Plesanje je stvar opšte kulture

Bavljenje plesom omogućava deci da razviju fizičke i duhovne sposobnosti, kao i da se socijalizuju kroz zdravu atmosferu, piše "Danas".

Izvor: Danas

Sreda, 21.07.2010.

00:01

Default images

Plesni savez Srbije će predložiti da se ples uvrsti kao predmet u škole.

"Pitanje poznavanja i učenja plesa je stvar opšte kulture", kaže za "Danas" potpredsednik Plesnog saveza Srbije Ivica Došenović.

Na nedavnoj vanrednoj sednici PSS većina plesnih klubova, nezadovoljna dosadašnjim rukovodstvom, upravo je njega izabrala za novog predsednika, ali se on sa te pozicije povukao, ustupajući mesto Predragu Stojkoviću. Kaže da mu nije stalo do funkcije, već da se stvari u ovom sportu konačno pomere sa mrtve tačke.

A mnogo toga je u plesu škripalo više od deceniju. Da je bar deseti deo popularan kao fudbal, košarka ili odbojka, gde se i za najmanju sitnicu digne prašina, javnost bi uvidela da ni ovoj sport nije bio izuzet od standardnih boljki - malverzacija, nameštanja, monopola, zakulisnih radnji, pa ni upliva politike. Poznavaoci prilika kažu da je ples izgubio sportski i umetnički smisao i da je sve više okrenut biznisu i ličnim interesima.

Sportski ples ne spada u atraktivne sportove, pa samim tim nije interesantan državi i sponzorima, tako da troškove finansiranja uglavnom snose klubovi ili roditelji.

Dragan Radovanović, predsednik plesnog kluba Vračar, kaže za "Danas" da ovaj plesni klub u proteklih 15 godina nije potpisao nijedan ugovor sa nekim plesačem.

"Ugovor se sklapa jedino kada klub prepozna veliki talenat u nekom igraču, a on nema finansijske mogućnosti da plati troškove profesionalnog bavljenja plesom. U tom ugovoru sklopljenom sa roditeljima jasno se preciziraju obaveze kluba prema detetu, kao što su dodatni časovi, nabavka izuzetno skupih kostima i rekvizita i plaćena putovanja na inostrana takmičenja. Pošto nam se uloženo nije vratilo, jer smo za deset godina održali više od 10.000 besplatnih časova sa talentima koji nisu ostvarili viđenije rezultate, prestali smo sa praksom finansiranja, a samim tim i sklapanja ugovora sa igračima", kaže Radovanović.

On dodaje da prema pravilniku Saveza, klub na ime obeštećenja može od igrača da naplati sumu u iznosu najviše dve članarine, što u praksi znači tri do četiri hiljade dinara, što je, prema njegovim rečima, mala suma u odnosu na godine uloženog novca i rada - zaključuje Radovanović. On dodaje da je broj sponzora veoma mali i uglavnom "po nekoj prijateljskoj liniji".

"Kada društvo prepozna značaj plesa za socijalizaciju dece, tada će se stvari promeniti. Malo je poznato da je u Austriji, na primer, obavezan deo CV-ja - završena plesna škola. Ukoliko želite neku rukovodeću poziciju, pored veštine komunikacije, to podrazumeva i odlaske na poslovne večere koje se uvek završavaju plesom, te je ova stavka u CV-ju potpuno normalna", zaključuje Radovanović.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: