E-novine: Drugačije se ne trpi

Napad na novinara Teofila Pančića u Beogradu samo je potvrdio poražavajuću činjenicu da se u Srbiji ne trpi drugačije mišljenje, pišu "E-novine".

Izvor: e-novine

Ponedeljak, 26.07.2010.

12:15

Default images

Pokazalo se, još jednom, da je ovde moguće da čovek bude isprebijan naočigled desetina Beograđana i da mu niko ne pomogne.

B92 prenosi tekst Žarke Radoja iz "E-novina" o napadu na novinara nedeljnika "Vreme" Teofila Pančića:

Teofil Pančić je napadnut u subotu uveče u autobusu broj 83 na stanici na Trgu Branka Radičevića u Zemunu.

Napala su ga dva "hrabra“ momka, sa metalnim šipkama i naneli mu lakše telesne povrede. Teofilu Pančiću niko nije pomogao. Putnici su gledali šta se dešava i nisu ni prstom mrdnuli.

"Niko od putnika, a bilo ih je bar 15, nije reagovao. Najstrašnije je što ni nakon napada niko nije ostao da bar da izjavu policiji, da pita kako sam, čak je i vozač produžio u garažu“, kaže za "E-novine" Pančić.

"Ja mogu samo da spekulišem o razlozima napada. Logičkom dedukcijom mogu da zaključim da je u pitanju moj posao, dakle ono čime se bavim, neko me ne voli. Ovo nije slučajnost. Nisu me napali da bi me opljačkali, nego da bi me pretukli. Policija treba da radi svoj posao. Nadam se da će otkriti napadače, a ako ih ne otkriju, to može da se tumači samo na jedan način“, dodaje Pančić.

Reakcija policije bila je očekivana: zvanični organi oglasili su se istim saopštenjem kojim reaguju na svako ubistvo i napad na novinara – "Tragamo za počiniteljima“.

Reagovalo je i nekakvo Ministarstvo kulture, koje je, ponekad, kada treba podržati izmene i dopune Zakona o medijima zarad sujete jednog ministra, zaduženo i za medije u Srbiji.

"Brutalni napadi poput ovog ne ugrožavanju samo pravo na život, već predstavljaju pretnju istraživačkom novinarstvu i slobodi izražavanja. Upravo zato, Ministarstvo kulture je uvereno da je prioritet nadležnih organa da spreče napade na novinare i otkriju njihove izvršioce", kaže se u saopštenju ove G17 plus institucije.

Saopštenjem je, gotovo 20 sati nakon napada na Pančića, reagovao i predsednik Srbije Boris Tadić. Njegova pres služba poslala je sledeću cirkularnu izjavu medijima: "Verujem da će policija obaviti svoj posao i pronaći napadače koji su napali i povredili Teofila Pančića. Moramo još mnogo napora da uložimo kako bi se stvorila atmosfera u kojoj siledžijsko razračunavanje sa neistomišljenicima nikako ne sme da se događa".

Podsetimo, pre tri godine, kad je na stan novinara Dejana Anastasijevića iz "Vremena" bačena bomba, tadašnji i sadašnji predsednik Srbije rekao je: “Reakcija države mora biti najjača moguća. Podsetiću da ovakvi pokušaji zločina jesu i pokušaji da se Srbija vrati u devedesete godine i u vreme rata". I - ništa se nije desilo.

Ovakva saopštenja i samo deklarativne reakcije države zato mogu jedino da izazovu bes i tup bol u stomaku. Razloge ne treba dodatno pojašnjavati - policija uglavnom nevoljno traga za počiniocima, a ako se slučajno odvaži da ih privede jer se slobodno šetaju pa nekim građanima smetaju (poput slučaja Brankice Stanković), onda ih sudija pusti uz prilično sramotna i pomalo bahata obrazloženja.

Postoje dve dimenzije ove priče. Prva se tiče države, dakle gospode koja sede na vlasti poslednjih desetak godina.

Očigledno nije prekinut kontinuitet politike devedesetih, pa zbog toga i dalje imamo nerasvetljena ubistva i zastrašivanja novinara, čime se jasno šalje poruka da svako ko poželi može da pretuče novinare za koje oceni da to zaslužuju.

Ako se za novinara kaže da je „neprijatelj države“, a ta kategorija je ovde još zastrašujuće ozbiljno shvaćena - u obzir dolaze i fizičke likvidacije: podsećamo da su u Srbiji, tokom prethodne dve decenije, ubijena tri novinara.

O javnim pretnjama, preko medija ili i-mejla ili telefona, izlišno je govoriti. Biti nezavisan i častan novinar – u Srbiji je rizik po sopstveni život.

Druga strana medalje jeste činjenica da su u punom autobusu, u Zemunu, dvojica batinaša metalnom šipkom napala čoveka. Ime i prezime uopšte nije bitno. I da niko, ama baš niko, nije reagovao. Građani Srbije su, izgleda, još pod patriotskim šokom zbog odluke MSP, pa im prebijanje ljudi metalnim štanglama pred njihovim očima ne izgleda strašno.

Atmosfera besa i linča koju su zajednički stvorili vodeći političari nakon presude Međunarodnog suda pravde, a zdušno im pomogli gotovo svi mediji u Srbiji, lamentirajući nad otetom svetom srpskom zemljom i najavljujući osvetu protiv svakog neprijatelja - stvorila je idealne uslove da dvojica batinaša, pred putnicima u autobusu, tuku Pančića, znajući unapred da je ovo država u kojoj svako gleda svoja posla i u kojoj je strah odavno nadvladao bilo kakvu solidarnost. Putnici ne samo da nisu pomogli žrtvi, nego su u panici pobegli iz autobusa!

Tu vrstu ovdašnje „hrabrosti“ gledali smo februara 2008. kad se Kosovo „branilo“ polupanim i zapaljenim ambasadama u Beogradu, preko obijenih prodavnica i razdraganih demonstranata koji su u rukama držali po desetak pari patika.

"Kada se pokrenu nacionalističke strasti, onda bagra oseti da je moćna. Oni se u takvoj atmosferi osećaju jakima, misle da je došao njihov čas, polusvet dobije krila...“, kaže Pančić komentarišući činjenicu da se sve ovo desilo u trenutku kada Srbija konačno treba da prihvati činjenicu da je Kosovo nezavisna država.

Ukratko, prag tolerancije na nasilje u Srbiji je toliko visok da više nije sigurno ni da prag postoji. Slučaj Teofila Pančića to najbolje pokazuje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: