Težak položaj starih ljudi

Iako je država pre dve godine usvojila Nacionalnu strategiju za pomoć starim osobama, njihov položaj nije se mnogo poboljšao.

Izvor: B92

Sreda, 01.10.2008.

01:01

Default images

U Srbiji živi više od milion i šest stotina hiljada starih osoba. Mnogi od njih ne ostvaruju ni osnovna prava zagarantovana poveljom Ujedinjenih nacija kao što su pravo na socijalnu sigurnost i pravo na odgovarajući životni standard.



Većina starih osoba u Srbiji živi u teškom materijalnom položaju. Oni su usamljeni bez mnogo mogućnosti da poboljšaju svoj život, a istraživanja pokazuju da porodice i društvo ne brinu dovoljno o njima.

Čak četvrtina starih živi sa primanjima nižim i od granice siromaštva koja iznosi 8.800 dinara.

“Raspolažem tako što jedem jedno i po jelo. Moram sve dažbine da platim pa onda da razvučem, sad je još dobro zato što ima paprike, malo paradajza, inače sve ostalo...“, kaže jedan beogradski penzioner.

Loša materijalna situacija najviše utiče na nemogućnost da se kvalitetno leče, a tvrde da je to ono što im je najviše potrebno.

“Penzioneri su svi u godinama kojima su potrebni lekovi, a lekovi se plaćaju, od penzije se može živeti - samo jesti i spavati, ali kad morate na lečenje, pogovoto kod privatnog lekara, to je nezamislivo“, požalio se jedan stariji sugrađanin.

Materijalna pomoć za jednu osobu iznosi nešto manje od pet hiljada dinara. Od velikog broja starih koji loše žive samo devet hiljada starih se obratilo za pomoć centru za socijalni rad. Međutim, broj onih koji nemaju nikava primanja je mnogo veći.

“Procene su da ima 100.000 onih koji nemaju redovna primanja i nemaju podršku porodice, a tu su u najtežem položaju oni koji žive u seoskom području gde su službe socijalne zaštite slabije razvijene“, kaže nacionalna koordinatorka za starenje Lidija Kozarčanin.

Stari građani koji imaju dobra primanja suočavaju se, međutim, sa drugim problemima. To su usamljenost i nedostatak pomoći u kući koja im je, takođe, neophodna.

“Pokrivam problem, nemam na šta više da trošim osim na hranu. Problem mi je što nemam nikoga da mi pomogne u domaćinstvu“, kaže jedna sugrađanka.

Svakoj četvrtoj staroj osobi potrebna je pomoć u spremanju hrane, a svakoj sedmoj potrebna je pomoć u održavanju lične higijene.

Na mnogim opštinama u Srbiji kao pomoć u ovim osnovnim potrebama uveden je sistem gerontodomaćica. Međutim, centri za socijalni rad upozoravaju da njih nema dovoljno.

“Nedostatak radne snage odnosno finansiranje njihovog posla je problem u samoj suštini jer od tretnuka kad se stari čovek obrati centru i mi obavimo posetu i vidimo da on ispunjava uslove za to pravo, do trenutka realizacije prođe više od osam meseci, što je za starog čoveka veoma veliki period“, navodi socijalna radnica u Gradskom centru za socijalni rad Zlatica Fuštić.

"Država ne brine o starima"

Ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić najavio je da će to ministarstvo formirati posebno odeljenje za pomoć starim osobama, kao i da će u dvadeset gradova Srbije pokrenuti projekat izgradnje staračkih domova, kojih je u Srbiji nedovoljno.

On kaže da je krajnje vreme da država preuzme brigu o starima, a statistički podaci to i potvrđuju jer će, prema procenama, 2050. godine čak više od četvrtine stanovništva imati više od 65 godina.

Ljajić kaže da se država ne brine dovoljno o starijoj populaciji. "Strategija je usvojena pre dve godine, ali je od nje ostalo samo pismo", kazao je on.

"Potrebno je mnogo više sredstava za unapređenje tog dokumenta, kao i boljeg položaja starih ljudi u Srbiji", kazao je on otvarajući proslavu povodom obeležavanja Međunarodnog dana starih osoba u Domu Vojske Srbije.

Prema rečima ministra, za tri odsto je veći indeks siromaštva među stanovništvom starijim od 65 godina nego u opštoj populaciji, odnosno taj indeks je kod starijih 9,6, a kod celokupne populacije 6,6 odsto.

"Svakoj četvrtoj staroj osobi potrebna je pomoć u kući, a svakoj šestoj u ličnoj higijeni. 100 opština u Srbiji nudi pomoć starima i to nije dovoljno", kazao je Ljajić i pozvao starije na partnerski odnos u rešavanju tog problema.

Prednosti teleasistencije

Korišćenje teleasistencije jedan je od načina da ljudi koji žive sami budu sigurni u svom domu. Teleasistencija u svetu postoji vec 15 godina, a poslednjih nekoliko meseci ovu uslugu mogu da koriste i naši građani.

Teleasistencija, tj. pružanje pomoći putem telefonske linije ili intervenisanjem na terenu uglavnom je namenjena starijim osobama, onima koji su manje pokretljivi ili osobama sa invaliditetom.

Korisnici tih usluga imaju mogućnost da 24 sata dnevno stupe u kontakt sa obučenim profesionalcima i to samo aktiviranjem jednog dugmeta.

"Na ovo sam se odlučila zato što živim sama i postoje momenti kada sam toliko usamljena da nemam kome da se obratim. Sklona sam padu i tada teško mogu da dođem do telefona, ali eto i to mi se dešava. Ovako sam sigurnija", objašnjava Zlata Pavlović.

Korišćenje teleasistencije ne zahteva nikakav dodatni napor, dovoljan je samo pritisak na dugme koje se nosi oko vrata ili ruke. U tom trenutku korisnici stupaju u kontakt sa operaterima koji su po profesiji pedagozi, defektolozi ili andragozi.

Prednost teleasistencije je što se pomoć može zatražiti i dobiti u veoma kratkom roku, kaže Marija Božić, teleoperater u Asistelu.

"Naše usluge su nemedicinske, mi pružamo podršku korisnicima, to može biti razgovor, smirivanje korisnika, intervencija, ekipa odlazi u stan korisnika, pruža uslugu u skladu sa potrebom", kaže ona.

"Takođe, u bazi imamo kontakte njihovih prijatelja, rođaka, možemo i njih da aktiviramo ukoliko dođe do neke potrebe", objašnjava Božićeva.

Ljudi mogu da koriste teleasistenciju svaki put kada osete potrebu i nisu limitirani brojem poziva. U slučaju da se korisnici ne javljaju nekoliko dana, operateri ih sami pozivaju i proveravaju da li je sve u redu.

Što se mobilnih ekipa tiče, one se aktiviraju samo pod specijalnim okolnostima. "Mobilna jedinica izlazi po potrebi na teren. Njen osnovni zadatak je da isprati kriznu situaciju", kaže defektologinja Jovana Mekterović.

"Znači, ukoliko je korisniku neophodna hitna medicinska, vatrogasna ili bilo koja druga pomoć, zadatak mobilne jedinice je da izađe na teren i nakon toga da po potrebi razgovara sa osobom. Važan je dobar kontakt, poverenje jer govorimo o starim licima, svi su obučeni", kaže ona.

Mesečna pretplata za uslugu teleasistencije, koja uključuje i iznajmljivanje opreme i PDV, iznosi dve hiljade dinara. Korisnici koji se na ovu uslugu pretplate na šest meseci ostvaruju popust 10 odsto, a na 12 meseci 20 odsto popusta.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: