Novosti: Jedno dete i puna kapa

Nije više izuzetak da se u porodilištu u 24 sata ne rodi nijedna beba, nije iznenađenje ni da je prosečna Srpkinja već ušla u petu deceniju, pišu "Novosti".

Izvor: Veèernje novosti

Nedelja, 28.03.2010.

00:14

Default images

Nejasno je, međutim, to što se olako prihvata izostanak državne strategije koja bi sprečila demografsku katastrofu. Dok jedan deo stručne javnosti kaže da je ovaj trend očekivan, jer delimo sudbinu celog evropskog kontinenta, drugi upozoravaju da nam preti izumiranje.

Prema popisu iz 1950. godine, bilo nas je 5,9 miliona, a demografi procenjuju da će nas isto toliko biti i 2050. To znači da je čitav jedan vek, u konačnom zbiru, prošao - bez rađanja.

“Bitku sa belom kugom ne smemo da izgubimo, a nismo ni počeli da se borimo” upozorava sociolog Biljana Spasić, autorka knjige „Zašto Srbi nestaju“.

“U ovoj se borbi, u jedan front, moraju ujediniti patriotizam, politika i kapital. Zalud nam sve državne politike ako nema ljudi”, kaže Spasićeva.

A ljudi je sve manje. Popis iz 2002. godine kaže da je Srbija imala 7,5 miliona stanovnika, a 2008. nas je bilo 150.000 manje. Dakle, za šest godina je nestao grad veličine Kragujevca. Samo u 2008. godini odnos rođenih i umrlih je 33.620 u korist umrlih, što je grad veličine Ćuprije ili Ivanjice... Sa negativnim prirodnim priraštajem suočavaju se svi okruzi u Srbiji osim Raškog, gde je većinsko muslimansko, i Pčinjskog, gde je veliki udeo albanskog stanovništva.

Dok su brojke neumoljive i ne ostavljaju prostor za polemiku, koplja se lome oko traženja krivaca. Najviše je onih koji optužuju - novac. Nedostatak para mladi parovi najčešće navode kao razlog za nesamostalnost. Zbog malih primanja i nezaposlenosti neće napustiti roditeljsko gnezdo, teško će se odlučiti za zajednički život, a još teže da „pojačaju“ prezime. Ima, međutim, sociologa koji se sve glasnije pitaju - da li je baš sve u novcu?

“Svi kao razlog navode ekonomsku situaciju. Ne mislim da je to pravi razlog, jer se u vreme siromaštva rađalo znatno više dece. Danas bogati domovi imaju jedno ili nemaju nijedno dete. I dalje najviše rađa sirotinja”, objašnjava Biljana Spasić.

Takođe, pita se naša sagovornica, kako ćemo ohrabriti roditelje ako im nudimo najskuplju bebi opremu u Evropi, a jednokratni roditeljski dodatak za prvo dete umesto da bude najveći - ponižavajuće je nizak.

Republička vlada je, doduše, pokazala raspoloženje da poboljša „krvnu sliku“ zemlje. Ispisana je serija dokumenata i izglasan niz odluka, ali malo je vajde od toga. Poslednji „papir“ u koji su svi polagali nadu bila je Strategija za podsticanje rađanja, usvojena pre dve godine. U njoj je bio pobrojan niz mera koje bi pomogle mladim parovima da se odluče na roditeljstvo.

Ambiciozno zamišljeni planovi ostali su, ipak, samo na nivou ideje.

“Strategija je u 2009. godini trebalo da počne da se primenjuje. Desila se, međutim, svetska ekonomska kriza i mnogi planovi su odloženi”, objašnjava Predrag Petrović, načelnik Odeljenja za poslove u oblasti populacione politike u Ministarstvu rada i socijalne politike.

“Sve mere su vezane za novac i upravo je to ključni problem. Budžet je bio restriktivan, bez ikakve mogućnosti da se proširi. A ovi predlozi zahtevaju ogromna sredstva. Samo da bi se jednokratno isplaćivao roditeljski dodatak za drugo, treće i četvrto dete, kao što je slučaj za prvo, neophodne bi nam bile četiri milijarde, a još ako bi se uvećao, kako je predviđeno Strategijom, to bi koštalo osam milijardi dinara”, kaže Petrović.

Sve je manje onih koji imaju razumevanja za državne omaške, makar one bile „samo“ u proceni.

“Ne znam da li su u pitanju sredstva, ili resursi, ili kadrovski problemi, ali pošto Stategija postoji, u njoj treba tražiti šta država može i treba da učini kako bi podstakla rađanje. Strategija rađanja mora hitno da počne da se sprovodi, da se preduzmu radikalne mere u ovom najvažnijem državnom pitanju“, smatra Dragana Soćanin, predsednica udruženja „Roditelj“.

“Država bi morala, pre svega, da pokaže da je iskrena. Kada već pokrene inicijativu, osnuje razna tela, piše strategije, da sve to zaista i sprovede, a ne da sve ostane samo na papiru”, dodaje Soćaninova.

Koliko će u budućnosti biti pomaka - nema odgovora, ali ima sumnjičavosti. Sudeći prema energiji koja se ulaže u rešavanje ovog problema, mali su izgledi da se pogreši u pesimističkim prognozama. Poslednja je da ćemo do kraja veka imati upola manje stanovništva nego danas.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

48 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: