraživanja demantovala su stav da je nasilje uvek rezultat nasilja. Sve je više dece koja su nasilna jer su razmažena, jer im nisu postavljene granice."

Kada im ne date ono što žele, kod njih se javlja frustracija i to pokušavaju da izvuku po svaku cenu. Ona nisu socijalizovana, a roditelji ne mogu da ih obuzdaju. Mala deca obično misle da ih roditelji ne vole kad im nešto uskrate, pa pokušavaju kod mame i tate da izazovu samilost i osećaj krivice. Ako roditelj to ne zaustavi na vreme, iznuđivanje postaje kompleksnije.

"Razmaženo dete može da bude simpatično sa pet godina, ali nije isključeno da će sa 12, kada fizički osnaži, juriti majku oko stola sa nožem u rukama, jer mu ne da pare - upozorava Milivojević, i prepričava scenu u kojoj se ćerka, tinejdžerka, popela na prozor, preteći da će skočiti ako joj roditelji ne kupe jaknu koju želi, uz tekst: „Zar vam je važnije 300 evra od mog života?!“

Šta u takvoj situaciji treba da urade majka i otac? Preporuka psihologa je da se obrate detetu rečima: „Mi te volimo, ne želimo da se ubiješ. Ako ipak odlučiš drugačije, bićemo jako žalosni, ali mi ne možemo da se osećamo krivim“.

A šta uraditi kada vas sasvim malo dete počupa ili ugrize?

"Malo dete doživljava svet kao sliku i zabavno mu je kada ugrize majku i ona skoči", objašnjava naš sagovornik. "On nema svest da to boli. Zato nije loše šljepiti ga da i dete oseti bol. Tako će naučiti najvažniju lekciju - ne želim da radim drugima ono što ne želim da drugi rade meni!"

Milivojević smatra da će novi način vaspitanja i Građanski zakonik, po kojem će biti zabranjeno udariti dete, dovesti do nove vrste patologija. Imaćemo sve razmaženiju i sve agresivniju decu, s jedne strane, koja se neće snalaziti u svetu i neće moći da izgrađuju stabilne partnerske odnose, i, s druge, nemoćne roditelje, čiji će autoritet sve više padati.

Samim tim, rašće nasilje i u porodici i u društvu. Umesto međusobne ljubavi i poverenja, odnos između roditelja i njihovih potomaka pretvoriće se u uzajamne ucene i neprijateljstvo.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: