Na redu Žitište i Svilajnac

Beograd -- Srbija godišnje proizvede 600.000 tona opasnog otpada. Ne postoji fabrika za preradu tog otpada. Žitište i Svilajnac odlučuju da li hoće to postrojenje.

Žitište, potencijalna lokacija za spalionicu?
Žitište, potencijalna lokacija za spalionicu?

Srbija godišnje "proizvede" oko 1,8 miliona tona industrijskog otpada. Više od trećine, oko 600.000 tona, je takozvani opasni otpad.

Prema podacima Ministarstva, 96,7 odsto takvog otpada odlaže se na industrijskim deponijama, oko tri odsto se čuva u privremenim skladištima, dok se ispod jedan odsto prerađuje, reciklira ili se proda u zemlji.

Izbor lokacije za uništavanje opasnog otpada u Srbiji predmet je predizbornih kockanja, pišu "Večernje novosti" i navode da posle Kragujevca, Šapca, Ćićevca i Ćuprije, čiji su građani odbili ovakav pogon na svojoj teritoriji, na red su došle opštine Žitište i Svilajnac.

Gorica Dimčić Tasić, predsednica opštine Svilajnac, kaže, za "Novosti", da nikakvih pregovora sa Svilajnčanima nije bilo.

"Naši građani nisu ni za ni protiv ovih postrojenja, zato što ih niko nikad nije pitao o tome", rekla je ona.

U najveće proizođače opasnog otpada u zemlji ubrajaju se termoelektrane sa pepelištima, fabrike raznih metala, hemijska industrija, rudarski kopovi, farmaceutska i prehrambena industrija.

U Srbiji postoji i ozbiljna količina tzv. istorijskog opasnog otpada, koji je i do 20 godina uskladišten u fabrikama koje nisu imale novca za izvoz u neku od evropskih spalionica.

Danas spaljivanje kilograma opasnog otpada košta od dva do pet evra, u nekoj od zemalja EU.

Država, pored spalionica, planira i izgradnju centralnih regionalnih skladišta opasnog otpada, u Srednjobanatskom, Podunavskom, Mačvanskom, Moravičkom i Nišavskom okrugu.

U gradovima će biti određene lokacije za sakupljanje kućnog opasnog otpada (otpadnih ulja, otpadnih električnih i elektronskih aparata i uređaja, istrošenih baterija).