Broj radnih mesta u ono malo industrijskih pogona koji su u ovom kraju radili 80-ih i 90-ih godina prošlog veka, sveden je na minimum nakon privatizacije, a novih fabrika nema.
Besparica i nemogućnost da se zaposle u okolnim gradovima naterala je mnoge stanovnike opštine da zaradu potraže u starim i pomalo zaboravljenim poslovima.
Zoran Jovanović iz Donjeg Dušnika u opštini Gadžin Han proizvodnjom ćumura bavi se punih 40 godina. Do pre par godina ovaj proizvod mu je bio dodatni izvor prihoda, ali od kako je ostao bez posla u društvenoj firmi, od proizvodnje ćumura izdržava celu porodicu.
Jovanović je trenutno jedan od najvećih ćumuraša u opštini Gadžin Han, a pošto mu je posao dobro krenuo u proizvodnju ćumura uključio je i svog sina i prijatelje Dragana i Slobodana Krstića.
Jovanovići i Krstići godišnje proizvedu oko 80 tona ćumura. Kažu da bi mogli i više da prodaju, ali ne mogu da stignu da proizvedu. Za pripremu drveta za jednu ćumuranu potrebno je najmanje sedam dana, a još toliko vremena protekne dok se vatra u ćumurani ne ugasi.
Osim što iziskuje puno napornog rada, proizvodnja ćumura traži i neprekidno dežurstvo. Kada se drvo u ćumurani zapali ćumuraši moraju stalno da budu na oprezu, jer samo mala nepažnja može da dovede do toga da se ćumurana zapali i da ceo trud padne u vodu.
Tokom godine ovi vredni ljudi stignu da predahnu samo u zimskim mesecima, jer ćumur ne može da se proizvodi po snegu.
Ćumur koji se proizvodi u selima opštini u Gadžin Han godinama važi za najkvalitetniji na celom jugu Srbije. Zbog toga gotovo da nema kafane u Nišu, Aleksincu, ili Leskovcu koja ga ne koristi za pripremu roštilja, a nedavno su se za njegovu kupovinu interesovali i ugostitelji iz Soluna.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 6
Pogledaj komentare